Arhiv tekstova
Šarčević
Rod Šarčević iznjedrio je više poznatih osoba. Među njima se po značaju izdvaja Ambrozije (Boza) Šarčević (1820. – 1899.), centralna figura preporoda Bunjevaca-Hrvata u Subotici u drugoj polovici 19. stoljeća. Boza je potekao iz seljačke (zemljoradničke) obitelji. Joso Šokčić, Bozin biograf, piše da je Bozina obitelj »htjela da joj sinovi budu školovani ljudi i žrtvovala je mnogo da im sinovi svrše i sveučilišne nauke. Naročito je mati (Agata, r. Jurić) insistirala na tome da im djeca budu prvi ljudi u gradu i tako su obojica sinova (i Martin i Ambrozije Šarčević) pošli na pravne nauke.«
Obrazovanje i karijera
Boza je bio jedan od prvih bunjevačkih studenata. Studirao je pravo u Velikom Varadinu (danas Oradea, Rumunjska) 1839. godine, zatim u Pečuhu, a 1842. godine je diplomirao na Pravnom fakultetu u Budimpešti. Poznavao je stenografiju (brzopis), tako da je zabilježio sva predavanja svojih profesora. U Suboticu se vratio 1842. i proizveden je u građanina (cives). Htio je otvoriti odvjetnički ured u Subotici, ali je postao stenograf transilvanijskog sabora u Koložvaru (danas Cluj, Rumunjska). Boza je u Koložvaru boravio skoro godinu dana, 1842.– 1843. godine. Tu je upoznao svog budućeg punca Đuru Vojnića Tunića, rodom iz Subotice, koji se oženio u Transilvaniji Máriom Erdélyi, Mađaricom. Boza je upoznao Đurinu kćer Anu, svoju buduću suprugu. Boza je 1843. – 1844. boravio u Požunu (danas Bratislava) kao stenograf mađarskog sabora (skupštine). Tu je upoznao hrvatske zastupnike, prvake Ilirskog pokreta Ivana Kukuljevića i druge, koji su vodili borbu u mađarskom saboru za ravnopravnost hrvatskog jezika. Konačno, 29. IX. 1845. oženio je Anu Vojnić Tunić u Subotici.
Mađarska revolucija
Pred vjenčanje Boza je izabran za počasnog pododvjetnika Bačkobodroške županije. Postavljen je za okružnog podnačelnika u Bačkom Aljmašu (Bačalmaš). Na tom položaju je proveo tri godine i pet mjeseci. Ondje ga je zatekla vijest o smrti majke Agate (23. II. 1848.), kao i Mađarska revolucija (1848. – 1849.). O Bozinom držanju za vrijeme Mađarske revolucije Šokčić piše: »Svi znaci i svi dokumenti koji su ostali iz tih burnih vremena svjedoče da Šarčević nije izgubio prisustvo duha. On je ostao – čovjek. Vršio je svoju dužnost objektivno, časno i pošteno mrzeći iz dna duše one, koji svoj položaj upotrebljavaju i koriste za svoje lično bogaćenje«.
Rodoslov
Rodoslov Boze Šarčevića istražio je Joso Šokčić, a dopunio pisac ovih redova. Šarčevićev pradjed Stipan je prilikom vjenčanja zapisan kao sin Stipan Sarač, sin Mihajla Povirivalovića (Stephanus Saracs Michaelis Povirivalovith Filius). Sarač je naziv za zanatliju koji izrađuje predmete od kože: sjedala za jahanje, opasače, kajase, futrole za vatreno oružje itd. Izgleda da su Šarčevići, ili barem neki od njih, bili po zanimanju sarači. Dakle, prezime Šarčević nije izvedeno od šarac (naziv za šarenog konja), nego od sarač. Genealogija Boze Šarčevića izgleda ovako: Stipan (sin Mihajla Povirivalovića) i Angelija Pavlesan (vj. 20. XI. 1718.); Toma (r. 23. II. 1734.) i Marija Gabrićević (vj. 17 XI 1754.); Stipan (r. 3. VI. 1757.) i Anastasija Bernić (14. XI. 1774.); Toma (r. 19. 1784.) i Agata Jurić (vj. 22. V. 1814.).
