Arhiv tekstova

Temunović

Temunovići spadaju u jedan od razgranatijih bunjevačkih rodova. Dao je više značajnih predstavnika. Na mnogim razinama zanimljiva je životna priča odvjetnika Zoltana Temunovića (1878. – 1926.), koji je poslije Prvog svjetskog rata bio predstavnik Bačke u mađarskoj skupštini. Rođen je u Somboru 22. III. 1878. Još u mladosti Zoltan je pokazivao ne samo veliko znanje nego i talent za javne nastupe. Kao student prava osvojio je prvu nagradu u šahovskom natjecanju u Budimpešti 1898. i postao »mešter šakovanja« (Bácskai Hírlap od 27. II. 1898). Neven je tom prilikom s ponosom isticao njegovo bunjevačko podrijetlo (Neven od 1. IV. 1898.). Međutim, Zoltan, iako sin čuvenog učitelja Toške, pokazivao je drugačiji afinitet. Na blagdanu posvećenom pjesniku Sándoru Petőfiju, koji je održan koncem srpnja 1899. u hotelu Pešta u Subotici (danas Narodno kazalište), Zoltan je recitirao Petőfijevu pjesmu Egy gibdikat bánt engemet (Jedna misao me boli). 

Kontroverzna kćer Regina 

Poslije sloma mađarskih vlasti u Subotici i Bačkoj studenoga 1918. Zoltan je emigrirao u Peštu. Tamo se priključio revizionističkim snagama. Lipnja 1920. kao delegate Subotice (Szabadka követe) zastupao je sve južne Slavene u Vojvodini (az összes délvidéki szlávok képviseletében). Pokazivao je veliku energiju. Međutim, paradoksalno, nije mogao utjecati na prilike u vlastitoj obitelji. Njegova supruga Magdolna Ruža, rođ. Suknović, ostala je živjeti u Subotici, a kćer Regina zvana Rexi (1905. – 2005.) odala se razvratnom životu. Još prije svoje dvadesete godine postala je medijska senzacija. Bila je članica operetnog kazališta Orpheuma, gdje je bila plesačica. Udala se za pijanista Gábora Markusa, koji ju je doveo u loše društvo. Novine su pisale o njoj da je ovisnica o kokainu. U nju je bio zaljubljen sin pukovnika Lajosa Szuchényija. Kada je mladi Szuchényi vidio Reginu u društvu s talijanskim časnicima, oduzeo je sebi život (1923.). Moguće da je zbog navedenih problema Zoltan Temunović prijevremeno umro. Regina se poslije udala za uglednog engleskog intelektualca Johna Culpina, koji ju je uveo u visoko društvo i povezao s čuvenim pjesnikom Thomasom Stearnsom Eliotom. Umrla je studenoga 2005. u High Peaku (Derbyshire, Engleska).

Genealogija

Preci Zoltana Temunovića po očevoj liniji su do njegovog oca bili Subotičani i Bunjevci. Roditelji su mu bili učitelj Tomo Temunović (poznat u narodu i pod imenom Toško) i Regina Dörner (iz Velike Teremije u Banatu, danas Rumunjska), koji su se vjenčali 6. V. 1877. u Mokrinu. Genealogija Z. Temunovića od njegovog najstarijeg poznatog pretka izgleda ovako: Franjo (r. 25. IX. 1718.) i Janja Kaić (vj. 25. I. 1739.); Toma (r. 19. IX. 1748.) i Agata Vujković (vj. 20. XI. 1768.); David (r. 22. III. 1776.) i Ana Peić Bibić (vj. 13. XI. 1793.); Tomo (r. 28. XII. 1801.) i Julijana Bačlić (13. XI. 1822.); Tomo (26. II. 1849.) i Regina Dörner (vj. 6. V. 1877.). Zoltanova baka Julijana Bačlić (ne Bačić) negdje je bilježena kao Bačlin, negdje kao Bačlić.

Potpredsjednik Bunjevačkog narodnog vijeća

Od Temunovića se istakao i Josip Temunović (1850. – 1933.), učitelj i školski upravitelj u Somboru. Rođen je kao Subotičanin. Bio je sin Petra Temunovića i Anastasije Rudinski. U Sombor ga je odvela učiteljska služba, u kojoj je ostao gotovo pola stoljeća (48 godina). U Somboru je 2. VII. 1887. oženio Julijanu Graff. Sudjelovao je u događajima poslije Prvog svjetskog rata. Izabran je za potpredsjednika Bunjevačkog narodnog vijeća, koje je htjelo suradnju s Mađarima. U organizaciji Bunjevačkog narodnog vijeća dana 20. XI. 1918. u Somboru je održana velika skupština Bunjevaca. Predsjednik vijeća Josip Strilić i potpredsjednik Josip Temunović dobili su ovlasti da zastupaju Bunjevce pred Mađarskim narodnim vijećem.