Arhiv tekstova
Vjera i djela
Razmišljamo često o svojoj vjeri, ali ne znamo je li ona vidljiva i treba li uopće biti. Je li vjera samo moja privatna stvar, treba li itko znati vjerujem li, trebam li ići svuda i o tome govoriti? Na ova pitanja odgovara ovonedjeljna Božja riječ. Nije vjera moja privatna stvar, trebam je posvjedočiti, ali kako? O tome piše sv. Jakov u svojoj poslanici.
Živa vjera
»Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti?... vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi« (Jak 2,14.17). Apostol Jakov želi nam naglasiti jednu vrlo važnu istinu: gdje nedostaje djelotvorna ljubav, nedostaje i stvarna vjera. Vjera koja se očituje samo riječima, bez djela i rezultata, potpuno je beskorisna. Samo ispovijedanje vjere ne sadrži nikakvu vrijednost, baš kao što je i Isus jednom prilikom rekao: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ nego onaj koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima« (Mt 7,21). Prava vjera nikako ne može biti svedena samo na riječi, jer ona sjedinjuje čovjeka s Kristom tako da njegove misli i njegova djela dolaze pod kontrolu njegova Duha. A sve drugo za što mislimo da je vjera nema snagu spasenja, jer je takva vjera mrtva u sebi.
Kako bi jasnije oslikao djelotvornu ljubav kao izraz prave vjere Jakov navodi primjer siromašnih brata ili sestre koji dolaze tražiti pomoć zbog svoje nemaštine. Brat ili sestra ovdje predstavljaju svakog čovjeka koji je u potrebi, a koji nam je brat ili sestra u Kristu. Oni dolaze po pomoć, pa Jakov nastavlja: »pa im tkogod od vas rekne: ‘Hajdete u miru, grijte se i sitite’, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist?« (Jak 2,16). Koja je korist od vjere bez djela, nikakva, kao ni od naših riječi onima koji su došli po našu pomoć.
Zato svaki vjernik treba zastati pred svojom vjerom, razmisliti očituju li njegova djela tu vjeru, ili sve ostaje na riječima. Molimo se, puno se molimo, redovito odlazimo na svete mise, ali od siromaha okrećemo glavu, izbjegavamo bratu u potrebi, jer nam je dosadan, jer nam je zamorno izlaziti iz zone vlastita komfora kako bismo se stavili na raspolaganje bratu ili sestri u potrebi. Dobrota i ljubav trebaju nas razotkriti kao vjernika, samo tako naša vjera neće biti mrtva, u suprotnom sve su naše riječi isprazne, jer ih djela ne potkrjepljuju. Kršćanska vjera ima snagu mijenjati svijet, ali kršćani prije toga moraju prijeći s riječi na djela, a tu svatko treba početi od sebe te činiti dvostruko dobro, raditi za svoje spasenje pomažući onima koji su u potrebi. Vjera se samo djelima pokazuje i dokazuje, bez djela nema ni prave vjere.
Prihvatiti križ
Čini djela milosrđa često znači i ponijeti križ, zapostaviti sebe radi drugog. A nositi križ je također jedan od dokaza da pripadamo Kristu: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga« (Mk 8,34-35). Čovjek voli ovaj život i sva uživanja i radosti koja ovaj život može pružiti. A kršćanin zna da je pravi život tek u vječnosti, zato se ne boji uzeti križ, umrijeti svijetu, umrijeti sebi, jer ga čeka nešto bolje od svega ovoga, kad dođe kod Gospodina. Teško je odreći se sebe, teško je odbaciti život kakav svijet nudi kao savršen, to može samo onaj koji se prepušta vodstvu Duha Svetoga, onaj koji istinski pripada Kristu. To je odraz snažne vjere, koja nije samo riječ.
