Arhiv tekstova
Čistoća i zelenilo – OOUR Tavankut
Globalnim onečišćenjem planeta raste i globalna svijest o potrebi njegova spašavanja. Već odavno su zbog toga diljem svijeta osnovane političke stranke čiji je osnovni program ukazivati na opasnost od zagađenja Zemlje i borba protiv toga, prije svega kada je riječ o velikim gospodarskim kompanijama i sudjelovanju države u tom prljavom poslu. Na nižim instancama, također već odavno, sve je više ekoloških udruga koje političku borbu zamjenjuju konkretnim akcijama čišćenja oceana, mora, rijeka, jezera šuma i parkova od ostataka onoga što za sobom uglavnom ostavljaju životinje kada prebiraju po kantama za smeće u potrazi za hranom. Svijest o tome da svatko može biti ekolog propagira i Vesna Huska na stranicama podlistka Hrcko u našem tjedniku, savjetujući djecu što i sami mogu učiniti u ovoj neravnopravnoj borbi.
Takva jedna »mikro akcija«, a od njih sve i počinje, održana je prošloga vikenda u Donjem Tavankutu kada su se mještani okupili u centru sela s ciljem da ga urede. Prema zapisu izvještača s portala subotica.com, u subotu, 28. rujna, u toj je akciji sudjelovalo oko 150 mještana Tavankuta: vatrogasci, djeca iz Osnovne škole Matija Gubec, njihovi roditelji i susjedi..., skupljajući smeće i opalo lišće, čupajući korov i pileći suho granje s drveća.
»Neki su ljudi donijeli cvijeće pa smo to posadili u žardinjere i kada smo sve to završili, prošli su vatrogasci i oprali ulice. Bilo je fantastično, radili smo, družili se i usput pričali i začas riješili problem na koji dugo ukazujemo«, riječi su Ivane Nimčević Vajhand koje je prenio spomenuti portal.
»Problem na koji dugo ukazuju«, zbog kojeg je središte Donjeg Tavankuta do jučer sličilo središtu dobrog dijela sela u okolici Subotice, u osnovi je odgovor na pitanje odgovornosti, odnosno nadležnosti, a u konkretnom slučaju on je riješen običnim lopatama, grabljama, ašovima i pilama u prijepodnevnoj akciji čišćenja i uređivanja okoliša u kom žive.
Ali, kada netko opet baci otpad na pločnik, kada neki kamion s pijeskom opet izruje kolnik i kada zadovoljstvo urađenim malo splasne, moguće da će se pitanje odgovornosti, odnosno nadležnosti, opet pojaviti poput novoopalog lišća na uređenom travnjaku. U čemu je stvar?
Stvar je u tome da Javno komunalno poduzeće Čistoća i zelenilo – osim redovitog skupljanja otpada, sezonskog prikupljanja kabastog otpada (dva puta godišnje) i povremenog saniranja novoniklih divljih deponija – ne brine u selima o onome o čemu skrbi u centru grada: njegovim održavanjem, što će reći istim onim poslovima kojim su se u subotu bavili tavankutski mještani-volonteri. Da je ovo kojim slučajem dijalog s rukovodstvom JKP-a Čistoća i zelenilo, odgovor na tvrdnju iz prethodne rečenice skoro da ne bi bio ni potreban – zilijun puta smo sa svih strana čuli da za takvo što nema niti logistike, niti sredstava, niti ljudstva, pa je svaki daljnji razgovor na tu temu čisto gubljenje vremena. Je li baš tako?
O rješenju problema na koji mještani Tavankuta »već dugo ukazuju« možda bi se ipak moglo razmisliti na jedan drugi način, a koji sasvim solidno funkcionira na manje od trideset kilometara od Subotice. Istina, s druge strane granice, u mjestu Ásotthalom. To selo s oko 4.000 stanovnika (nešto malo više od Tavankuta) ima svoju komunalnu službu koja se bavi istim poslovima kao i Čistoća i zelenilo u središtu grada: šišanjem travnjaka, podrezivanjem drveća, čišćenjem ulica... riječju: higijenskim održavanjem mjesta. I bez poznavanja uposlenih lakše je povjerovati da uniformiranu odjeću lokalnog komunalnog poduzeća u većini nose stanovnici Ásotthaloma negoli okolnih mjesta, uključujući i Segedin. Kao ni Tavankut u Gradu Subotici, ni Ásotthalom nema visoku autonomiju unutar csongrádske županije, ali su tamo (već odavno) shvatili i stvari uredili tako da mještanima toga naselja osiguraju najneophodniju opremu za održavanje sela i profesionalno angažiraju stanovnike u tome poslu. Na taj su način postigli dvostruki korisni efekt: za taj posao ne moraju angažirati mehanizaciju i ljudstvo iz dvadesetak kilometara udaljenog Segedina i zaposlili su lokalno stanovništvo koje isti posao radi »od kuće« umjesto da putuje »u centar«. Drugim riječima, stvaranjem ispostave, filijale ili čak i Osnovne organizacije udruženog rada – kroz prethodno sudjelovanje na nekom od prekograničnih projekata i namjenskom nabavom potrebnih sredstava – JKP Čistoća i zelenilo u perspektivi bi Tavankućanima (ali i mještanima drugih sela) mogla omogućiti da posao koji su prošle subote obavljali na pogon dobre volje ubuduće obavljaju kao zapslenici u njihovim uniformama. Jer... lijep je i entuzijazam i zadovoljstvo nakon obavljenog posla, ali... Čim preraste u (neplaćenu) obvezu, to i dosadi.
Z. R.
