Arhiv tekstova
Pet dana koji prebrzo prođu
Završen je još jedan Etnokamp Hrvatske čitaonice, koji je održan od 12. do 16. kolovoza, a koji je okupio 110 djece i 80 volontera.
Ovaj 17. Etnokamp bio je pomalo neobičan, ne zbog velikog broja djece ili animatora, niti zbog toga što se i ove godine tražilo mjesto više, nego zbog teme koja ga je učinila posebnim – disnotor i prelo. Zapravo nije čak ni tema neobična, nego je neobično godišnje doba, jer tko još pravi disnotor (kolinje) i prelo u kolovozu?
Kako su djeca rekla, u Etnokampu je sve moguće, a o tome govori i predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković:
»Kada imate sklop ljudi punih energije, koji nikada ne kažu da je nešto nemoguće, nego hajdemo vidjeti kako to možemo uraditi, onda možemo i u kolovozu napraviti disnotor. Nakon niza raznih pomalo zaboravljenih tema koje smo ranijih godina obradili, odabrali smo ovu temu za koju vjerujemo da nije dovoljno djeci predstavljena tijekom godine, a mogli bismo reći i da je dobar dio ovoga već zaboravljen«.
Ovogodišnji kamp nije samo po tome poseban, nego, kako je istaknula Bernadica Ivanković, i po brojnim drugim radionicama.
»Ono što bih također voljela izdvojiti kao posebnost u ovogodišnjem Etnokampu jeste da smo zahvaljujući projektu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske u Programu prekogranične suradnje kroz projekt ‘Baština koja spaja’ uspjeli kupiti vrijednu opremu za grnčarenje, odnosno kupili smo peć za pečenje gline. Uz to, kao i prethodnih godina radili smo i na zajedništvu, druženju, edukaciji kroz igru i običaje koje želimo sačuvati od zaborava. Kroz sve to provukli smo i naš bunjevački dijalekt, pa smo se trudili govoriti ikavicu i pomalo zaboravljene riči, kako bi one opstale i što duže ostale«, istaknula je Ivanković.
Brojni animatori su nakon odrađenog posla dolazili u kamp i davali svoj doprinos, koji je neprocjenjiv, jer su svojim radom zapravo ulagali u budućnost, a sad im je jedina plaća osmjesi i iskreni zagrljaji djece. Neki su tu bili svih pet dana, dok su drugi dolazili u skladu sa svojim mogućnostima, ali su svi dali, kako je Ivanković rekla, svoj doprinos kampu.
Urađene su brojne kreativno-manualne radionice, te su pravili drvene kuhače, daščice za rezanje, pernice, notese u obliku fanka, kasicu prasicu za štednju, imali su slamarsku radionicu, radili su vez, maramice s preslikačima i vezom, suvremene ukrase za kosu, karte crni petar, fenjer, gumice, ukosnice..., a Bernadica dodaje:
»Uz sve to imali smo i one grupne: folklor, moderan ples, tradicijsko pjevanje, duhovne radionice i duhovno pjevanje, tamburašku radionicu, kuharsku radionicu i obveznu dramsku, za koju se tražilo mjesto više. Za ovu radionicu napisan je namjenski vrlo aktualan tekst o disnotoru u kolovozu. Ujedno zahvaljujem autoru Marijanu Kišu koji se odazvao, te napisao tekst i sudjelovao u ovogodišnjem Etnokampu. Na dobrom putu su i naši mladi, Mila Rukavina napisala je svoju pjesmu kako je ona vidjela i doživjela ovaj Etnokmap. Tako imamo možda i buduće pisce među mladima i djecom. Ove godine izlet smo imali na župi u Maloj Bosni, gdje nas je dočekao domaćin – župnik vlč. Dragan Muharem. I to je bio prekrasan dan sa sportskim i drugim aktivnostima«.
Animatore za Etnokamp više ne treba tražiti, djeca koja završe osnovnu školu žele ostati i biti animatori u njemu, a to je najbolji pokazatelj da je djeci tu lijepo.
I ove godine glas o Etnokampu raznijet će se nadaleko. U Kampu su sudjelovala djeca iz Subotice i okolice, te iz Sombora, Despotova i drugih mjesta iz Vojvodine, djeca iz Hrvatske s Hvara i iz Zagreba, te djeca iz Švedske i Amerike. Ovo im je pravo mjesto kako naučiti nešto o tradiciji ovdašnjeg življa, odnosno o običajima njihovih roditelja, pa i majki i dida.
Uz sve spomenuto, kakav bi to disnotor bio ako se ne bi nadivale divenice (kobasice), topile žmare (čvarci), zakuhavali fanki (krofne), a uz to i kartalo filka i duraka.
Dio onoga što su naučili i napravili za ovih pet dana pokazali su na završnoj priredbi, koja je nakon mise proštenja u crkvi sv. Roka u Subotici, održana u dvorištu ove župe. Tu su, osim revije uradaka, sjajnih voditelja, plesača, pjevača, svirača zablistali i mladi glumci, koji su one starije vratili u ona prošla vremena, a one mlađe naučili zaboravljenim običajima.
Prva četiri dana Etnokamp je održan u dvorištu DSHV-a, podržali su ga: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, Hrvatsko nacionalno vijeće, Osječko-baranjska županija, NIU Hrvatska riječ, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i brojni pojedinci i firme.
Sad nas baš zanima što će biti tema naredne godine?
Ž. V.
