Arhiv tekstova
Olimpijske igre
Jedna od prvih asocijacija na tek započelu 2004. godinu jamačno je olimpijski predznak koji će je, na njenom koncu, ispratiti u povijest. Baš kao nekada davno u prošlosti ljudske civilizacije, svaka četvrta godina u nizu rezervirana je za najveći planetarni sportski događaj na kojemu se susreću razvijeni i nerazvijeni, veliki i mali, jači i slabiji, ali svi ujedinjeni pod olimpijskim stijegom i vođeni besmrtnim načelom: »Citius, Altius, Fortius«.
U ta dva ljetna tjedna, prema starom helenskom pravilu, trebali bi stati svi ratovi i nacionalne netrpeljivosti, prepuštajući mjesto sportskoj areni u kojoj će u fer borbi lovorom biti okrunjeni najbolji od najboljih…
ANTIČKE OLIMPIJSKE IGRE: Olimpijske igre potječu još iz doba antičke Grčke i najpoznatije su od svih velikih narodnih festivala koji su se redovito održavali u pravilnim vremenskim razmacima. Postojale su još i Isthmian, Pythian i Nemean-ske igre, ali su ih svojom veličinom i značenjem zasjenile igre koje su se održavale u svetilištu stare Olympie u počast boga Zeusa. Prve održane igre povijest bilježi u 776. godini prije Krista, a na programu ovog festivala, za vrijeme kojeg su se učesnice obvezivale na prestanak svih međusobnih ratnih sukoba, bilo je nekoliko antičkih sportskih disciplina, koje su svoje mjesto zadržale i na modernim Olimpijskim igrama.
Poslije prvog, uvodnog i više ceremonijalnog dana, u kojemu su dominirali obredi vjerskog žrtvovanja, u sljedećim danima su na programu bila sportska nadmetanja u trčanju, boksanju, hrvanju i pancratiumu (borilačkoj vještini u kojoj je objedinjeno šaketanje i hrvanje). Najbolji jahači i vozači su se nadmetali u konjskim utrkama, ali one su, posve logično, bile rezervirane samo za najimućnije sportaše i pripadnike najviših društvenih stališa. Na programu je bilo i natjecanje u petoboju koji je uključivao sprintersku utrku, skok u dalj, bacanje koplja i diska, te hrvanje. Posljednje natjecanje, kojim su se i zatvarale igre, bila je utrka oklopnika u kojoj su učesnici bili opremljeni punom borbenom opremom. Pobjednici Olimpijskih igara bili su nagrađivani lovorovim vijencem, te su doživotno uživali statusne počasti kao istaknuti predstavnici zajednice koju su proslavili svojim sportskim uspjehom. Živeći o društvenom trošku, uz obilate nagrade imućnih mecena, antički »profesionalci« potvrđuju teoriju po kojoj sportski profesionalizam nikako nije moderna tvorevina. Tradiciju održavanja Olimpijskih igara svake četvrte godine u nizu, ugušio je rimski imperator Theodosius I, koji ih je zabranio oko 393. godine prije Krista.
ATENA 1896: Antičke Olimpijske igre obnovljene su 1896. godine u svojoj izvornoj ideji i izvedbi zahvaljući francuskom pedagogu i misliocu Pierru de Coubertinu. Dvije godine ranije (1894.) otac modernih igara oformio je IOC (International Olympic Committee – međunarodni olimpijski komitet) koji je imao zadatak da pripremi prve moderne Olimpijske igre koje su svoj novi život započele u Ateni, gradu podno Zeusova hrama, mjesto svog antičkog rođenja. U glavnom grčkom gradu okupilo se 300 sportaša iz 15 zemalja koji su se natjecali u 43 discipline i 9 različitih sportova: atletici, bicklizmu, mačevanju, gimnastici, streljaštvu, plivanju, tenisu, hrvanju i podizanju utega. Geslo modernih igara »Brže, jače, bolje« sportski je imperativ svih sportaša koji sanjaju, kao svoj vrhunac karijere, nastup na Olimpijadi. Utješna maksima: »Važno je sudjelovati«, koju je baron de Coubertin proklamirao u panolimpijskoj želji širenja mira u svijetu, danas je interesantna samo natjecateljima iz najsiromašnijih zemalja, koji na igre stižu putem kvote uz plaćeni trošak od strane IOC-a. Poput svojih antičkih kolega, najbolji od najboljih su priznate i često precijenjene zvijezde kojima profesionalno bavljenje sportom donosi basnoslovne izvore prihoda. Iako se dosta dugo inzistiralo na potpunom amaterizmu učesnika, uz brojne diskvalifikacije pobjednika, marketinški kotač nezaustavljivo je Olimpijske igre odveo na staze u kojima jedino golem novac donosi sve ono zbog čega publika dolazi na stadione. A bez punih tribina igre ne bi imale smisla…
ATENA 2004: Olimpijske igre ove će se godine ponovno vratiti u svoju prapostojbinu, a u želji da se postigne potpuna autentičnost, natjecanje u bacanju kugle bit će održano na starom stadionu u Olympiji. Broj natjecatelja iz gotovo svih država svijeta (preko 190) koji će učestvovati u blizu 300 sportskih disciplina i preko 30 sportova, dokaz su vječnosti jedne uzvišene ideje, kako bi ljudi trebali ratovati samo na jednom polju. Sportskom!
