Arhiv tekstova

Gospodin je pastir moj

Ove nedjelje u Božjoj riječi dominira slika ovaca i pastira. Znamo, u toj slici Bog je pastir, a narod ovce. Danas usporedba s ovcom predstavlja pogrdu i poniženje, no ta slika ima sasvim drugi kontekst. Ona naglašava veličinu Božje brige za čovjeka. Mi to teže shvaćamo, jer među nama nema pastira, no u Isusovo vrijeme mnogi su bili pastiri i jako dobro su znali što znači brinuti o stadu, te su kroz tu sliku najlakše mogli shvatiti kako Bog brine za čovjeka.

Bog pastir

Slika Boga kao pastira koji brine za svoje stado, odnosno za svoj narod, poznata je još iz starozavjetnog vremena. Danas je među vjernicima jedan od najpoznatijih psalama Psalam 23, koji govori upravo o Gospodinu kao pastiru: »Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam« (Ps 23,1). Još je starozavjetni čovjek iz svog iskustva Boga znao da mu u Božjoj blizini ništa ne može faliti. Božje okrilje daje sigurnost, daje sve ono za čim čovjek teži, mir, blagostanje, jednom riječju blagoslov. Umoran od briga, progonjen problemima, čovjek se u Božjoj blizini odmara. U njegovoj blizini može ostaviti po strani sve ono oko čega bi se prema ovome svijetu trebao brinuti, jedino se treba truditi oko toga kako da od Boga nikada ne odluta.
»Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni« (Ps 23, 4). Ne postoji opasnost koja može nauditi onome kome je Bog pastir. Ovi stihovi govore o moćnoj Božjoj zaštiti, ali i o snažnoj vjeri onoga koji se pouzdaje u Boga kao u pastira. Jer, Bog štiti svoje stado, ali mi moramo biti dio toga stada, da bi bili sigurni i zaštićeni Božjom palicom.
Marko u svom evanđelju govori o tome kako se učenici umorni vraćaju nakon što ih je Isus poslao da idu naviještati. Umorni od brojnih susreta i puta, isto kao i sam Isus, zaželjeli su se odmoriti. No, dok su odlazili na mjesto koje su predvidjeli za odmor, narod ih je prepoznao, te se mnoštvo počelo okupljati. Iako umoran, Isus ih nije odbio. Evanđelist piše: »Vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu« (Mk 6, 34). Bili su nepoučeni, daleko od Boga, pa zato bez Božje zaštite, lutali su tragajući za Božjom blizinom, izloženi tako brojnim opasnostima. Zato Isus, iako je imao potpuno druge planove, nije mogao odbiti ovaj narod. Bog ne može ostaviti one koji ga traže, ne može napustiti one koji žele ići za njim. Tko god želi biti u Božjoj blizini, i bit će, jer, kao što nam ovaj primjer pokazuje, Bog ne stavlja ništa ispred čovjeka.

Tražiti Boga    

A tragam li ja za Bogom, želim li biti u njegovoj blizini? Imam li toliko pouzdanja u Boga da mogu, poput psalmista, reći da se ničeg ne bojim jer je Bog sa mnom? Bog je za svoje stado položio život na križu, nema ničega što mu je važnije od čovjekova spasenja. I Izraelci su znali da Bog nikad ne napušta narod svoj, ako narod nije napustio njega. Tako je nastala ova slika Boga kao pastira, iz tog iskustva proizišao je ovaj Psalam 23 i svi drugi slični tekstovi. I sami možemo iskusiti moćnu Božju zaštitu, osjetiti njegovu brigu, ali moramo biti u njegovoj blizini. Moramo ga tražiti, kao ovaj narod iz Markovog evanđelja. Bog neće ostati ravnodušan na naše traganje, jer je on nas već tražio, učinio je korak prema nama, pružio nam ruku. No, i mi moramo učiniti svoj korak, prihvatiti njegovu pruženu ruku. Tada će i naša vjera postati toliko snažna da nas neće biti strah, jer smo čvrsto oslonjeni na svog Gospodina.