Arhiv tekstova

Autocenzura i pristici na novinare

Polovina anketiranih novinara podlegla je autocenzuri, a trećina se suočavala s prijetnjama; svaki treći novinar koji je sudjelovao u anketi o slobodi medija i sigurnosti novinara naveo je da mu je prošle godine prijećeno zbog novinarskog rada, rezultat je istraživanja »Iza naslova: Prijetnje, napadi i pritisci na novinare u Srbiji«, provedenog u suradnji s UNS-om i NUNS-om i uz potporu Vijeća Europe i Europske unije.
Istraživanje o sigurnosti novinara u 2023. godini zasnovano je na anketi u kojoj je sudjelovalo 130 novinara i medijskih radnika. Autor izvještaja je Ivo Čolović. Najčešći vid represije koji su novinari navodili su institucionalni pritisci (46,2 posto) u koje se ubrajaju onemogućavanje pristupa medijskim događajima i zlouporaba položaja nadležnih tijela. Drugi najčešći vid ugrožavanja slobode medija su ekonomski pritisci ili nesigurnost posla (40,2 posto), a prate ih verbalne prijetnje (30,5 posto). Novinari koji izvještavaju o nezakonitim radnjama i korupciji uglavnom su navodili da su prijetnje prijavljivali policiji i tužiteljstvu, dok su novinari koji izvještavaju o dnevnim aktualnostima u najvećoj mjeri navodili da nisu prijavili prijetnje. Reagiranje nadležnih tijela u slučajevima prijavljenih prijetnji gotovo svi novinari ocijenili su kao neadekvatno (90 posto). Najveći broj prijetnji, kako su naveli ispitanici, dolazio je od anonimnih pošiljatelja (14,1 posto), građana koji se izjašnjavaju kao pristalice neke političke stranke (14,1 posto) i javnih dužnosnika (13,1 posto). Svaki četvrti novinar koji je bio izložen prijetnjama, napadima i pritiscima naveo je da su ove situacije utjecale na njegovo fizičko zdravlje, dok je 40 posto ispitanika primijetilo anksioznost, osjećaj nelagode i strepnju.
Više od polovine anketiranih novinara priznalo je da su odustali od objavljivanja nekog medijskog sadržaja koji su proizveli. Kao najčešće razloge za ovakvu odluku novinari su navodili strah za sigurnost, pritisak od poslodavca i etičke dileme. Do samocenzure u najvećoj mjeri dovode politički i ekonomski pritisci. Ipak, kada su direktno upitani utječu li vlasnici na samocenzuru svojim neprikladnim postupcima, ispitanici su bili podijeljenih mišljenja. Polovina je tako smatrala da vlasnici nemaju utjecaja na odluku novinara da nešto ne objavi, dok je polovina smatrala da ovaj utjecaj ipak postoji. U istraživanju su na osnovu odgovora ispitanika izdvojena tri elementa koja bi mogla dovesti do smanjenja autocenzure. U pitanju su veći utjecaj javnosti i zalaganje za slobodu medija, reguliran pravni status i poboljšana pravna zaštita novinara. Iako nedostatak pravne zaštite nije prepoznat kao jedan od glavnih faktora koji dovode do autocenzure, novinari smatraju da bi poboljšanje pravnog okvira i zaštita novinara ipak doprinijeli smanjenju samocenzure među novinarima. Osim porasta samocenzure, kako se navodi u istraživanju, zabrinjavajući podatak je i da je 40 posto novinara navelo da se suočava s digitalnim uznemiravanjem. Kao najčešće oblike digitalnog uznemiravanja novinari su naveli sajber nasilje, uznemiravanje putem objava i komentara i lažno predstavljanje.  
(UNS)