Arhiv tekstova

»100 posto ljubavi, 0 posto kemije«

Ivo Bačlija jedan od najpoznatijih fito i apiterapeuta, pčelar, uzgajivač, proizvođač i prerađivač ljekovitog bilja u Hrvatskoj. No, za rubriku »Naši po svijetu« jednako je zanimljiva činjenica da je Bačlija podrijetlom iz ovih krajeva, odnosno iz Subotice, gdje je rođen 1967. godine i gdje je završio osnovnu i srednju školu. 
Godine 1987. odlazi na studij u Osijek i kako kaže, stjecajem okolnosti, tj. raspadom bivše države, ostaje u Hrvatskoj. Ispostavit će se da ga je ljubav prema prirodi, predmetima biologija i kemija ali i agronomiji, što je dijelom naslijedio od oca Pavla koji je bio direktor u subotičkom Agrosemenu, odvela u smjeru pomaganja ljudima, odnosno kreiranja brojnih ljekovitih pripravaka u okviru brenda Matičnjak po kojemu je danas poznat. No, kako je sve počelo?
»Kad je počeo rat nisam se vraćao u Suboticu, zaposlio sam se u osječkoj mljekari i usporedno s time počeo svoj rad s ljekovitim biljem, tada sam već imao neka znanja iz tog područja. Otvorio sam već tada mali obrt pod nazivom Matičnjak. Matičnjak je biljka koja ne samo da lijepo miriše već ima i brojna ljekovita svojstva. U to vrijeme sam postao i pčelar, no med nisam radio radi meda, već zbog pripravaka za liječenje ljudi, kojih ima puno i jako su moćni. A i kod meda imamo maticu, te je Matičnjak bilo zgodno ime koje je objedinilo ta dva moja interesiranja«, započinje svoju priču Bačlija.

Funkcionalni medovi 

Nakon rata u Hrvatskoj, Matičnjak već 1995. na tržište plasira više proizvoda – tzv. funkcionalnih medova za koje je Bačlija dobio i nagrade kao inovator. Prva uspješnica bila mu je kombinacija s uljem od crnog kima.
»Ti su se proizvodi bazirali na kombinaciji meda i sjemenja ljekovitog bilja koje sam prešao hladnim postupkom. U sjemenu je najviše dobrobiti, tzv. aktivnih principa. To je bilo relativno novo na tržištu i medijski dobro popraćeno, mediji su dolazili na naš edukativni program Zeleni četvrtak u Osijeku. Tako da sam ljude uspio educirati kako prirodni proizvodi mogu biti vrlo moćni i da mogu puno pomoći kod različitih zdravstvenih tegoba. Inače, ti funkcionalni medovi imali su intrigantne nazive, jedan se recimo zove Četiri lopova, po legendi iz vremena kuge u Francuskoj, gdje su četiri lopova ostala živa jer su uzimala ljekovito bilje – jedan je uzimao matičnjak, drugi kadulju, treći majčinu dušicu, četvrti opalandu. Kako sam ja dodavao i egipatski crni kim, onda je to, kako sam volio reći, bio peti lopov, Arapin kojeg nisu uhvatili. Inače, pamtim da je crni kim rastao još kod nas u Subotici po baštama, Agroseme ga je prodavalo kao ukrasno bilje, bio je i jedan proizvođač kraj Sombora. Spomenuo bih i recimo proizvod – med s uljem od sikavice Hepta sana za dobrobit jetrene funkcije, koji je do danas zadržao to ime i koje je zaštićeno u Europskoj uniji. Kad je u pitanju ulje od crnog kima ono se dobro pokazalo jer se Osijek tih godina ‘gušio’ od peludi ambrozije budući da su polja oko grada bila minirana i taj korov se nije mogao uništavati. Tako da sam s tim preparatom uspio pomoći brojnim ljudima«, kaže naš sugovornik.  

Rast poduzeća i konoplja

Zbog proširenja posla, iz Osijeka 2008. seli u glavni grad Hrvatske, Zagreb. Paralelno s osmišljavanjem biljnih pripravaka i savjetovanjem, Bačlija je radio na popularizaciji fitofarmacije u Hrvatskoj, te među ostalim držao i predavanja za farmaceute diljem države. Njegov mali obrt i savjetovalište vremenom prerastaju u d. o. o. poduzeće Matičnjak Sativa, gdje se kao suvlasnik udružuje s investitorima. Danas se Matičnjakovi pripravci proizvode u Karlovcu u poduzetničkoj zoni a njihovo poslovanje, u segmentu opremanja strojevima, podržano je i iz fondova Europske unije. Te je strojeve, kako kaže, kao inovator morao i sam osmisliti a poanta je u ekstrakciji očuvati tzv. aktivne principe biljaka. 
»Zadnji projekt koji nam je ‘prošao’ kod europskih fondova tiče se proizvodnje ‘pravog’ vitamina C. To možda zvuči glupo, i s tim projektom sam odbijen tu u Hrvatskoj, ali pravi vitamin C nije onaj koji kupujemo u ljekarni. To je askorbinska kiselina koja je samo omotač pravog vitamina C i ona pomaže, ali pravi vitamin C sadrži i biljne boje koje farmacija još izgleda neće uspjeti napraviti, već to mogu samo Bog i priroda. Te biljne boje su jaki antioksidansi koji nas čuvaju što od starenja, što od teških bolesti. Taj pravi C vitamin ima još i faktor P koji čuva pletivo naših krvnih žila ili faktor J koji širi kapacitet pluća i slično. Jako je bitno stalno se usavršavati, pristupati interdisciplinarno, evo ja se bavim i strojevima što nema puno veze s mojim obrazovanjem«, kaže Bačlija koji je inače i dugogodišnji član Društva inovatora Hrvatske. 
Matičnjak danas u ponudi ima veliki broj proizvoda: hladno prešana ulja, različite biljne ekstrakte, funkcionalne medove... Zanimljivo je da je Bačlija bio i pionir ponovne proizvodnje industrijske konoplje u Hrvatskoj, što je bio pionirski pothvat koji je zahtijevao »borbu« za dozvole i što se na koncu i desilo 2012. godine.
»Morao sam se izboriti da nadležne institucije dozvole da se konoplja opet sije u Hrvatskoj, iako se do sedamdesetih godina prošloga stoljeća sijala i tu, i u Vojvodini. Bivša Jugoslavija bila je drugi ili treći izvoznik vlakana od konoplje u svijetu. Od tih vlakana se radila odjeća, imam još od moje prabake iz Subotice jednu prostirku za pokrivanje. Konoplja ne propada, prve levisice su napravljene od tog materijala i danas kad ih nađu negdje u preriji nisu propale. Preko veza iz Subotice uspio sam doći do jednog profesora iz Bačkog Petrovca koji je proizvodio sortu konoplje koja je bila jedina dozvoljena za sijanje prema pravilniku u Hrvatskoj. Onda sam nadležnima morao objašnjavati kako te sorte više nema, kako moraju prihvatiti neke druge i teško je to išlo. No, jedan kolumnist Jutarnjeg lista objavio je veliki tekst kako nama malim proizvođačima ne daju da sijemo industrijsku konoplju, a ona se već sije svud po Europi te su, pod da tako kažem medijskim pritiskom, nadležni dali dozvolu. I tako se konoplja sije i danas na recimo dvije-tri tisuće hektara, neki su ljudi dobili posao, rade se od nje razni proizvodi«, kaže Bačlija.  
Inače, Matičnjak osim u Hrvatskoj svoje proizvode prodaje i u Sloveniji, donekle i u Njemačkoj.  

Slatki pelin i korona

Bačlija kontinuirano radi na novim pripravcima, koristeći ekstrakte biljnih ulja, vrlo rijetke esktrakte iz pčelinjeg društva, te aminokiseline iz proteina. Također se i educira. Godine 2015. dobio je diplomu od ustanove za obrazovanje odraslih Galbanum u Zagrebu gdje je završio stručni program za fitoterapeuta. Prateći istraživanja vezana za ljekovita bilja u svijetu, Bačlija se zainteresirao i za slatki pelin, što će se pokazati posebno atraktivnim upravo za vrijeme koronavirusa. Naime, još 2015. nastao je Macerat 14 koji predstavlja sinergiju hladno prešanog ulja sjemena egipatskog crnog kima i herbe slatkog pelina. Bačlijinu tvrdnju oko velike učinkovitosti slatkog pelina u borbi protiv virusa i bakterija, potkrijepili su i znanstvenici s nekoliko priznatih svjetskih sveučilišta objavivši istraživanja koja su pokazala kako ekstrakti slatkog pelina koče razmnožavanje i samog koronavirusa. 
»Kad je bila pandemija koronavirusa, najpoznatiji instituti u Njemačkoj, Rusiji, Americi objavili su istraživanja kako ova kombinacija uspješno djeluje protiv koronavirusa jer fino ugađa našem imunosustavu i čuva nas da se ne zarazimo. Kod mene u fito i apiterapeutsko savjetovalište su tada dolazile gotovo sve hrvatske televizije, ljudi su to vidjeli tako da mogu reći kako sam dobro poslovao u to vrijeme. No, kako to već biva onda je jedna velika švicarska firma preparat kopirala od mene, samo su izmijenili omjere, što je problem u ovakvim inovacijskim projektima. S druge strane, to je za mene bila i neka vrsta časti«, priča uz smiješak Bačlija. 

Prirodno protiv sintetičkog

U Matičnjaku je cilj da prerada biljaka bude što nježnija, da se sačuva ono što nam je priroda dala. To rade isključivo mehaničkom obradom, a njihov slogan je: »100 posto ljubavi, 0 posto kemije«.
»U industrijskoj farmaciji većina se spojeva proizvodi sintetički, oni imaju funkciju ali ni blizu kao priroda. Također, ima i poboljšivača okusa, umjetnih boja, oksida, čega kod naših proizvoda nema. U Hrvatskoj recimo ima oko 15 posto ljudi s dijabetesom, a zapravo ih je četvrtina. Puno ih je i diljem svijeta. A recimo silimarin i crni kim, što su potvrdila i neka istraživanja, jako uspješno snižavaju šećer u krvi«, kaže on. 
No i kod uzimanja tzv. zdravih preparata, po riječima Bačlije, treba paziti, ne uzimati »sve i svašta«: 
»Kod mene su u savjetovalište dolazili ljudi kojima sam prvo morao ispravljati greške kod uzimanja prirodnih preparata. Dobar primjer je recimo maslinovo ulje, ima ljudi koji se ‘nalijevaju’ njime a ono nema omege 3 koja je protuupalna već omege 6 koja je proupalna. Zato se maslinovo ulje u mediteranskoj dijete jede, ne slučajno, s ribom, jer riba ima omege 3 i to je idealna kombinacija. A ljudi su iz te mediteranske dijete istrgnuli samo ulje a zaboravili na ribu, voće i povrće«. 

Veze sa zavičajem

Naš sugovornik kaže kako se rado sjeća subotičkog zavičaja, gdje je živio u naselju Ker. U Suboticu dolazi rijetko, uglavnom »po saranama«. Kaže i da prati život ovdašnjih Hrvata, u zadnje vrijeme sve češće. Redoviti je sudionik okupljanja i programa vojvođanskih Hrvata u Zagrebu. 
»Umreženi smo na dnevnoj bazi preko whats up-a, tu razmjenjujemo informacije. Bunjevačko prelo u Zagrebu bilo je ove godine jako lijepo posjećeno, otimali smo se za karte. Svirao je ansambl Hajo, koje poznajem iz mladosti jer sam i sam bio tamburaš, svirao sam begeš u Subotičkom tamburaškom orekstru. Dobar sam prijatelj s jednim od osnivača hajoša i profesorom tambure Vojom Temunovićem s kojim sam u ranoj mladosti imao Kersku tamburašku bandu. Kako starimo nostalgija sve više vuče i sve smo aktivniji u zavičajnoj udruzi i češće se okupljamo. Jednom mjesečno se nalazim s redateljem Brankom Ištvančićem, bilo smo nedavno na predstavi Avaške godine tu u Zagrebu, tu smo se svi skupili. Roditelji mi od ‘92. ili ‘93. godine također žive u Hrvatskoj, u Samoboru. Imam rodbine u Subotici ali i tu u Hrvatskoj. Roditelji i rodbina prate što se dešava pa mi prenose, jer sam ja stalno u nekoj žurbi. Mamina rodbina je u Tavankutu, oni se čuju gotovo na dnevnoj bazi. Imamo ovdje i grupu polivači koja se reaktivirala ove godine. To nam je ostalo još iz 90-ih godina kada smo išli ‘polivati’ naše cure ovdje po studentskim domovima. Tu smo mi bunjevački Hrvati, ali smo uvukli i Srijemce. Planiramo ovaj uskrsni običaj održati«, kaže naš sugovornik. 
Bačlijinu vezu sa Suboticom odražava i ime Marin koje je dao svojem sinu.
»Tu u Hrvatskoj su me pitali otkud ime Marin kad niste s mora. A ja kažem to je kod nas u Subotici bilo često ime, koje sam upamtio i koje mi se svidjelo«.  
D. B. P.