Arhiv tekstova

U srcu Zlatara

Ako me sjećanje dobro služi, moj prvi članak objavljen u Hrvatskoj riječi je bila reportaža o bjeloglavim supovima nad meandrima Uvca. Bila sam toliko očarana prirodom i ovim strvinarima i ta impresija je željela ostati zabilježena zauvijek. I ostala je.
U to vrijeme nisam znala da će dobiti nastavak, ali skoro se sam napisao. 
Ovaj bi se tekst mogao nazvati i produljenjem proljetnih praznika, jer vrlo brzo nakon njih uslijedio je novi krug neradnih dana koje je trebalo iskoristiti. 
Smatram se pravim ambasadorom ravnice, njenih prostranstava, ravnina, šuma i svih ostalih ljepota. Zbog mene se ljudi zaljube u nju. Pokazujem najljepše. I nitko joj nije odolio. I onda se dogodi da odem u brda, koja su okružena planinama. I to usred proljeća, kada ozeleni i listopadni dio. I zaljubim se. I ostajem bez riječi.

Zlatar

Zlatar je planina u jugozapadnoj Srbiji, smještena na rubu Pešterske visoravni i između rijeka Lima, Mileševke, Bistrice i Uvca. Nalazi se samo 4 kilometra od Nove Varoši i 35 kilometara od Priboja. Najviši vrh ove planine je Golo brdo s nadmorskom visinom od 1.627 metara. 
Baza nam je bila Nova Varoš i odatle smo išli na razna mjesta narednih nekoliko dana.
Prvo su mi pripremili izlet u šumu. I to onu za koju znaju samo domaći. Nema označenih staza za slijediti, ali ima dobro utabanih. Išli smo s ciljem da nađemo smrčke, vrlo ukusne i dragocjene gljive, ako smijem primijetiti. Međutim, nešto je spriječilo smrčak da raste, pa nismo imali sreće da ga nađemo, ali ja sam imala sreću da uživam u prekrasnim četinarskim šumama. Šume su zapravo listopadno-četinarske i smrekove, te šume hrasta, breze, javora, bukve i graba. Dakle, sve. Ono što mi je bilo zanimljivo je da se usred četinarske šume izlazi na ravnu livadu s brezama s koje se spušta do vidikovca. Zapravo, silazak do vidikovca mi je još uvijek enigma. Kako je moguće da tek kad se malo spustite, bolje vidite prostranstva? Neću ni ulaziti u to. Sve što znam je da je pogled koji smo imali silazeći bio nevjerojatan. Na kraju naše šetnje dočekala nas je kiša, kao dar iz prirode i šume, koja nas je tih dana pratila, ali nam ništa nije pokvarila.
Drugi, kišni dan bio je rezerviran za jedino što smo imali na raspolaganju, a to je bila tura autom. Prvo smo krenuli prema brani koja se nalazi na Sjeničkom jezeru i uživali u pogledu na samo jezero. Preko puta je bilo hranilište za bjeloglave supove. Dan je bio oblačan i padala je kiša pa sam bila sigurna da od preleta nema ništa, ali tek što smo krenuli dalje stiglo je iznenađenje. U jednom se trenutku petnaestak supova diglo i započelo svoj ples s vjetrom. Bilo je odlično. Doduše, bili su dosta udaljeni od nas, ali nedovoljno da prođu nezapaženi. Nakon desetominutne predstave u režiji prirode svatko je otišao na svoju stranu.

U supovom dvorištu

Nakon toga idemo u selo Vraneša, odakle nas put vodi do novog vidikovca, koji je za mene bio najbolji u danu. Potpuno izoliran, smješten u samim meandrima s pogledom na stijene, ovaj nam je vidikovac stvorio pravi ugođaj. Ugledali smo dva mlada bjeloglava supa koja smo sasvim slučajno uočili na stijenama i koji su za nas obavili privatni let. Bilo ih je lijepo gledati u njihovim slobodnim aktivnostima. Daleko od bilo kakvog ljudskog hranilišta.
Treće je bilo Radoinjsko jezero. Ušuškano u svom beskrajnom zelenilu, Radoinjsko jezero savršeno je odgovaralo smiraju dana. Osjetila sam neki nevjerojatan mir u njemu. 
Kiša, koja nas je savršeno ispoštovala, padala je jako cijeli dan. Nemilosrdno bi padala na cestu dok smo išli na neko odredište, ali bi uvijek utihnula dok smo hodali i preuzela vodstvo kada bismo završili obilazak. Kao neki dobar dogovor između nas.
Na kraju, sunčan dan i poslastica u vidu slapa Sopotnice. Prvi put sam imala priliku popeti se na vrh vodopada i preskočiti neke njegove dijelove i osjećaj je fantastičan. Topla preporuka da posjetite ovo mjesto jer osim što sjedite i gledate vodopad, imate priliku i prošetati i vidjeti kako voda ovdje pada sa svih strana. Tako da nikada niste sigurni iz koje vode je sve počelo. 
Neka sljedeća namjera što se mene i cijele ove destinacije tiče je veslanje po ovim prekrasnim jezerima. Tome se posebno veselim.
Gorana Koporan