Arhiv tekstova

Dan Gospodnji

Bog je Mojsiju na Sinaju dao 10 zapovijedi u kojima je sadržan sav vjerski i moralni život. Tih 10 zapovijedi Isus je sažeo na dvije zapovijedi ljubavi: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim…  Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga« (Mt 22,37-39). Ovim zapovijedima Bog čovjeka ne ograničava niti sputava u njegovoj slobodi nego ga usmjerava da svoju slobodu živi u punini. Jer, kad čovjek bilo koju zapovijed odbaci, zanemari i svjesno počne kršiti, pada u ropstvo grijeha, tada njegova sloboda biva ugrožena. Slobodan čovjek je onaj koji iskazuje Bogu štovanje, ne zato jer ima obvezu nego to čini iz ljubavi. Slobodan čovjek poštuje svoga bližnjega, čini mu dobro, brine za njega, uvažava ga i podržava, ne zato jer postoje neke zapovijedi koje bi mu to naredile nego zato jer je ljubav nastanjena u njegovom srcu. No, čovjek nije savršen, po istočnom grijehu postao je sklon grješnosti te često sam ne može procijeniti što i kako treba činiti. Zato Bog daje zapovijedi. One samo podsjećaju čovjeka kojim putem treba hoditi. Jedna od tih deset zapovijedi je i: »Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji«. Za Židove to je subota, sedmi dan u tjednu, a za nas kršćane to je nedjelja, dan Kristova uskrsnuća. Dan Gospodnji nikako ne smije pasti u zaborav među kršćanima, vjernici ne smiju zaboraviti koji je smisao ovoga dana i zašto je on ušao među zapovijedi.

Odmor 

Bog je šest dana stvarao svijet, a sedmi se odmarao. Tako je ostavio u nasljedstvo čovjeku da šest dana radi, a sedmi počine od svoga posla. Ljudske snage su ograničene i ako se ne obazire na svoje sposobnosti, čovjek se u jednom trenutku slomi. Bog želi zaštititi čovjeka od njega samog, zato mu zapovijeda dan predaha, jer mu je to nužno potrebno kako bi bolje proživio svoje dane na zemlji. Tijekom šest dana ljudi su ponekad toliko zaokupljeni poslom, brigama i problemima te ne stignu ili zaborave ostaviti vrijeme za Boga. Zato Bog sam osigurava vrijeme koje mu svatko može posvetiti, a to je u tom neradnom danu koji zapovijeda. Tako Bog opet štiti čovjeka od njega samog, jer čovjek ne može bez Boga pa se Bog sam pobrinuo da kod čovjeka osigura vrijeme koje će mu posvetiti, jer čovjek sam to ne bi znao ili mogao.

Dan uskrsnuća

Nedjelja je dan našeg spasenja, te kao vjernici svake nedjelje zapravo slavimo Uskrs. U prvim kršćanskim vremenima to je bilo više izraženo, no vremenski domak od gotovo dvije tisuće godina utjecao je na to da nedjelju ne promatramo na taj način. Ipak, sveta misa vraća nas na slavlje našega spasenja, te dan Gospodnji nije u potpunosti svetkovan ako ga nismo svetkovali uz slavlje svete mise. Kršćanin ne smije pripustiti zaboravu radost zbog svoga spasenja, ne smije zaboraviti slaviti Kristovo spasenjsko djelo, a upravo to mu omogućava euharistija slavljena na dan Kristova uskrsnuća, slavljena nedjeljom.
Stoga svetkovanje dana Gospodnjeg nije neki propis koji nam dosađuje, to je Božja briga za čovjeka kojemu treba predah od užurbanog života, od previše obveza. Ona je vrijeme koje treba posvetiti Bogu, svome Stvoritelju i Spasitelju; ona je izraz naše radosti i zahvale Kristu koji se predao za naše spasenje, ona je naše slavlje Uskrsa kroz euharistiju, izraz naše ljubavi prema Bogu koji nas ljubi neizmjerno. Nedjelja je dan Gospodnji, ona je dar Gospodina čovjeku jer Gospodin brine za čovjeka i njegovo dobro onako kako čovjek ne zna i ne može sam za sebe brinuti.