Arhiv tekstova
Crkva sv. Ante Padovanskog
Župa sv. Ante Padovanskog jedna je od najstarijih u Beogradu, prostire se u općini Zvezdara i dijelu općine Vračar. Od osnutka vode je franjevci Bosne Srebrene čiji se samostan nalazi pored župne crkve. Svojim izgledom u kome dominira krivi okrugli toranj svrstava se u najzanimljivije građevine u Beogradu. Djelo je to slovenskog arhitekta Jožefa Plečnika. Od 2009. godine odlukom Vlade Srbije crkva. sv. Ante Padovanskog postala je spomenik Grada Beograda. Župnik i gvardijan fra Ilija Alandžak kaže da se treba raditi na tome da crkva bude kulturni spomenik Srbije, što po svojoj arhitekturi, ali i crkvenom značaju zavrjeđuje. Danas je crkva zaklonjena okolnom divljom gradnjom, ali tako skrivena plijeni svojom ljepotom.
Povratak franjevaca u Beograd
Organizirani dolazak franjevaca u Beograd, poslije nekoliko desetljeća, dogodio se nakon što je 1924. godine obnovljena Nadbiskupija beogradsko-smederevska. Franjevci su vrlo brzo po dolasku u Beograd kupili parcelu s dvije manje kuće. Samostan je završen početkom 1927. godine, samo tri mjeseca od dolaska franjevaca u taj lokalitet. Župu su franjevci dobili 1927. i to odvajanjem od župe Krista Kralja, koja je najstarija župa u Beogradu.
Gradnja crkve počela je tri godine kasnije, 1929. Na prijedlog Ivana Meštrovića, koji je tada radio u Beogradu, došao je slovenski arhitekt Jože Plečnik.
»Naša provincijska uprava iz Sarajeva, koja je vlasnik crkve i samostana, nije se složila s Plečnikovim projektom i umjesto po prvom projektu izgrađena je crkva s današnjim izgledom. Zašto je crkva okrugla? Plečnik je pred očima imao ranokršćanske crkve, s koncentričnim krugom koji je jedini savršeni geometrijski oblik i tim savršenim geometrijskim oblikom htio je pokazati Božju savršenost. Od glavnog oltara u crkvi je sedam polukružnica. Naš arhitekt nije bio teolog, već je imao dobre prijatelje koji su ga savjetovali i mislim da imamo crkvu koja je biser Grada Beograda. Nije toliko valorizirala od strane Grada. Radimo na tome da sredimo njezin toranj koji je nagnut 1,20 metara, kao Toranj u Pizi, i bio bi atrakcija za sam Grad Beograd. Možda i mi nismo davali dovoljno poticaja da bi se ova crkva stavila na mapu svjetski poznatih crkava«, kaže župnik i gvardijan franjevačkog samostana sv. Ane Padovanskog u Beogradu Ilija Alandžak.
Crkva je građena u vrijeme poslijeratne neimaštine, a dorađivana tijekom Drugog svjetskog rata, a još nije završena.
»Financiranje gradnje crkve bilo je prezahtjevno za vjernike i onda, a i danas je crkva prepuštena volji donatora. Hvala Bogu, nalazimo donatore koji pomažu našu župu«, kazao je fra Alandžak.
Između dva rata u župi su postojali Dom sestara sv. Vinka Paulskog, Dom školskih sestara, kao i Treći svjetovni red sv. Franje. Bile su tu i dvije laičke katoličke organizacije: Počasna straža Srca Isusova i Kruh sv. Antuna. Školske sestre i sestre sv. Vinka Paulskog vodile su u župi školu, vrtić i internat. Sada djeluju samo male sestre.
Meštrovićev kip sv. Ante
Crkva sv. Ante visoka je 52 m i građena je u obliku rotonde. Tlocrt crkve podsjeća na kip sv. Antuna s djetetom Isusom na rukama. S obiju strana centralne ose ove kružne građevine nalaze se po tri velike niše u koje su smješteni bočni oltari, ispovjedaonice i kapelica. Zidove od fasadne opeke od kojih je izgrađena crkva tamno su crvene boje, prilično taman mramorni pod i drveni strop, osvjetljava svjetlost koja u unutarnji dio crkve ulazi kroz vijenac prozora postavljenih oko cijele crkve. Toranj-zvonik visok je 52 m, a crkva 25. Na vrhu je postavljen 3,70 m visok križ, izrađen od bijelog čelika. Zvonik je blago nagnut, tako da predstavlja svojevrsnu malu atrakciju. Veliki ili glavni oltar rađen je od blistavog crnog mramora, mjestimično prošaranog bijelim prugama. Zamišljen je u dva dominantna pravca: vodoravni smjer naglašavaju stepenice i oltarski stol, a uspravni – euharistijska kućica u više nivoa. Pri dnu kućice nalazi se raskošno obrađeni tabernakul, zatim prostor za izlaganje Presvetog, a iznad njega zatvorena nadogradnja koju završava krov u obliku piramide. Poslije Drugog vatikanskog sabora ispred oltarskih stepenica stavljen je drugi oltar da bi se omogućilo slavljenje mise na novi način.
Kip sv. Antuna, smješten na zidu iznad glavnog oltara, djelo je kipara Ivana Meštrovića. Izrađen je od bronce i visok 2,75 m. Postavljen je 1955. godine.
»Kada pogledate kip i crkvu jedno drugome po tlocrtu odgovaraju. Velika kružnica je crkva, i ona predstavlja sv. Antu, a manja kružnica koja je toranj predstavlja Isusa koga on drži u lijevoj ruci«, kaže fra Alandžak.
Kip Srca Isusova smješten na pobočnom oltaru izradio je po Plečnikovom nacrtu ljubljanski umjetnik Božo Pengov. U Gospin oltar postavljen je Marijin kip koji je po Plečnikovim nacrtima uradio također Božo Pengov. Kip je smješten tako da stoji u gotovo istoj ravni s promatračem. Gospa je veoma neobična po svom istočnjačkom liku kao i po obradi nekih ikonografskih elemenata.
Mala, ali poticajna zajednica
Zajednica koja je okupljena oko franjevačke crkve u Beogradu mala je zajednica, a fra Alandžak kaže kako je to s jedne strane i prednost, jer on osobno dobro poznaje sve svoje župljane.
»Najviše je Hrvata, ali ima i Mađara, Slovenaca, Albanaca... Moj rad ovdje doživljavam kao jedan milosni dar koji mi je Bog dao u ovom trenutku, iako možda meni kao čovjeku koji dolazi iz manje sredine stvara poteškoće. Navikao sam na zadatosti manjih mjesta, a ne velikoga grada. S druge strane, obogaćen sam mnogim stvarima i to doživljavam kao prednost. Ovdje imam priliku sresti različite ljude. Od ljudi kojima je potrebna pomoć do vrhunskih intelektualaca, znanstvenika. Uživam u tome da svaki dan svoj život oplemenjujem s novim ljudima, koji mi do tog trenutka nisu ništa značili, a onda u budućnosti određuju moj život bilo u vjerničkom ili intelektualnom smislu. Deset godina sam ovdje župnik, druga je godina kako sam gvardijan i mene osobno ova sredina izgrađuje. Živim ovdje 12 godina i gotovo da nisam imao niti jednu nelagodu, dapače puno ljudi za Božić, Uskrs i Sv. Antu dolazi na svete mise iz nacionalno miješanih brakova i nakon tog susreta ostanete obogaćeni. Ono što je poslanje franjevačkog reda je rad ekumenizmu i brisanje stereotipa koji su takvi kakvi jesu«, kaže fra Ilija.
Uz njega u franjevačkom samostanu je fra Benedikt Vujica, koji je deset godina bio gvardijan franjevačkog samostana.
»Mislim da bi ovdje trebalo biti puno više ljudi zbog nekih drugih projekata koje kao franjevci možemo ovdje ostvariti. Veliki je ovo grad i mogli bismo se više posvetiti ekumenskom radu«, kaže župnik i gvardijan franjevačkog samostana.
Župa ima oko 500 vjernika.
»U početku je zajednica katoličkih vjernika bila velika, te se zato i ukazala potreba da bude više župa. Danas u Beogradu ima pet župa i svaka ima po nekoliko stotina vjernika. Sigurno ih ima i više, to znamo po sprovodima, ali to nisu praktični vjernici, već vjernici koji dođu povremeno, za Božić, Uskrs i za Sv. Antu«, kaže fra Ilija, koji je od 1926. godine 21. gvardijan i 17. župnik.
Z. V.
