Arhiv tekstova
U radosti biti svjetlo
Posljednja nedjelja u kolovozu godinama u nazad rezervirana je za Bunarićko proštenje, za odlazak kod Gospe od suza koja je i ove godine okupila tisuće vjernika koji su došli zahvaliti, moliti i tražiti Njen zagovor. Tako je Biskupijsko svetište Gospe od suza 24. i 25. kolovoza bilo mjesto okupljanja i molitve, radosti i zahvale.
Ujedno, ovo je bio i kraj programa Dužijance 2024., a misno slavlje započelo je kada su u svečanoj procesiji od kapelice do oltara došli ministranti, svećenici i biskupi skupa s bandašom Slađanom Bošnjakom i bandašica Lucijom Ivanković Radaković koji su uz pomoć mladih u nošnji donijeli do oltara Gospin lik.
»Ostati vjeran onome što jesam«
Svetište Majke Božje na Bunariću ima svoju posebnu priču, koja i danas okuplja brojne vjernike koji dolaze na bunar – na vodu, umiti se, oprati noge, te kod kapelice moliti. Naime, još 1893. na ovome mjestu podignut je križ, a tri godine kasnije i kapelica u kojoj se sada nalazi lik Gospe od suza donesen iz Sirakuze (Italija) 1968. godine. Po predaji, sve je počelo još ranije od navedenog datuma kada se bolesna djevojka umila na ovome izvoru i ozdravila. Jasno, nije voda čudesna nego je u pitanju vjera.
Ta vjera i općenito Bunarićko svetište oduševilo je i gosta – krčkog biskupa mons. Ivicu Petanjaka koji je za naš tjednik rekao:
»Izuzetno, ugodno iznenađenje. Puno svijeta, puno mladih, djece, obitelji, lijepa organizacija. Oduševljen sam svime, pjevanjem, ministrantima, nošnjom. Nisam očekivao da ću naći tako lijepi broj vjernika koji uistinu žive svoju vjeru. Ovo lijepo, radosno iskustvo ću ponijeti sa sobom«, rekao je mons. Petanjak.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivica Petanjak u zajedništvu s biskupom Subotičke biskupije Franjom Fazekasom i brojnim svećenicima, a u prigodnoj homiliji biskup Petanjak podsjetio je okupljene kako nedjeljom, kada je dan Gospodnji, ne smijemo biti tužni, nego radosni. Također, biskup je sve pozvao da daju zavjet Nebeskoj Majci Mariji, a, kako je rekao, ne mora to biti nešto veliko, ali svatko od nas može izmoliti jednu molitvu na dan ili obaviti kakvu trodnevnicu, devetnicu... To, kako je propovjednik naglasio, ne treba Gospi, nego nama, da mi sami sebe podsjećamo na ono što jesmo, na naše zavjete, bilo da su oni svećenički, redovnički, bračni... Tako ćemo ostati Gospodinovi i sami sebe usmjeravati na svom životnom putu.
»Budući da je ovo Gospino svetište, vi stariji ćete se sigurno sjetiti da nije bilo obitelji u kojima, najčešće majka, otac, baka nisu imali neki zavjet. Zavjet Majci Božjoj ili nekom svecu, postiti ili hodočastiti, ako su u mogućnost pomoći Caritas, misije... Dajte Bogu neko obećanje. Vidim, ovdje imate sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je cijeli život bio ispovjedni i sačuvalo se da je on na komadiće papira znao napisati: ‘Danas obnavljam svoje redovničke zavjete, na najbolje mogući način. Gospe sveta neka Ti bude mila ova moja obnova’ i metne pred Gospine noge i sačuvalo ih se mnogo. Pa sam se pitao ta što će Gospi, ti papirići? Ma, ne trebaju Gospi nego meni. Trebaju meni. Onoga trenutka dok ja pišem, ja sebe podsjećam tko sam, što sam. Ja sebe sjećam da sam se zaredio, da sam dao zavjete, da trebam ostati vjeran onome što jesam«, poručio je biskup Petanjak i rekao kako ovaj primjer svatko može primijeniti na sebe i svoj životni poziv.
Pod misnim slavljem pjevanje je predvodio zbor župe Marija Majka Crkve pod vodstvom zborovođe Maria Bonića. Kompletnu pripremu za ovo slavlje podnijeli su župljani ove župe predvođeni župnikom i rektorom svetišta preč. Željkom Šipekom.
Ta čudesna noć bunarićka
Proštenju je prethodila trodnevica priprave koja je okupila, osobito u subotu izuzetno veliki broj vjernika subotičkih i okolnih župa, kao i župa diljem Vojvodine. Ta »Čudesna bunarićka noć« je nešto što ovdašnji vjernici posebno vole. Okupljanje vjernika započelo je Službom riječi, pa je slijedila Služba pokore (prilika za ispovijed) i Služba svjetla – odnosno procesija sa svijećama koja je sama po sebi posebna. Nakon toga misno slavlje bunarićke noći predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u zajedništvu s braćom svećenicima, koji je u uvodnom dijelu rekao:
»Ovdje smo došli potražili vodu da se kod Gospe osvježimo, da ozdravimo. U tami koja nas muči tražimo svjetlo. Zato toliko volimo ophod sa svijećama. Osim vode i svjetla, tražili smo Isusovu pomoć, tražili smo suze pokore, da nas Isus opere od naših grijeha, da nas uz pomoć Gospe od suza osvježi milosrđem i oproštenjem«.
U homiliji u toj »Čudesnoj noći« mons. Beretić je podsjetio vjernike na Ivanovo evanđelje (Iv 1, 1:4):
»U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše s Bogom. Sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa što je postalo. U njoj bijaše Život, i Život bijaše Svjetlo ljudima«.
»Tame se boji dijete, ali i odrasli. Sjetimo se otvaranja Olimpijskih igara u Parizu kad je tamo nakon đavolskog ismijavanja Posljednje večere na deset minuta nestalo struje. Gradom je zavladao strah. I dok je u cijelom Parizu vladala sablasna tama, gorjela su jedino svjetla bazilike Presvetog Srca Isusova. Za Isusovo presveto Srce nema tame. Ista je pariška crkva bila čudesno pošteđena tijekom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Od svoje posvete 1919. godine u toj je crkvi trajno euharistijsko klanjanje, bez prekida! Izgrađena je kao zavjet i posvećenje cijele Francuske Presvetom Srcu Isusovu, za njezinu duhovnu obnovu i pokoru za grijehe i nevjeru. Dok je čitav grad bio u tami, ostalo je svjetlo Srca Isusova. Tako je u čitavom svijetu samo jedan izvor Svjetla, a to je Krist«, rekao je mons. Beretić i podsjetio kako je upravo u Francuskoj ove godine u uskrsnoj noći kršteno preko 40.000 ljudi, što nas ohrabruje da nije zamrlo Isusovo svjetlo ni u Francuskoj.
»Kad bi ovdje bila tama kao u Parizu, više od svijeća svijetlila bi naša srca okupana u ispovijedi i nahranjena u pričesti. Za nas je Isus rekao: vi ste svjetlo svijeta. Večeras se radujemo Gospi od suza. Ona je Božjeg Sina nosila i rodila. Ona je Božjeg Sina učila hodati i govoriti. Ona je plakala zbog patnji koje je njezin Sin na Kalvariji podnio. Ali ona plače i zbog moje patnje, zbog mojih grijeha. Stari i bolesni, znajte da je Gospi teška svaka naša suza. I kad kod kajanja zaplačem i kad zaplačem od boli u bolesti, sa mnom je Gospa od suza. Gospa pomaže. Gospa će s nama zaplakati i kad se radujemo, da naša radost bude potpuna, zaključio je mons. Beretić.
Tijekom dana na Bunariću su slavljene i jutarnja dvojezična sveta misa koju je predvodio preč Željko Šipek, biskupsku misu na mađarskom jeziku je imao subotički biskup Fazekas, a popodnevnu za stare i bolesne, te djelatnike Caritasa predvodio je vlč. Paskó Csaba.
Biskupijsko svetište Gospe od suza otvoreno je tijekom cijele godine, a organizirane pobožnosti koje su još preostale su: 8. rujna – Mala Gospa misa na hrvatskom je u 10 sati, 12. rujna – Ime Marijino u 16.30 je krunica, a u 17 sveta misa, te 8. listopada – Kraljica krunice, u 16.30 je krunica, a u 17 sveta misa. Ovim se i završava hodočasnička godina na Bunariću.
Ž. V.
