Bačka – Palić
Nogometna utakmica koja je izravno odlučivala o prvom mjestu prvenstvenog natjecanja u Područnoj ligi (četvrti rang natjecanja u tadašnjoj SFRJ), odigrana je u proljeće 1983. godine na stadionu pokraj Somborske kapije. Pred rekordnim brojem gledatelja za jedan amaterski susret, prema procjenama odgovornih ljudi bilo je oko 5.000 ljudi na tribinama i oko terena, sastali su se Bačka i Palić. Domaćine su bodrili njihovi vjerni crveno-bijeli drukeri (organizirano navijanje predvodio je vratar omladinske momčadi Szkala), dok je goste došla podržati brojna armija Palićana u prigodnoj crno-bijeloj navijačkoj kombinaciji. Čak su sa sobom donijeli i jednu ovcu ofarbanu u spomenute klupske boje, a sve u želji očekivane pobjede i revanša za jesenski poraz na Paliću (Bačka je slavila minimalnu pobjedu 1:0 pogotkom centarfora Markovića). Sam duel velikih rivala i pretendenata na prvu poziciju i mjesto u kvalifikacijama za plasman u Vojvođansku ligu (Treća liga SFRJ), nekoliko tjedana prije svoga zakazanog održavanja bio je proglašen za susret tzv. visokog sigurnosnog rizika. Zbog toga je utakmicu osiguravao utrostručeni broj milicajaca, a prvi puta je angažirana i interventna jedinica specijalnih postrojbi. Uslijed golemog rezultatskog značenja, a sve u želji sprječavanja dodatnog društveno-političkog pritiska (Palić je imao znatno jaču klupsku strukturu na visokim pozicijama u gradskoj vlasti), rukovodstvo najstarijeg nogometnog kluba je kompletnu nogometnu momčad i stručni stožer »sklonilo« na dva dana i noći u mir obližnjeg poljoprivrednog dobra Krivaje.
Stadion Bačke je u to nedjeljno prijepodne sličio grotlu nekog manjeg vulkana, jer se već sat vremena prije službenog početka utakmice (10 sati) žagorilo sa svih strana. Ulog je bio zbilja velik, obje momčadi su u tom trenutku dijelile prvo mjesto s jednakim brojem osvojenih bodova i pobjeda je garantirala šampionsku poziciju i kvalifikacije za Vojvođansku ligu. Nemojmo zaboraviti kako je ondašnja treća po snazi liga u Jugoslaviji (zemlji od 22 milijuna stanovnika) bila igrački mnogo jača od današnje Prve lige Srbije, a u njoj su se povremeno natjecale i neke od bivših jugoslavenskih prvoligaških momčadi (Spartak, Kikinda, Novi Sad i dr.). S obzirom na bolju gol razliku, Bačkoj je bio dovoljan i remi, ali je »svlačionica« bila jednoglasna u želji da se na svom travnjaku pobijedi izravni rival. U toj namjeri, točno u deset sati »te povijesne nedjelje« na centar najstarijeg nogometnog igrališta u državi (što nam zorno pokazuje i sačuvana arhivska fotografija) istrčala je prva postava Bačke: Momir Ćirić, Zoran Mandić, Radovan Šimun, Petar Remeš, Ivan Bošnjak, Niko Rimac, Bela Petrik, Marko Vujković, Slađan Marković, Predrag Ratković i Đorđe Rončević (koju je poslije napamet znao svaki pionir ovoga kluba). Zanimljivo je zabilježiti i podatak kako je Radovan Cvijović, inače standardni prvotimac Bačke, ovaj susret presjedio na klupi za pričuve (iz »opravdanih« razloga) jer je bio zaposlenik tvrtke Podrum Palić. Kapetani momčadi Rimac (Bačka) i Azucki (Palić), uz asistenciju prvoligaškog suca Blaže Zubera iz Bačke Topole (kasniji djelitelj nogometne pravde s prijestižnim FIFA amblemom), bacanjem novčića odlučili su tko će izvesti početni udarac i utakmica je konačno mogla početi. I onda se crveno-bijeli vulkan potpuno otvorio i prosuo nezaboravnu lavinu od pet veličanstvenih pogodaka u mreži gostujućeg vratara. Palićane je načeo upravo kapetan Rimac, prekrasnim pogotkom glavom, a potom su se u listu strijelaca upisivali još i: Petrik, Ratković, Rončević i Marković, dovodeći oduševljene bačkiste u potpuni trans. Kako se to u nogometnom žargonu zna reći, na stadionu pokraj Somborske kapije »pala je petarda«. Bačka je slavila jednu od svojih najvećih pobjeda (5:0) u modernoj povijesti i posve zasluženo, uz dvije pobjede protiv izravnog konkurenta, osvojila prvo mjesto na tablici Područne lige. Tjedan dana kasnije Bačka je suvereno odigrala i dva kvalifikacijska susreta protiv BAK-a iz Bele Crkve, te izborila plasman u Vojvođansku ligu SFRJ. Povijesna pobjeda protiv Palića i mjesto u višem rangu ligaškog natjecanja proslavljeni su nešto kasnije na zajedničkoj proslavi u restoranu Bunjevačkog kola u Subotici.
Ova nezaboravna nogometna storija nastala je zahvaljujući sjećanjima Ivana Bošnjaka, aktera ovoga susreta i kasnijeg dugogodišnjeg kapetana Bačke i autora ove priče koji je, kao pionir Bačke, bio sakupljač lopti na najposjećenijoj amaterskoj utakmici u povijesti Subotice.
D. P.