Arhiv tekstova

Trkač na velikim nadmorskim visinama

Sredinom travnja veteranska Skyrunning reprezentacija Srbije sudjelovala je na Svjetskom prvenstvu u Portugalu. Jedan od tzv. visinskih trkača bio je i Danijel Mandić iz Subotice, koji nam u kraćem razgovoru pojašnjava o kakvoj se atletskoj disciplini radi. 
Prije svega, pojasnite našem čitateljstvu što je to skyrunning?
Skyrunning je posebna vrsta planinskog trčanja gdje se izlazi na vrhove preko 2.000 metara nadmorske visine. Službeno, postoji nekoliko formata ovih utrka kao što su sky ultra (utrka od oko 50 km dužine s oko 4.000 m ukupnog uspona), sky race (utrka od oko 25 km dužine s oko 2.500 m ukupnog uspona) i vertical (utrka do 5 km dužine s oko 1.000 m kumulativnog uspona). Odnedavno su u natjecateljski program uvrštene još dvije utrke: skysnow koja se trči po utabanim ski stazama, a dužine je oko 15 km s preko 1.000 m uspona, te utrka skystairs koja se trči po stepenicama u neboderima.
Od kada je skyrunning organizacijski aktivan na ovim našim prostorima?
Skyrunning Srbija postoji nekih desetak godina, a prije nekih 2-3 godine asocijaciji je pridružena i Crna Gora zbog svojih pravih skyrunning uvjeta. Hrvatska je svoju organizaciju osnovala koncem 2023. godine u čemu im je pomogao Marko Nikolić, osnivač Skyrunning Srbije. Međunarodna Skyrunning federacija ISF (International Skyrunning Federation) djeluje sa sjedištem u Italiji.
Kako ste se uspjeli kvalificirati za Svjetsko veteransko prvenstvo u Portugalu?
U biti, cijela naša priča počinje prošle, 2023. godine, preciznije sredinom sprnja, kada mi je povjeren zadatak da budem vođa tima Srbije i Crne Gore na prvom Svjetskom prvenstvu za veterane, tzv. Mastersu, koji je održan u Nacionalnom parku Gran Paradisu (Alpi, Italija). Vodio sam tri reprezentativca Srbije i dva Crne Gore koji su trčali sky ultra utrku dužine 55 km s 4.100 m visinske razlike gdje se izlazilo na vrhove preko 3.000 metara. Moja zadaća je bila da im budem podrška na kontrolnoj točki na 35. kilometru utrke, gdje sam ih čekao s okrepom i opremom, ukoliko su je željeli mijenjati. Bilo je to odlično iskustvo i svojevrsna uvertira za daljnja natjecanja. Ove godine je krajem veljače održana utrka na Kolašinu (Crna Gora) koja je bila kvalifikacijska za drugi Masters. Na ovoj utrci sam izborio plasman i stekao uvjet za odlazak na Svjetsko veteransko prvenstvo koje je bilo na programu 20. travnja ove godine u Vouzeli (Portugal). Ekipu su ovaj put činila dva trkača iz Crne Gore i ja kao predstavnik Srbije.
Na koncu, kako je bilo trčati skyrunning u Portugalu?
Nastupili smo u utrci od 55 km s 3.500 m visinske razlike. Pratilo nas je veoma toplo vrijeme s temperaturama preko 30 stupnjeva, ali olakšavajuća je bila okolnost da smo prelazili preko mnogo potoka i riječica i na taj način se osvježavali. Utrku smo uspešno završili sva trojica.
D. P.