Arhiv tekstova

Najljepši, najmoderniji, ali...

Odluka da se pogleda utakmica Osijek – Rijeka u nedjelju, 19. svibnja, bila je pravi pogodak. Naime, dan ranije nogometaši odavno ispalog Rudeša u velikoj su mjeri pripomogli Osječanima da u pretposljednje kolo 1. Hrvatske nogometne lige uđu bez kamena na leđima. Jer, kao što je ljubiteljima nogometa poznato, nogometaši Rudeša su, igrajući 3:3 s osječkim glavnim konkurentom za četvrto mjesto Lokomotivom, praktički bijelo-plavima iz grada na Dravi širom otvorili vrata da to mjesto i potvrdi. S druge strane, nakon poraza od Dinama na Rujevici Rijeka je u svaku narednu utakmicu ulazila demotivirana, što je dokazala i u nedjelju četvrtim uzastopnim porazom, pa ostali klubovi mogu samo žaliti što se prvenstvo završava za dva dana i što i oni ne igraju protiv nje.
Nogometnom filozofijom rečeno, u nedjelju su na Opus Areni stvoreni uvjeti za jednu laku, komornu atmosferu, nešto što se može usporediti s odlaskom u prirodu, u zoološki vrt ili pak na neki događaj za dušu, a na osječkim nogometašima bilo je samo da taj dojam od prije početka utakmice potvrde na travnjaku. Što se i dogodilo, pobjedom od 2:0.
Ali, da ne griješimo dušu, bilo bi vjerojatno isto i da je Lokomotiva pobijedila Rudeš i da je utakmica s Rijekom bila itekako značajnija. I tada bi se, možda čak i više, na Opus Arenu okupilo 10.112 gledatelja s plaćenim ulaznicama, koliko je službeni spiker rekao, a dva semafora na stadionu pokazala da ih ima. Jer, kao što je poznato, četvrto mjesto na ljeto osigurava sudjelovanje u europskim prednatjecanjima, a uz malo sreće i umijeća i nastavak na jesen u Ligi konferencija. Pa kada tu dodamo i to da je ovo bila posljednja utakmica ove sezone na Opus Areni, pa još i gostovanje Rijeke, koja je, makar zbog imena, i dalje atraktivan protivnik, nema sumnje da bi tribine bile isto tako ispunjene.
Kada smo, za čitatelj(ic)e koji ne prate nogomet (a ipak žele pratiti ovaj tekst) ovo apsolvirali, možemo nastaviti dalje. Od početka.

Mane...

Po svemu se vidi da je Opus Arena u osječkom dijelu Retfali posve novi objekt. Da ne znate da je riječ o stadionu, lako biste ga zamijenili s nekim trgovačkim centrom, Portanovom recimo. Ali, za razliku od Portanove ili nekih sličnih građevina, kod Opus Arene već i iz ulice kojom je išao tramvaj za Višnjevac lako se uočavaju nedostatci koje je i prije početka izgradnje stadiona (2019.) trebalo imati na umu. Naime, do stadiona se iz pravca Donjeg grada (a to je ipak najbrojniji dio Osijeka) može doći samo iz jednog pravca, čime se stvaraju dodatne gužve, što se pokazalo i u nedjelju. Nadalje, okolina stadiona i dalje predstavlja jedno veliko nedovršeno gradilište, a i ono što je dovršeno moglo je biti riješeno i drugačije, odnosno bolje. Konkretno, riječ je o tome da okolina stadiona raspolaže s tek oko 300 parkirališnih mjesta – za koja su potrebne propusnice – što za kapacitet od 13.005 mjesta na Opus Areni nije ni približno dovoljno (neka u svakom automobilu bude po četvero putnika, to je opet 1.200 ljudi). Naravno, nije teško zamisliti da se ljudi koji dolaze autom na utakmicu za parkiranje snalaze kako znaju i umiju, stvarajući na taj način prometni metež i u vrijeme kada im automobili miruju. S druge strane, sam prilaz stadionu i njegova okolina jedna je ogromna neiskorištena betonska ploča koju popunjavaju tek prodavači klupskih dresova i suvenira, kao i onih s alkoholnim i bezalkoholnim pićima, dok je preostali dio idealan da se na njemu dangubi i uživa u vrelini koju beton za vrućih dana nemilosrdno isijava.

I prednosti

Kada se, međutim, priđe samom stadionu, priča je posve drukčija. Mjesto za prodaju ulaznica jedan je lijepo uređeni office u kom se na brzinu obavlja kupovina, čija se cijena kreće ovisno o mjestu na stadionu, uglavnom u rasponu od 12 do 30 eura. Za one koji prije ulaska na utakmicu žele kupiti dres ili neki suvenir Nogometnog kluba Osijek na raspolaganju je također lijepo uređeni fan shop, a i brojni ulazi na stadion obilježeni su jasnim oznakama tako da dolazak do vaše sjedalice, uključujući i rutinsku provjeru ljudi iz osiguranja, ne predstavlja nikakav problem. I još nešto: unutar stadiona nalaze se lijepo uređeni toaleti što, čak i onima sa slabijim »mjehurom«, daje osjećaj sigurnosti i zadovoljstva, za razliku, recimo, od Maksimira čija unutrašnjost tribina nerijetko za ljetnih dana odiše najčistijim amonijakom.
Ući na tribine stadiona zaista je pravo zadovoljstvo, i to iz više razloga. Prvi je taj što su sve tribine natkrivene, tako da su gledatelji zaštićeni od kiše, snijega ili bilo koje druge vremenske nepogode što stvara osjećaj približan onome kao da utakmicu gledate u sportskoj dvorani. A opet ste na otvorenom. Redovi i mjesta za sjedenja su ne samo uredni i označeni nego i poprilično komforni, što također stvara osjećaj zadovoljstva, napose ako klub za kog navijate igra dobro. Osim toga, nedostatak atletske staze ne samo da olakšava bolje praćenje meča i gledateljima sa sjevera ili juga (iza golova) nego i daje onu pravu nogometnu, »englesku« atmosferu. Dio južne tribine stadiona rezerviran je za osječku Kohortu, što je dobro i za njih i za ostale gledatelje: Kohorta sve vrijeme može priređivati svoj navijački program, a oni koji su ipak više usredotočeni na samu utakmicu mogu je neometano pratiti.
Sve u svemu, gledano samo iz perspektive unutrašnjosti i prostora pod tribinama Opus Arena zaista s pravom nosi ime najljepšeg stadiona u Hrvatskoj, što, ako ćemo pravo, uopće nije ni teško, jer je Hajdukov Poljud već odavno sazrio za temeljitu rekonstrukciju, a o Maksimiru ili ostalim stadionima diljem zemlje nepotrebno je i govoriti. Onaj fušeraj, koji je početkom ožujka ove godine otpadanjem komada betona na istočnoj tribini uznemirio Osječane i podigao prašinu u hrvatskoj javnosti i zbog čega su rukovodstvo NK Osijeka i osječke tvrtke Eurokamen kao jednog od početnih izvođača radova vodili kratkotrajni rat priopćenjima, djeluje kao da je saniran, pa se opet više ne postavlja pitanje odnosa između uloženih 80 milijuna eura za izgradnju Opus Arene i njezine kvalitete.
Za sada.
Zlatko Romić