Arhiv tekstova
Croaten Dorf na kraju današnjeg keja
Izložba »Novi Sad i Petrovaradin na starim mapama i grafikama« iz kolekcije dr. Dušana Jovanovića otvorena je za Dan grada Novog Sada 1. veljače, a tim povodom 27. ožujka održan je razgovor u galeriji Prometej u Novom Sadu kada su, osim autora izložbe dr. Dušana Jovanovića, govorili i dr. sc. Gordana Petković, dr. sc. Danilo Vuksanović i arhitekt Darko Polić. Na izložbi su predstavljene tematske kolekcije mapa iz ugla pasioniranog ljubitelja i sakupljača dr. Dušana Jovanovića koji je prije tri desetljeća, zaintrigiran otkrićem jedne stare mape na tavanu obiteljske kuće, počeo sakupljati mape koje obuhvaćaju teritorij današnjeg Novog Sada i Petrovaradina.
Najstarija mapa iz 1595. godine
U kolekciji, koja broji preko stotinu starih mapa, nastalih u razdoblju od 16. do početka 20. stoljeća, nalaze se raznovrsni i dragocjeni primjerci, čiji su autori Gerardus Mercator, Abraham Ortelius, Korda i drugi kartografi. Najstarija mapa u ovoj kolekciji je iz 1595. godine, a njen autor je Abraham Ortelius. Grafike su, i u kolekciji i na izložbi, bile zastupljene u manjem broju, a organizatori ističu dvije koje predstavljaju Glavni trg – Pijacu, u drugoj polovini 19. stoljeća, u periodu kada centralni gradski trg još nije imao današnji izgled.
Dr. sc. Gordana Petković naglasila je da je izložba pobudila veliko interesiranje i kod posjetitelja iz Beograda jer je ovo, kako je rekla, rijetka prilika da na jednom mjestu bude predstavljen ovoliki broj starih mapa, a da je tu pritom samo jedan dio kolekcije dr. Jovanovića.
»U pitanju je jedna impresivna kolekcija koju dr. Jovanović prikuplja i brižljivo čuva već desetljećima te je ovo bila prilika da je predstavimo, a ja se nadam da ćemo sve ove mape moći publicirati i u jednoj lijepoj knjizi, možda već sljedeće godine«, kazala je Petković.
Nestanak hrvatskog sela
U ranom periodu karte su nastajale na osnovu rijetkih putopisa, vojnih izvješća i nepotpunih narativnih izvješća o topografiji, rijekama, putovima, rastojanju među naseljima i drugih informacija. Tijekom srednjeg vijeka europska kartografija bila je u okvirima kršćanstva, dok je renesansa donijela nove momente u razvoju ovog područja – pronalazak tiska, koji je karte učinio dostupnim, i restauracija antičkih naučnih znanja, unaprjeđenjem brojnih disciplina od kojih su za kartografiju posebno bile značajne geografija, matematika i astronomija. Svaka karta može biti promatrana u tri konteksta: kontekstu kartografije, kontekstu drugih karata i u kontekstu društva. Priređena izložba promatrana je u kontekstu tematske kolekcije mapa, u okviru kolekcije koja je rezultat hobija dr. Dušana Jovanovića koji sakuplja stare mape i stare grafike Novog Sada, Petrovaradina i neposredne okoline.
»Sakupljanje mapa predstavlja moj izlaz u povijest kartografije koju volim, koja nije bila moj posao, ali je nešto što me čini potpunim. Petrovaradin se nije puno mijenjao otkako je izgrađena Petrovaradinska tvrđava i podgrađe, ali Novi Sad jeste. Novi Sad je bio na jednoj velikoj bari koja je do skora bila iza današnje zgrade Izvršnog vijeća i Skupštine AP Vojvodine. Dunavski park je bio u centru bare i tu je napravljen park danas. A sam grad se razvijao malo bliže centru i tu je bio srpski grad, Ratzen Stad, a na samom Dunavu, negdje na kraju keja, prema Limanima, bilo je hrvatsko selo Croaten Dorf. Ono je, nažalost, nestalo vremenom, odnosno utopilo se u Novi Sad koji se tijekom vijekova razvijao i bio je jedan multikulturalan, multivjerski, multinacionalan grad koji je, ja se nadam, i do danas ostao takav«, zaključio je Jovanović.
Tvrđava kao epicentar
Kada je u pitanju Petrovaradinska tvrđava, promjene koje su se dogodile oko nje imale su ključnu ulogu u povijesti Novog Sada. Tvrđava je nekada bila epicentar oko kojeg je grad rastao, prvo formirajući podgrađe, a zatim se šireći na drugu stranu rijeke, što je zahtijevalo dodatnu obranu na mjestu gdje se danas nalazi most Duga. To područje bilo je zaštićeno velikim obrambenim zidom i kulom, koja je služila i za kontrolu prijelaza, dok su pontonski most i drugi elementi doprinosili funkcionalnosti. Bitno je napomenuti da je ovdje započinjao, kao i danas, centar Novog Sada, s Bulevarom Mihajla Pupina kao osnovnom arterijom i starom Dunavskom ulicom kao najstarijom ulicom u gradu.
U galeriji Prometej dio izloženih grafika pružao je uvid u promjene koje su se događale u centru Novog Sada, uključujući transformaciju crkvenog kompleksa gdje se nekada nalazila manja crkva umjesto današnje crkve Imena Marijinog, poznatije kao »katedrala«. Također, na tim grafikama možemo vidjeti prikaz tržnice i parnog broda austrougarskog cara Franje ispod Petrovaradinske tvrđave.
Pogled na svijet
Darko Polić je naveo kako izložba prati razvoj krajeva južne Bačke i Petrovaradina koji je bio zanimljiv od trenutka kada je postao velika tvrđava i veliki vojni objekt.
»Sve vrijeme možemo također pratiti razvoj hrvatskog sela Croaten Dorfa, koji je postojao na krivini Dunava, kod današnjeg univerzitetskog parka i Ratzen Stada, odnosno srpskog grada. Ovo hrvatsko selo je vrlo zanimljiva kombinacija koja je zajedno rasla i razvijala se paralelno krajem 17., početkom 18. stoljeća, ali ono što ove mape pokazuju je zapravo jedan pogled na svijet i na naše okruženje. Mapa je dvodimenzionalan prikaz terena, tehnički, koliko god je to moguće, precizno prikazan, i čini mi se da nam to više ukazuje na razvoj svijesti ili odnosa prema teritoriju kojim se upravlja, koji je vremenom bio i uređivan. Ona krajem 17. stoljeća, od kada su nešto detaljnije mape ovdje prikazane, prikazuje naš prostor gdje je uglavnom močvarno zemljište, krivina Dunava itd., a vrlo malo je zapravo zaista nečeg što čini urbanitet, kako kod naselja tako i kod putova čiji se razvitak i uređenje, kasnije tijekom 18. stoljeća, vrlo lijepo može pratiti. Tako da pored svih informacija koje su više tehničke i povijesne, mape pokazuju jedan umjetnički šmek kako se doživljavao prostor oko nas i kako se to sve iskazivalo kroz, moglo bi se reći, kartografski prikaz. Ipak, ne smijemo zaboraviti da su sve ovo zapravo neki politički iskazi, da je mapu naručivala država ili vojska koja je tim prostorom raspolagala, branila ga i usmjeravala njegov razvoj«, kazao je Polić.
Kristina Ivković Ivandekić
