Arhiv tekstova
Osam sezona u Turskoj
Rođeni Splićanin Andrija Vuković (1981.) vratarsko umijeće je učio a gdje drugdje nego u Hajduka ali ga je profesionalni prvoligaški put kasnije odveo među »branke« najvećeg gradskog rivala – RNK-a Split. Tijekom domaće karijere branio je i za Zadar (1. HNL), ali i za klubove iz okolice Splita (Dugopolje, Solin), no odlične partije na golu Splita otvorile su mu mogućnost inozemnog angažmana u momčad Balikesirspora. Osam sezona proveo je u Turskoj, a onda se 2022. godine oprostio od aktivnog igranja nogometa i rekreativno vratio staroj sportskoj ljubavi – tenisu.
Vi i vaš brat blizanac Drago (zlatni hrvatski rukometni olimpijac 2004.) isprva ste se počeli baviti tenisom, ali ste zavidne sportske karijere ostvarili u dva druga sporta. Kako ste s teniske zemlje završili na nogometnoj travi?
Drago i ja smo negdje do sedmog razreda osnovne škole trenirali tenis na Firulama, a onda je kod nas na Brdu (dio Splita) osnovan rukometni klub. Budući da je naš otac svojevremeno bio prvoligaški igrač, a njegovi geni su očito prešli na brata, i nas dvojica smo odlučili rekete zamijeniti rukometnom loptom. Drago je zaigrao u polju, a ja sam stao na gol. No, ubrzo su mi rukometni stručnjaci ukazali kako je moj stil branjenja u biti nogometni i savjetovali mi da promijenim sport. I tako sam se poslije izvjesnog vremena našao u juniorima Hajduka.
Cijeli omladinski staž proveli ste u Hajduku, ali ste, na koncu, prvoligašku karijeru u Hrvatskoj ostvarili u majicama druga dva kluba iz Dalmacije.
Nažalost ni ja ali niti itko iz naše omladinske generacije, izuzev Luke Vučka, nije uspio izboriti mjesto u prvoj postavi Hajduka. Mene je prvoligaški vratarski put odveo prvo u Zadar, a potom sam odigrao pet sezona u majici RNK-a Split koje su mi u mnogome značile za moj vratarski razvoj i stjecanje iskustva igranja na velikoj nogometnoj sceni. Pored zapažene uloge u 1. HNL, u dva navrata smo igrali i na europskoj klupskoj sceni, u jednoj sezoni čak bili udaljeni na gol od prolaska Torina (0:0, 0:1).
Dobre partije na vratima Splita preporučile su Vas i za transfer u Tursku. Kako je izgledala nogometna pečalba u zemlji gdje je nogomet više od igre?
U Tursku sam došao u zrelim godinama i zahvaljujući tome ostao punih osam sezona u istoj momčadi, što je za njihove prilike velika rijetkost. Bilo je tu puno velikih susreta i svjetski poznatih nogometaša protiv kojih sam igrao. Konačno, u Turskoj sam prije dvije godine i okončao profesionalnu karijeru i zauvijek napustio svoje mjesto između vratnica.
Na koncu, završetkom aktivne nogometne karijere, ponovno ste se vratili tenisu, Vašoj prvoj sportskoj ljubavi. Kako to danas izgleda biti ponovno s reketom u ruci na čuvenoj zemlji Firula i TK-a Split?
Izgleda super i igram kad god imam prilike. Tenis je najbolji amaterski sport na svijetu i pruža mnogo radosti i zadovoljstva u prijateljskim i turnirskim susretima igrača rekreativaca. Ipak je to moja prva sportska ljubav.
D. P.
