Arhiv tekstova
Vječni život i materijalno blagostanje
Svaki vjernik zna da je ovaj život tek prolazna stvarnost kroz koju idemo k vječnosti. Ipak, na to se zaboravlja, ne namjerno, nego upadanjem u kolotečine ovoga života. Svijet nas lako okupira tekućim problemima, osobito one koji posjeduju imanje, te im se otvaraju prilike za povećavanje imetka. Tada se lako sva životna stremljenja usmjeravaju k stjecanju većeg imetka, a tako se lako zanemaruje vjera, jer sve manje vremena za nju ostaje, a i zaboravlja se koliko je na ovome svijetu sve prolazno, vječno je ono što nas čeka poslije smrti. U toj trci za ostvarivanje materijalne sigurnosti i osiguravanja što lagodnijeg života čovjek, udaljen od Boga, podliježe različitim kušnjama, upada u brojne grijehe, te ugrožava onaj pravi život, život s Bogom. Zato svetopisamski tekstovi često upozoravaju da trka za materijalnim teško može ići zajedno s onim na što nas Krist poziva, zbog čovjekove slabosti i sklonosti grijehu. Tako i sveti Jakov u svojoj poslanici opominje bogataše, kako ne bi zbog svojega bogatstva protratili priliku da se raduju s Bogom u raju (usp. Jak 5, 1-6).
Opomena
Jakov opominje sve one koji su, iako vjernici, suviše odlutali na svjetovnu stranu, te zaboravili na nauk Gospodinov i po njemu ne žive. Njegova opomena zvuči strogo, ali je i posljedica njihova načina života teška: svakoga tko na pravi način ne koristi svoje bogatstvo stići će Božji sud. Ni ovaj svetopisamski ulomak niti jedan drugi ne kaže da su bogataši krivi jer su bogati, već su zbog svojega bogatstva više izloženi nekim kušnjama. Gotovo uvijek uz materijalno bogatstvo ide i osjećaj lažne sigurnosti te želja za moći. Ta želja narušava čovjekov odnos s drugim ljudima, loše se ophodi prema drugima, osobito onima koji su od njega slabijeg imovinskog stanja. U odnosu na njih bogati se osjećaju superiorniji i uzimaju za pravo da se tako prema njima i ponašaju. Tako, koga god bogatstvo navodi na grijeh, podnijet će i zasluženu kaznu, te ih treba opomenuti: »De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!« (Jak 5,1). Pisac ovom opomenom želi bogatog kršćanina navesti na promišljanje, želi ga potaknuti da uoči svoje grijehe i propuste, te se pokaje, kako ga ne bi zaista stigla kazna u vječnosti, kada više nema mogućnosti za promjene. Jer, prava je ludost precjenjivati vrijednost bogatstva, te ga grozničavo pokušati steći. Obmana u kojoj imućan čovjek živi je da će njegovo blagostanje trajati zauvijek. I što duže živi u toj obmani veće su šanse da će ga na kraju zadesiti nevolje. U tim nevoljama bogatstvo im ne može pomoći, jer ono pred Bogom nema nikakvu vrijednost. Bogu će na kraju našega života biti važno koliko je bogatstvo našeg duha, a sve materijalno što smo stekli propast će.
Što s imetkom?
Od svega za čim u ovome životu težimo, samo ono duhovno ostaje da pred Boga ponesemo. »Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa …!« (Jak 1,2-3). Da se Jakovljeva upozorenja ne bi ostvarila, imetak koji stječemo trebamo upotrijebiti na pravi način. On nije svrha samome sebi, već onaj koji ga ima treba ga iskoristiti za dobro onoga koji oskudijeva. Da nam bogatstvo ne bude povod da s visoka gledamo brata u neimaštini, tvrda srca i škrte ruke, nego da nam bude sredstvo po kojem ćemo pokazati da smo Kristovi, kao u prvim kršćanskim vremenima. Jer sve materijalno propast će, a ne trebamo i mi s njim propasti nego ga upotrijebiti kao stepenicu do Neba.
