Arhiv tekstova
Prava i zdrava glumačka terapija
Književno teatarski kružok (KTK) HKC-a Bunjevačko kolo prvi put je organizirao dramsku radionicu pod nazivom »Svjesnost: impuls, tijelo, prostor, igra«. Stari i novi članovi trupe su tijekom tri dana – od 13. do 15. rujna, u maloj dvorani, imali mogućnost dodatno se educirati i poraditi na glumačkoj kvaliteti, osobnom izričaju na sceni, impulsu tijela koji se treba osluškivati i na njega reagirati, upoznavanju sa scenskim prostorom, improvizacijom i međusobnom interakcijom.
Snaga i važnost impulsa
Dramsku radionicu vodio je Stjepan Bešlić iz Đakova koji je završio prijediplomski studij glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Trenutno sudjeluje u stvaranju osječke Cabaret scene, bavi se video performansom, vodi plesne treninge u dva plesna kluba i izučava razne glumačke i umjetničke metode te ih primjenjuje u svom radu.
»U posljednjih nekoliko godina išao sam na puno radionica – glumačkih, plesnih, prostornih, jako puno improvizacijskih. Ovu sam napravio kao sukus svih tih radionica na kojima sam bio i izdvojio nešto što je po meni jako bitno za glumca, za scenu, za cijelu predstavu, a najviše za glumačko tijelo, za nešto što je sam glumac iznutra, a to je taj impuls. Odnosno, kako ući na scenu s impulsom, kako odraditi stvari na sceni s tim impulsom, kako ga prepoznati, kako reagirati na njega, što je akcija, što je reakcija, kako možemo jedni drugima zadavati impulse na sceni, kako to zapravo može biti vrlo zabavno, zanimljivo i kako može osvježiti scenu, glumca, predstavu. A impuls je zapravo osjećaj iznutra, to je osjećaj koji zahtijeva otvorenost, ali isto tako i posvećenost. Zahtijeva da se usredotočimo, da ga možemo osjetiti, prepoznati i kanalizirati u svrsishodnu radnju. Taj impuls postoji u svima nama, samo ga treba osvijestiti i osloboditi«, pojasnio je Stjepan Bešlić te dodao:
»Jako mi se sviđa entuzijazam ovih ljudi, dosta su otvoreni i spremni su prihvatiti nešto novo, a to je jako bitno za bilo što u kulturi. Stvarno je bilo gušt ovdje raditi i nadam se da je ovo samo početak jedne suradnje«.
Voditelj KTK-a Zoltan Sič izrazio je zadovoljstvo održanom radionicom koja im je, kako kaže, ponudila profesionalno osvješćavanje.
»Izuzetno sam zadovoljan kako smo za tri dana dramske radionice uspjeli pokrenuti novi impuls u glumačkoj postavi KTK-a. To se postiglo kroz vježbe promatranja scene, samosvjesnosti, reagiranja kroz impuls, promišljanja o pokretu, pravilnog disanja, poigravanja predmetima, improvizacije, konekcije između članova scene, zvuka, pjesme… Uz silovit ritam radionice, koji nam je Stjepan od početka nametnuo, do same konačnice trećega dana, ovo je bila jedna vrsta profesionalnog osvješćavanja. Rekao bih, prava i zdrava glumačka terapija na potpuno nov način«, istaknuo je Sič dodajući kako je atmosfera bila kreativna, radna, vesela, ponekad fizički zahtjevna, ali veoma motivirajuća.
»Vježbe individualnog otvaranja su u početku nailazile na, kod nekoga jači, a kod nekoga slabiji otpor, ali kada se ta prva barijera sruši, a često je ona u nama samima, tada za glumca samo nebo može biti granica. Kako je Stjepan rekao: ‚U glumi i na sceni u kazalištu ne postoji ništa što se ne može ostvariti. Samo maštajte!‘«
Zoltan Sič dodaje kako je ovo tek početak i da im je plan organizirati radionice nekoliko puta godišnje, a sve s ciljem nadogradnje i podizanja kvalitete, kako svoje glumačke, tako i budućih predstava.
»U KTK-u imamo sjajnu glumačku ekipu. Svi smo amateri, s više ili manje glumačkog iskustva, ali se trudimo raditi kao profesionalci. Nama je ta razina izuzetno bitna, i ispod nje nećemo ići. Vježbali smo u prostorijama HKC-a jer smo imali potporu Lazara Cvijina, programskog direktora Kola, koji je razumio važnost ovakve edukacije. Mi i dalje radimo najviše se oslanjajući na vlastite resurse, iznalazeći rješenja (štapom i kanapom) koja su ponekad na granici kreativnosti ali ne posustajemo. KTK je udario temelje jednog sasvim novog pristupa sceni na hrvatskom jeziku u Subotici, želimo biti moderno kazalište, bez ograničenja i baziranja samo na tradicijske teme, već balansirajući s veoma hrabrim iskoracima s novim pjesnicima i djelima. Poslije pet godina postojanja KTK-a, sada više nismo na temeljima, popeli smo se na prvi stepenik i strpljivo čekamo da nam se vrata otvore. Idemo korak po korak, naše vrijeme tek dolazi«, ističe voditelj KTK-a Zoltan Sič.
Dojmovi starih i novih članova
Održavanje dramske radionice predložila je članica KTK-a Katarina Ivanković Radaković, koja se već oko deset godina amaterski bavi glumom, u početku u okviru dramske sekcije HKC-a, koju je vodila Nevena Mlinko. Na njenu je ideju i inicijativu došao i Stjepan Bešlić.
»Dugo sam razmišljala kako bi bilo dobro da se napravi neka dramska radionica jer tog nema mnogo kod nas. Preko drugarice Hane koja u Osijeku studira glumu upoznala sam Stjepana i pomislila da bi možda on mogao održati takvu radionicu, na što je pristao. Smatram da su ovakve radionice veoma potrebne i korisne jer nam je Stjepan pokazao totalno drukčiji pogled na kazalište, na sam rad na liku, na samom sebi. Uvijek se fokusiramo na tekst, a na ovoj radionici smo vidjeli što sve zapravo naše tijelo može i koliko je važan taj impuls. Amaterskim skupinama ovo je jako korisno jer se još više razvijamo i bit ćemo kvalitetniji«, navodi Katarina.
Marijan Rukavina, subotički gimnazijalac, član KTK-a: »Ovo mi je druga godina u KTK-u, više puta sam bio ispomoć u njihovoj predstavi Avaške godine, a uključen sam i u obnovu Salona mame Tereze. Što se tiče radionice, u početku je bilo možda čak i neugodno dok se nisam prilagodio ali vremenom je sve išlo lakše. Zavisi i od vježbe koliko ću se lakše opustiti, bila je jedna gdje mi je probuđena iskrena emocija pa je bilo malo teže. Sviđa mi se i dobro mi je«.
Marta Vukmanov Šimokov, učenica 8. razreda, buduća članica KTK-a: »Prvi put sam ovdje u KTK-u, prije sam bila članica dječje dramske sekcije HKC-a. Želja mi je da jednom imam ozbiljniju ulogu u nekoj predstavi ove skupine. Bile su neke teže vježbe koje sam mislila da neću znati uraditi, ali kada su mi objasnili, probala sam i uspjela. Sviđa mi se ovo jer se vježbe razlikuju od onih koje sam do sada radila i zanimljivo je vidjeti i naučiti nešto novo«.
I. P. S.
