Arhiv tekstova
Što je više kleveta i laži...
Negdje pri kraju i poprilično suzdržano Subotica se prošlog četvrtka, 8. kolovoza, pridružila skupini od pedesetak gradova i općina u Srbiji u kojima su održa(va)ni prosvjedni skupovi protiv sve glasnijih najava rudarenja litija u dolini Jadra. Nije to ništa čudno za ovaj grad, kog pojedini mještani nazivaju »starom damom«, »uspavanom ljepoticom« i sličnim epitetima čiji je cilj što kraće i preciznije opisati karakter(e) ljudi sa sjevera Bačke: bez puno temperamenta, odnosno pomalo trom. Bilo je tako i kada su u Beogradu 1996. počeli studentski prosvjedi, i uoči 5. listopada 2000., i prije četiri-pet godina i tu se do danas ništa nije promijenilo. Netko sa strane bi vjerojatno pomislio kako Subotičani baš i nisu odveć zainteresirani za ono što se događa u ostatku države, a razlozi za takvu pomisao bili bi svi od reda pogrešni: ili ih ne dotiče ono što žulja ostatak Srbije, ili je to zbog svijesti o perifernom položaju (u geografskom smislu i jeste tako) u odnosu na »centar« od kojeg se i očekuje rješavanje svih problema, ili je pak riječ o samom »izboru teme«, odnosno o tome što je »prioritet« stanovnika ovoga kraja. U prilog ovoj tvrdnji mogu ići i prosvjedi poljoprivrednika, koji su po pravilu upravo u Subotici oduvijek nailazili na plodno tlo i među prvima ovdje inicirani i održavani.
Litij? Ako ćemo iskreno, o njemu pojma nemaju ni oni koji su za njegovo rudarenje ni oni protiv. Jadar? Pa tko vas može ismijavati ako ne znate da je to rijeka kada i dojučerašnja premijerka a današnja predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić tvrdi da je riječ o planini! Što bi onda mogao biti motiv izlaska Subotičana na ulice i prosvjedovanje protiv potencijalnog iskopavanja litija u dolini Jadra? Odgovor je, naravno, jasan i zagovornicima i protivnicima i nekako je ovisno upravo proporcionalan o aktivnostima suprotne strane. Drugim riječima, što više jača pritisak s jedne strane, to jača i otpor one druge. Pa ipak, s velikim startnim razlikama: dok oni koji iskopavanje litija javnosti predstavljaju kao masovni ulazak u potencijalni Eldorado, na raspolaganju imaju sve poluge vlasti i sve medije s nacionalnom frekvencijom – koji poput kerbera ujedaju, difamiraju, etiketiraju i blate neistomišljenike (u mrtvoj utrci Informer ipak prednjači) – dotle njihovim oponentima na raspolaganju i dalje stoji ulica i nada u energiju i istrajnost nezadovoljnih građana.
U tom miksu osnažene ekološke svijesti i zabrinutosti za prirodne resurse države u kojoj žive s jedne i bestijalne propagande, prozivanja i ocrnjivanja protivnika, u čistom inatu vlasti dakle, treba tražiti i motive za sramežljiv izlazak Subotičana na Trg slobode prošloga četvrtka. Ali, tih nekoliko stotina izašlih prije nešto više od tjedan dana – znaju to i lokalne i više vlasti – preko noći se mogu pretvoriti u više tisuća prosvjednika. Ovisno, naravno, o razvoju »situacije na terenu«. U tom smislu na prošlotjedni prosvjed u Subotici može se gledati i kao na neku vrstu pokazne vježbe na koju iz tisuću i jednog razloga (Olimpijske igre, recimo) nisu izašli poslovični »spavači«, koji se kasnije prvi hvale vlastitim doprinosom u malobrojnim promjenama kojih se ovo društvo posljednjih desetljeća kao kolektiv sjeća. Ako se kojim slučajem nađete s njima i dosade vam, evo vam mogućeg rješenja: zamolite ih da vam pokažu đonove svoje obuće.
Pa ipak, kakav god ishod (i) ovih prosvjeda bio, koliko god da su oni ujedinili i lijeve i desne, već na početku vide se dvije osnovne falinge. Prva se, posebno u Subotici, tiče prirodi ovakvih skupova neprimjerenog nacionalnog naboja, napose kod određenih govornika, što u konačnici daje miks kemije, biologije, religije i povijesti, kombinacije koja kod slušatelja izaziva prvo zbunjenost, a kasnije moguće i blag osjećaj mučnine zbog pretjerivanja u emotivnim dozama. Druga se – iako na prvi pogled oni veze nemaju s tim – tiče više negoli uočljivog izostanka poljoprivrednika na prosvjedu. Ali, uzimajući u obzir njihovo uskogrudo ponašanje prema (malobrojnim) medijima koji su ih zimus pratili u trenutku kada im se činilo da su postigli dogovor s bivšom premijerkom, to je iznenađenje samo za francuske sobarice. Jer što? Pa tko će sad lupati glavu o tamo nekom litiju u dubinama zemlje kad su na njezinoj površini kukuruzi već izgorjeli i kad treba razmisliti ima li krivca za to a da to ne budu oni sami. Što se ostalih građana tiče, pa tako i Subotičana, možda će sama rijeka i do ovih krajeva donijeti jeku nekad omiljenih stihova: »Što je više kleveta i laži, Jadar nam je miliji i draži«.
Z. R.
