Arhiv tekstova
»Na nečemu izgubiš, na nečemu dobiješ«
Obitelj Pupić iz Batrovaca, Zoran i Katarina, cijeli život se bave poljoprivredom. Danas obrađuju 28 jutara zemlje i siju kukuruz, soju, pšenicu i suncokret. Uz poljoprivredne kulture proizvode i organsko povrće za potrebe obitelji, a bave se i uzgojem peradi i proizvodnjom jaja. Zoran je rodom iz Batrovaca, a Katarina iz susjednog sela Morović. Kad su se vjenčali, odlučili su ostati na selu i baviti se poljoprivredom i stočarstvom. S vremenom su dobili djecu, Svetlanu, Snežanu i Milana. Kćerke su završile fakultet i preselile u Novi Sad, a osamnaestogodišnji Milan ocu je desna ruka u svim poljoprivrednim poslovima.
Nekad bolje nego danas
Zoran se od djetinjstva bavi poljoprivredom.
»Nekad se moglo dobro živjeti s maksimalnom količinom zemlje. U višečlanoj obitelji, koju su činili moj djed, baka, roditelji, sestra i ja, dobro smo živjeli od poljoprivrede. Svatko je imao svoja zaduženja ovisno o sezonskim poslovima. Sami smo obrađivali zemlju i nikada je nismo davali u najam. Vremenom smo od novca od poljoprivrede izgradili kuću i kupili još zemlje. Uvijek smo imali svoje strojeve: berač, kombajn, stroj za sijanje, traktore, plug, drljaču, kao i danas. Ne moramo nikome platiti uslugu. Otac mi je ostavio strojeve i zemlju i bilo je logično i htio sam ostati na selu i nastaviti se baviti poljoprivredom. Veliku pomoć imam od sina. On priprema zemljište, ore, a ja sijem, vršim i radim druge poslove«, kaže Zoran.
Zbog svinjske kuge lani su se prestali baviti stočarstvom. U boksovima su držali i do 80 svinja.
»Dok smo se bavili stočarstvom, proizvodnja je bila isplativija. Skoro sav urod, oko četiri vagona kukuruza ostavio sam za uzgoj svinja. Na taj način smo imali veći profit. Prodavali smo svinje i za njih dobijali gotovinu. No, nakon svinjske kuge ne bavimo se više stočarstvom. Predat ćemo ovogodišnji rod kukuruza zadruzi i vidjeti koliko će nam novca ostati nakon naplate prošlogodišnjeg duga«, navodi poljoprivrednik iz Batrovaca.
Iako je teška situacija u poljoprivredi, Zoran ne planira dati zemlju u najam.
»U poljoprivredi je uvijek neizvjesno i teško. Unatoč poteškoćama, neću odustati. Nastavit ću raditi jer i moj sin ima želju da se nastavi baviti poljoprivredom. Sada je upisao fakultet i ja ga u tome podržavam. Treba imati obrazovanje i diplomu, a poljoprivredom se uvijek može baviti uz posao ako se želi vratiti na selo«.
Uzgoj zdrave hrane
Za njihov opstanak na selu, prema Zoranovom mišljenju, najzaslužnije je zajedništvo u obitelji. Supruga Katarina se bavi povrtlarstvom i uzgojem peradi i trudi se proizvesti zdravu hranu za obitelj.
»Nekada smo uzgajali papriku i rajčice na veliko i bilo je isplativo. Međutim nema radne snage i nismo mogli uspjeti u tom poslu jer je zahtjevan. Dopunjavali smo poslove i radili sve kako bi školovali djecu. Gajimo piliće i kokoši, proizvodimo domaća jaja i gajimo povrće. Trudimo se proizvesti zdravu hranu za našu obitelj. Ne prskamo povrće herbicidima i u plasteniku gajimo rajčicu, papriku, tikvice, krastavce. Do prije dvije godine imali smo bikove i krave. Proizvodili smo domaće mlijeko i sir jer sam uvijek željela da se obitelj zdravo rani. No zbog loše isplativosti odustali smo od uzgoja goveda. Sada se baziram samo na uzgoj zdravog povrća, peradi i jaja. Važno mi je da se obitelj zdravo hrani i mislim da u tom smislu treba iskoristiti sve blagodati života na selu«, navodi Katarina.
Budući da su se vremenom uvjeti u poljoprivredi dosta promijenili i da je danas dosta teže živjeti od poljoprivrede, s obzirom na sušu i manji prinos pretodnih godina, Pupići kažu da neće odustati od poljoprivrede.
»Unatoč suši, poljoprivredne kulture se trenutno dobro drže ali ako uskoro ne bude kiše, teško da će se održati. Trenutno je u najgorem stanju soja i kukuruz. Suncokret se najbolje drži jer voli sunce. Soja je trenutno u cvatu i neophodna joj je vlaga da bi bilo ploda. U formiranoj mahuni ima roda ali neće se razviti ako uskoro ne padne kiša. Vrijeme će pokazati i nećemo znati kakav će biti prinos sve dok kombajn ne uđe u njivu. Ali tako je u poljoprivredi, svaka godina je neizvjesna.«
Poljoprivredne kulture skladište u svojim ambarima, a ostatak odvoze u silos. Koriste državne potpore i kažu da su zadovoljni.
»Za opstanak poljoprivrednog gazdinstva važno je da obitelj podržava taj posao i da cijela obitelj sudjeluje u tome, onda to funkcionira. Na nečemu izgubiš, na nečemu dobiješ, ali tako je to u poljoprivredi. Djeca su sada završila školu, otišli su sa sela u grad. Ostalo je nas dvoje da radimo i održavamo poljoprivredno gazdinstvo, a djeca se, ako žele, uvijek mogu vratiti na selo i nastaviti raditi. Milan ima najveću želju vratiti se na selo. Uz mene je zavolio poljoprivredu ali neka prvo završi fakultet i stekne diplomu«, kaže na kraju razgovora naš sugovornik iz Batrovaca.
S. D.
