Arhiv tekstova

Ruže i sadnice voća provjerene kvalitete

Igor Salamon iz Maradika više od 20 godina ima vlastiti rasadnik voćnih sadnica i ruža. Po profesiji je muzičar, svira klavijature i harmoniku i to mu je bilo jedino zanimanje dok se nije oženio i osnovao obitelj. Iako mu se roditelji nisu bavili poljoprivredom i nije imao svoju zemlju, odlučio je uložiti vlastita sredstva, zemlju uzeti u zakup, kupiti je i krenuti u proizvodnju sadnica. Sada godišnje proizvede 120.000 sadnica ruža i oko 40.000 sadnica voća. Osim na tržište Srbije, svoje proizvode izvozi u Nizozemsku, Bjelorusiju i Hrvatsku.

Prijateljeva ideja postala posao

Na ideju da se bavi ovim poslom došao je dok je pomagao prijatelju u rasadniku.
»Moj prijatelj je imao rasadnik voćnih sadnica. Budući da sam radnim danima bio slobodan, pomagao sam mu u rasadniku. Uz njega sam puno naučio o poslu i odlučio sam se time baviti. Zemlju sam uzeo u zakup i kupio 3.000 divljih podloga za ruže, zasadio ih i kalemio prve godine. Posao sam pokrenuo vlastitim sredstvima. Novac koji sam uštedio uložio sam u kupovinu zemlje, strojeva i traktora i svega što mi je bilo potrebno za posao. U početku smo radili moj otac, supruga i ja, a sada plaćam sezonske radnike po potrebi. Od 3.000 podloga poslije više od 20 godina došli smo na godišnju proizvodnju od 120.000 sadnica ruža i oko 40.000 voćnih sadnica«, kaže naš sugovornik iz Maradika.
Prvo je posadio ruže, a zatim je asortiman proširio i na sadnice voća. O proizvodnji sadnog materijala, sadnicama ruža i voća, učio je iz knjiga i tekstova s interneta, a sudjelovao je i na raznim stručnim predavanjim. Shvatio je da to može biti ozbiljan posao ako mu se posveti i uloži sredstva. 
 »Svih ovih godina pokušali smo dati prednost kvaliteti, koja je u Srbiji dosta kontroverzna. Zbog postignute kvalitete u proizvodnji ove godine imamo izvoz u Nizozemsku, Bjelorusiju i Hrvatsku. Osim toga, surađujemo s mnogim kompanijama diljem Srbije. Dosta ljudi se bavi ovim poslom ali puno je škarta i ilegalne proizvodnje. Kod nas je od prvog dana rasadnik pod kontrolom Ministarstva poljoprivrede. Registrirani smo, imamo redovite kontrole sadnog materijala od strane inspekcije i stručnih službi. Dobivamo certifikate i ljudi kupuju provjereni sadni materijal, zdravstveno ispravan«, navodi Igor i dodaje da u ponudi imaju preko 100 vrsta sadnica ruža podijeljenih u razne grupe: mini ruže, zatim parkovske ruže ili floribunde mnogocvjetnice, čajevke, ruže puzavice ili penjačice, grmolike ruže i ruže stablašice te širok asortiman voćnih sadnica: jabuke, kruške, breskve, višnje, trešnje, šljive i kajsije. 
U nastavku razgovora kaže kako u rasadniku ima posla tijekom cijele godine.
»U ovom razdoblju je sadnja nove podloge koju ćemo kalemiti u ljeto. U veljači i ožujku sadimo voćnu podlogu i podlogu ruža. Od lipnja kreće kalemljenje ruža, a nakon toga u kolovozu kalemljenje voćnih sadnica. U međuvremenu nam stiže sve ono što smo prošle godine nakalemili, jer sustav proizvodnje traje dvije godine. Zatim slijedi špartanje, kopanje, prskanje, njegovanje sadnica i plijevljenje sadnica kako bi se dobro formirale. Podlogu koju sada sadimo kalemimo u srpnju i u kolovozu i ona se vadi tek sljedeće godine u jesen kao gotov proizvod. U lipnju pripremamo sadnice za vađenje, a nakon toga slijedi pakiranje i prodaja. U prosincu i siječnju radimo izvoz«, navodi Salamon. 

Proizvodnja bez herbicida

Kako su se količine proizvodnje vremenom povećavale, bilo je potrebno osigurati dodatnu mehanizaciju, no zbog kvalitete dosta toga se radi ručno.
»Puno radimo strojno, ali pošto je u pitanju rasadnik i zahtjevno je, dosta toga se mora raditi ručno, motikom. Ne koristim herbicide u sadnom materijalu i puno novca potrošim na sezonske radnike koji kopaju dva-tri puta u sezoni. Lakše je samo pošpricati travu. Unatoč činjenici da je plaćanje sezonskih radnika skuplje od prskanja, kvaliteta sadnica je bolja kada se ručno održava i to mi je najvažnije«, kaže Igor i dodaje da mu je trenutno najpotrebnija hladnjača i skladišni prostor koje sada uzima u zakup. 
Poslije više od 20 godina bavljenja ovim poslom kaže da je zadovoljan. I dalje se bavi glazbom; kaže da ga oba posla ispunjavaju.
»Sadnice su zbog kvalitete našle tržište i zadovoljan sam. Ne mogu proizvesti onoliko koliko bih mogao prodati. Ne mogu proširiti kapacitete jer je problem radna snaga, kao i svugdje u poljoprivredi. Volim i jedan i drugi posao. Bitno je da čovjek nađe neki ritam, a meni je to lako. Vikendom sviram, a radnim danima radim u rasadniku. U glazbi se psihički umaram, u buci sam, a opuštam se u rasadniku i odmaram na svježem zraku. Gode mi oba posla i mislim da su u dobroj kombinaciji«, kaže na kraju razgovora gospodarstvenik iz Maradika.
S. D.