Arhiv tekstova

Kršćanin pomaže

Biti kršćanin ne podrazumijeva samo tek u mislima prihvaćati ono što kršćanstvo naučava već to podrazumijeva i određeni način života. Jer, biti Kristov učenik nije samo poznavati njegov nauk, nego taj nauk i živjeti. A Krist ne traži od čovjeka ništa što on sam već nije živio i što u svome zemaljskom životu nije primjenjivao, te tako ljudima pokazao da je ono što on od njih traži moguće slijediti na ovome svijetu. Ipak, kršćane je često potrebno podsjećati da je kršćanstvo mnogo više od prihvaćanja vjerskih istina, mnogo više od molitve i vjerske discipline, da je ono stil života. Pavao upravo to ove nedjelje u svojoj poslanici objašnjava Korinćanima (usp. 2Kor 8,7.9.13-15).

Davati i primati

Krist je svojim učenicima cijeli Zakon i proroke sažeo u dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. U ovim dvjema zapovijedima krije se bit kršćanstva i razotkriva se na najjednostavniji način kako kršćanski život treba izgledati. A ljubav prema bližnjemu najbolje se ogleda u čovjekovoj spremnosti da pomogne onome koji je u potrebi. Siromaštvo je uvijek bilo i bit će jedan od najvećih čovjekovih problema. Ujedno i izvor mnogih drugih problema. Zato je oduvijek pomoć siromašnima jedan od najboljih načina pokazivanja ljubavi prema bližnjemu. Pavao piše: »Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti« (2Kor 8,7). Tako Pavao vrlo direktno opominje da vjerniku nije dovoljno poštivati samo prvu polovicu zapovijedi ljubavi, nije dovoljno svojim djelima očitovati samo ljubav prema Bogu. Zapravo, Boga ne može ljubiti onaj koji ne ljubi čovjeka jer Bog se nalazi u svakome od nas. Te dvije ljubavi se prožimaju i čine jednu ljubav koju u sebi nosi onaj tko je uistinu prožet Kristovim duhom. Stoga bilo koja vrsta ispunjavanja vjerskih propisa, pobožnost i revnost u vjerskoj praksi nije dovoljna ukoliko nije praćena ljubavlju prema bližnjemu. A što je ljubav drugo nego pomoći onome tko je u potrebi. Pomoć je potvrda ljubavi i njezin znak. Pomoć siromahu posebno je Bogu važna. Biblija nas na mnogo mjesta na to potiče. Evo, i Pavao potiče bogate Korinćane na pomoć zajednicama koje oskudijevaju u materijalnom. I svi smo i sami pozvani na taj način pomagati.
»U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu…« (2Kor 8,14). Pavao potiče Korinćane na pomaganje i zaključkom da će možda jednom doći trenutak kada će i njima trebati pomoć, a da će tada njima pomoći ovi koji sada nemaju. U životu nikada ne znamo što nas sutra čeka. Gospodin pred nas stavlja različite kušnje i križeve, a u tim trenucima šalje i dobre ljude po kojima nam pomaže. Sve što činimo jednom će se naplatiti, i dobro i loše, nešto na ovome, a nešto i na onome svijetu. Ako smo činili dobro, dobru se možemo i nadati. Bratska kršćanska ljubav treba uvijek biti na djelu u jednoj kršćanskoj zajednici.

Krist kao uzor

Ponekad je teško pomagati, jer to znači izlaziti iz svoje zone komfora, ponekad znači odricanje, napuštanje svojih želja. Mislimo ne možemo, kako ćemo, tko to još u našem okruženju radi. Ali uradio je Krist. »Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite« (2Kor8,9). I treba li nam drugog uzora? Treba li nam većeg poticaja? Na koncu možemo zaključiti Kristovim riječima »Idi pa i ti čini tako!« (Lk 10,37).