Arhiv tekstova

Srbija čeka novu Vladu

Prošla su dva tjedna otkako su građani glasovali na prijevremenim parlamentarnim izborima, a Srbija i dalje ne zna kakvu će vladu dobiti, niti hoće li je uopće dobiti. Odlučni radikali već 29. prosinca uputili su poziv DSS-u, jedinom potencijalnom partneru s kojim bi mogli oformiti održivu vladu. S druge strane, mnogo premišljanja i pregovora očekuje četiri stranke demokratskog bloka prije nego što dođu do konačne odluke glede formiranja vlade.
    Pokazalo se kako nesumnjivo najveća odgovornost leži na Vojislavu Koštunici i DSS-u, budući da niti radikalna niti anti-miloševićevska opcija ne može tvoriti vladu bez ove stranke. Upravo zbog svoje pivotalne pozicije, Koštunica se sada nalazi pod velikim pritiskom međunarodne zajednice da ne formira vladu s radikalima. Međutim, Koštunica je, također, pod pritiskom vlastite mu stranke da ne uđe u koaliciju s demokratama, jer bi mu takav potez navodno oduzeo trećinu, ili čak polovicu njegova elektorata. Bilo kako bilo, DSS se sada nalazi izmedju čekića i nakovnja, pošto je jasno da neće biti u mogućnosti ispuniti narodu data obećanja u potpunosti, ma kako god da se okrene.
PREGOVORI IZMEĐU STRANAKA: Prvi krug bilateralnih pregovora započeo je u ponedjeljak 5. siječnja, razgovorom čelnika DSS-a s predstavnicima preostale tri stranke iz demokratskog bloka -DS, G17 Plus i SPO-NS. Potom su sve parlamentarne stranke odbile Koštuničin prijedlog oko formiranja koncentracijske vlade. Drugi krug pregovora inicirala je DS u četvrtak 8. siječnja, čiji su predstavnici razgovarali s liderima G17 Plus. Istoga dana koalicija SPO-NS održala je sastanke s G17 Plus i s demokratama. Ako je suditi po izjavama lidera ove tri stranke, nikakav konkretan sporazum nije postignut, a razgovori su bili preliminarnog karaktera radi utvrđivanja zajedničkih elemenata. U isto vrijeme, Vojislav Koštunica i Tomislav Nikolić složili su se da je prioritet formiranje parlamenta. Prema njihovim riječima, predavanje konačnih lista zastupnika u budućem srbijanskom parlamentu, kao i konstitutivna sjednica novog »demokratskog i legitimnog« parlamenta, trebali bi se obaviti što prije, a po mogućnosti do kraja ovoga tjedna.
PREGOVORI UNUTAR STRANAKA: Prošle subote održan je najvažniji sastanak sve četiri stranke demokratskog bloka u sjedištu DSS-a u Beogradu. Predsjednik DSS-a i domaćin skupa Vojislav Koštunica, rekao je kako su stavovi svih stranaka sada sasvim jasni, te kako očekuje da će struktura buduće vlade biti poznata javnosti do kraja idućeg tjedna.
    No, prije nego što dođe do konkretnog dogovora oko strukture vlade, neophodno je održati sjednice glavnih odbora dviju najznačajnijih stranaka demokratskog bloka, DS-a i DSS-a. Glavni odbor DSS-a očekuje se u srijedu, dok je sedmosatna sjednica Glavnog odbora Demokratske stranke održana u nedjelju. Obilježile su je oštre rasprave između dužnosnika Zorana Živkovića, Borisa Tadića, i Čedomira Jovanovića. Naime, sudionici sjednice nisu se mogli složiti oko modaliteta sudjelovanja u novoj vladi. Neki čelnici stranke spremni su podržati manjinsku vladu, pod uvjetom da nastavi započete reforme. Zoran Živković izrazio je i mogućnost da demokrate uđu u vladu Srbije, s tim da DS ne želi ulaziti u vladu koja bi bila oročena na godinu dana, već samo u onu koja bi izdržala pun četverogodišnji mandat. Čedomir Jovanović, s druge strane, naglasio je kako DS uopće ne treba ulaziti u vladu s DSS-om, jer je, kako je rekao, Vojislav Koštunica Miloševićev »alter-ego« i »epigon«, čovjek kojem nije teško obećati da neće u vladu s DS-om. Jovanović je zaključio kako DSS treba formirati vladu s onima s kojima su prethodnu vladu i srušili, te da demokrate nemaju što tražiti s njima u vladi. (Moguće je da bi se ovakav stav proveden u praksi povoljno odrazio na rejting Demokratske stranke, ali bi se teško mogao povoljno odraziti na Srbiju kao takvu.) Na koncu sjednice Glavni je odbor ovlastio Živkovića i Tadića da ravnopravno zastupaju interese stranke na predstojećim međustranačkim pregovorima.
STANJE STVARI: Kako stvari trenutno stoje, postoje značajna razmimoilaženja unutar demokratskog bloka oko izgleda i trajnosti buduće srpske vlade. DS je još prošloga tjedna najavila mogućnost podržavanja manjinske vlade. Zoran Živković je također izjavio kako bi njegova stranka bila spremna i ući u tu vladu, ali samo pod uvjetom da ne bude oročena. Miroljub Labus, pak, kaže da bi G17 Plus najviše odgovarala vlada oročena na dvije godine, dok Koštunica preferira koncentracijsku vladu. Budući da je taj prijedlog odbijen od strane svih parlamentarnih stranaka, DSS bi najradije formirala manjinsku vladu oročenu na najduže godinu dana, što je, kako kaže dopredsjednik DSS-a Dragan Maršićanin, sasvim dovoljno da bi se promijenio ustav i napravio diskontinuitet s bivšim režimom. Naravno, ne treba još isključiti mogućnost da DSS uđe u koaliciju s radikalima, o čemu je imao odlučivati Glavni odbor ove stranke. Što se tiče SPO-a i Nove Srbije, Vuk Drašković i Velimir Ilić jasno su naznačili kako ne žele ulaziti u manjinsku vladu, jer bi takav aranžman bio krajnje nestabilan zbog nesuglasica između DS i DSS.
    Poslije svega navedenog, jedino je izvjesno kako će stranke demokratskog bloka morati pristati na značajne kompromise budu li željele tvoriti novu vladu. Ukoliko se DSS odluči formirati vladu s radikalima – što jest jednostavnije, ali i rizičnije, rješenje – izvjesno je da međunarodna zajednica neće potpomoći takvu vladu. Pa ipak, kako sve u životu ima svoj pozitivan i negativan aspekt, takav scenarij možda ne bi bio u cjelosti loš – Koštunici bi mogao opasti rejting, radikali bi se vjerojatno morali ozbiljnije upristojiti, pri čemu bi i jedni i drugi najzad dobili priliku pokazati koliko (malo) zaista mogu učiniti za ovu zemlju. Niti jedna vlada, pa ni ova, nije Bogom dana, te je stoga normalno da loša rješenja potaknu iznalaženje boljih, što je endemično za svaki demokratski poredak i predstavlja konstitutivni dio evolucije kolektivne političke svijesti oličene u političkoj eliti jedne zemlje. Preostaje jedino nada da će ovi izbori, kao i čitavo postiz-borno iskustvo, biti vrijedna pouka za političku elitu i građane ove zemlje.