Od Edisona do CD-a
Gotovo svi značajniji trenuci, koje humano društvo nastoji znakovitije obilježiti (npr. Nova godina koja je za nama), neizostavno su propraćeni glazbenom podlogom kojom se nastoji naglasiti, ali i »obojiti« nesvakidanje ozračje. Uz »živu glazbu«, ukoliko je to financijski moguće realizirati, jamačno je svečanije i impresivnije, ali u sve češćem nedostatku navedenog, uz pomoć tehnoloških izuma koje je suvremena znanost podarila čovječanstvu, »zvučna podloga« moguća je tzv. »nosačima zvuka«.
Još od revolucionarnog Edisonovog izuma u drugoj polovici 19. stoljeća Pfonographa, sve do današnje najnovije generacije »pametnih« CD-a (compact discova), moguće je »pohraniti« cijeli filharmonijski orkestar na samo jednu »ploču«…
PHONOGRAPH: Prvi praktični »Phonograph«, u biti elektromehanički instrument koji služi za reproduciranje zabilježenog zvučnog zapisa, izumio je 1877. godine čuveni američki izumitelj Thomas Edison, poznat po svojim brojnim inventivnim tehničko–znanstvenim dostignućima. Ovaj uređaj je emitirao zvučni zapis uz 33, 45 ili 78 obrtaja vinilske ploče na kojoj su, u zlatno doba najveće popularnosti ovog preteče suvremenih glazbenih uređaja za reprodukciju, svoje glasove zauvijek zabilježili njegovi suvremenici i najveći glazbeni umjetnici na prijelazu 19 i 20. stoljeća.
GRAMOPHONE: Samo deset godina poslije revolucionarnog izuma svijet je 1887. godine, zaslugom njemačko-američkog izumitelja Emile Berlinera postao »bogatijim« za novo tehničko pomagalo u vidu »Gramophona«, koji je predstavljao unapređenu verziju Edisonova phonographa sa svojom novom tehnologijom tzv. ravnih ploča. Uređaj je »radio« na 78 obrtaja.
Revolucionarna tehnologija mehaničkog bilježenja glazbenih zapisa zadržala se sve do 1920. godine kada je zamijenjena električnim snimanjem i reprodukcijom, da bi prva long play (dugosvirajuća) ploča zasvirala 1948. godine, donijevši novu revoluciju…
COMPACT DISC: Sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka dva giganta u proizvodnji glazbene tehnike, Sony i Phillips, zajedno su patentirali revolucionarnu tehnologiju pohranjivanja zvučnog zapisa na compact disc. Patent je pojašnjen u tzv. »colour books« (knjigama boja) u kojima je isrcpno prikazan razvojni put tehnološkog napretka po stadijima razvoja.
»Red book«(Crvena knjiga) – opisuje sam početak CD tehnologije i osnove zapisivanja na disc koji je mogao memorirati 74 minute snimljenog materijala.
»Yellow book« (Žuta knjiga) – pojašnjava nastanak CD-ROM-a (Read only memory) i mogućnost korištenja personalnih računara koji su mogli očitati formatirani zapis na ovim discovima.
»Green book« (Zelena knjiga) – donosi instrukcije o mogućnosti kombiniranja audio i video-zapisa koje nagovješćuju pojavu interaktivnih CD-a
»Orange book« (Narančasta knjiga) – obrađuje mogućnost brisanja zapisa na samom discu (CD-Erasable), što je dotad bilo mogućno samo na floppy disketama, otvarajući prostor za pohranjivanje većeg broja podataka. No, danas je mnogo raširenija tehnologija CD-RW (CD-ReWritable) kojom je mogućno brisati i ponovno pisati na istom discu.
»White book« (Bijela knjiga) – posljednja je u nizu i pojašnjava futurološku viziju uporabe CD-a za složeniji »zapis« danas mnogo poznatiji kao DVD (Digital Video Drive) tehnologija, koja predstavlja dosad najsavršeniji način memoriranja slike i zvuka.
BUDUĆNOST: Tko zna što nam novog donose tehnološki koncepti budućnosti, kada je u posljednjih dvije decenije patentirano toliko uznapredovalih rješenja na polju audio-tehnike. Uspoređujući danas Edisonov phonograph s najmodernijim CD i DVD-ima, razlika je golema u usporedbi iako je u razvojnom putu prošlo nešto više od jednog stoljeća. Koraci znanstvene prošlosti bili su opravdano spori, ali će zato budućnost nezaustavljivo gaziti u »čizmama od sedam milja«…