Arhiv tekstova

U potrazi za monoštorskim korijenima

Francisco Tarin Perisky rođen je u meksičkom gradu Ensenadi. Tu je rođena i njegova majka, jer se djed po majci Antonio Perisky oženio u Ensenadi. No, djed Antonio rođen je daleko od Meksika, a kako je Francisco nedavno otkrio – u Monoštoru. I tada je počela Franciscova potraga za monoštorskim, šokačkim korijenima, a završila se dolaskom u Monoštor. Ali tu počinje nova priča, jer Francisco sada planira napisati knjigu o svom djedu i promijeniti prezime iz Perisky u Periškić. I ponovo doći u Monoštor.

Preko dva oceana

Monoštor, Trst, New York, Saginaw, Vancouver, Edmonton, San Francisco, Cerro Prieto, Ensenada. To je životni put Antonia Periskya, koji je s bratom iz Monoštora kao mladić krenuo na neizvjesno životno putovanje. Točna godina njihovog odlaska iz Monoštora ne zna se, ali ono što Francisco zna jeste da su braća Monoštor napustila nakon smrti majke i da je Antonio nakon jednog odlaska iz Kanade na Aljasku izgubio svaki kontakt s bratom, koga više nikada nije niti vidio niti čuo bilo što o njemu.
»Siročići su ostali kada je djed imao 11 godina, a stariji brat 15. Za tri godine umrli su otac i majka i to je bio razlog zašto su kasnije odlučili otići. Prvo do Trsta i onda brodom do New Yorka. Nisu imali novca za put, već je stariji brat radio u brodskoj kotlarnici, a djed u kuhinji. Tako su praktički kao dio posade stigli u Ameriku«, priča Francisco. 
Otkuda im ideja da odu u Ameriku i kako su prikupili novac za put do Trsta Franciscu nije poznato. Prva stanica bio je New York, a kasnije još nekoliko gradova u Americi, pa Kanada iz koje su odlazili na Aljasku gdje su se bavili lovom lososa. Iz Kanade je Antonia nepredvidiv život odveo u Meksiko. Tamo je otišao zbog zdravlja, jer mu hladni krajevi više nisu godili. Odrednica je Ensenada koja je tada imala oko 2.000 stanovnika. Došao je 1906. godine kao dvadesetogodišnjak. Nije znao ni jezik niti je tamo imao bilo koga poznatog, ali je odlučio tu ostati. Oženio se udovicom s petero djece i u tom braku dobio kćer i sina. Prvi posao koji je dobio bio je na američkom brodu koji je u Meksičkom zaljevu lovio jastoge. Kasnije je kupio svoj brod, lovio jastoge i prodavao ih u Americi. Zarađeni novac je uložio u kupnju jednog pjeskovitog poluotoka od 60 hektara. Na čuđenje svih, u pijesku je posadio oko 1.000 stabala maslina, sam je njegovao maslinjak, doveo slatku vodu u taj dio. Taj posjed je i sada u Frnaciskovoj obitelji. 
»Djed ga nije htio prodati, iako su za kupnju bili zainteresirani hotelijeri. To su 33 kućice za izdavanje, samo područje zaštićeno je kao prirodno područje; mjesto je to za uživanje, može se doći pješice ili brodom«, kaže Fracinsco. 
Na tom području žive zaštićene vrste ptica, rastu razni skulenti i Franciscova obitelj se uz turizam brine i o očuvanju tog zaštićenog dijela.

Umjesto Perisky Periškić

Antonio je kao mladić otišao iz Monoštora, ali ako je suditi po poslovima koje je radio, a to su lov i briga o prirodi, Monoštor nije zaboravio. 
»Moj djed je u Meksiku živio 72 godine, a preminuo je 1978. godine u 92. Pamtim ga kao Jugoslavena iako tada nismo razumjeli je li Bosanac, Srbin, Hrvat. Zanimljivo je da su u njegovim dokumantima, ovisno od vremena i države u kojoj je bio, različiti nazivi«, kaže Francisco. 
U izvodu iz matične knjige rođenih iz 1924. godne piše Yugoslav, u dokumentu za stjecanje meksičkog državljanstva iz 1925. godine piše da je Austro-Hungarian, u vizi za Ameriku iz 1934. Austrian, u dokumentu iz 1965. Monostor, a u knjizi umrlih Austro-Hungarian«, priča unuk Monoštorca koji je skoro cijeli život proveo u Meksiku.
Prije nekoliko godina Francisco je počeo tragati za svojim korijenima i tražiti mjesto odakle je njegov djed. Prvi pokušaji bili su neuspješni, jer je on uporno tražio prezime Perisky. 
»Sve dok mi prije pet godina ujak nije rekao da se u originalu prezime piše Periškić. I tako sam pretražujući internet našao Slavicu Periškić iz Sombora, zatim Zdenku Mitić iz Monoštora. Htio sam doći ovdje gdje mi je djed rođen, upoznati mjesto i veoma mi je drago što sam to učinio. Veoma mi je ovo emotivno. Upoznao sam divne ljude, u Monoštoru i u Srbiji. Želio bih potražiti rođake, znam da ima mnogo Periškića ovdje u Monoštoru, tako da pokušavam naći svoje rođake među njima. Prije dolaska gledao sam po interentu kako izgleda Monoštor, ali nije isto kao kad se kroči ovdje. Kao da osjetim svoje gene, gene svoga djeda. Ova potraga za mojim djedom je prije svega zbog mene, da znam svoje korijene, zatim da prenesem na svoje sinove i unuke. Napisat ću knjigu i čim je završim vratit ću se ovdje da je predstavim. Imam većinu informacija koje su mi potrebne, od njegovog života u Meksiku i njegovih avantura i događaja; čitao sam i dosta o Balkanu, Jugoslaviji. Ako mi bude zafalilo još informacija, mogu pitati ljude odavde koje sam upoznao. Možda će moja knjiga biti historijski roman, a ne biografija«, kaže Francisco nakon nekoliko dana provedenih u Monoštoru. 
Kako kaže, to mu je najveće i najljepše iskustvo u životu.
U Meksiko se vratio ovog tjedna, a sa sobom je ponio i grumen monoštorske zemlje. 
Z. V.