Arhiv tekstova
Igranje bojama
Prije deset godina u Subotici je otvorena Delta spektra – farbara, no ne obična, nego specijalizirana za auto boje i prateći materijal. Tako nas u priču uvodi većinski vlasnik i direktor firme Delta spektra Željko Cvijin, koji je s partnerom Zoltanom Pinterom odlučio pokrenuti vlastiti posao.
Ovim poslom počeo se baviti još 1992. godine kada se uposlio u farbari, prvo kao vozač, a kasnije i kao prodavač u radnji, da bi posljednjih devet godina u toj firmi radio kao poslovođa. Imao je bogato iskustvo, od 19 godina, kada je odlučio biti sam svoj gazda, a danas je zadovoljan tadašnjom odlukom.
U znaku jubileja
»Ove godine 14. srpnja smo proslavili naš mali jubilej, koji je nama velik. Opredijelili smo se za auto program, odnosno za pravljenje boja za automobile, ali i sva ostala vozila, od bicikla do aviona. Kada kažem aviona, zaista to i mislim jer smo i to radili, ali i boje za traktore i radne strojeve, čamce, vagone...«, priča Cvijin i pojašnjava kako su stacionirani u Subotici, no mušterije ima iz cijele Vojvodine.
Iako nama laicima miješanje boje izgleda zanimljivo i vrlo jednostavno, ono je produkt znanja i iskustva.
»Boje, konkretno auto boje, počeo sam miješati još 1996. godine i za taj posao je potrebno određeno znanje i prije svega iskustvo. Često znam reći kako sada već puno pamtim i kad s kolegama spominjemo mikrofiš koji je bio inovacija u ono vrijeme, onda dodam da sam radio još dok su kodovi, odnosno laički rečeno formule, bili na papiru. Kasnije je došao mikrofiš na kom je bilo tisuću kodova za razne nijanse boja, pa kada ih imate nekoliko, onda vam je jasno koliko ima nijansi. Tada su postojale recepture za 2,5 dl, pa onda 1/2 l, 1, 2 i 3 litre, a sve ostalo se moralo računati ‘pješice’. Danas je to kompjuterizirano. No, i onda je samo receptura kompjuterizirana, a čovjek sve mora ručno uraditi. I samo jedna kap više ili manje, mijenja sve«, priča Cvijin.
Kao i sve, danas je »igranje« bojama dostupno i na internetu i često ljudi misle kako je to zapravo vrlo jednostavno, ali stvarnost je nešto drugačija.
»Problem koji je danas prisutan jeste što su se nekada auti pravili kvalitetno, kvalitetan lim, boja, koja je i poslije 10 godina ista, a farbali su ih ljudi. Sada je sve to zanemareno, puno je više robotike, farba se robotski, a autoindrustrija štedi, te se tanko nanosi boja. Koriste se više izražajnije boje kako bi u očima kupca auti bili primamljiviji. To su agresivne boje, koje mi zovemo troslojne boje, jer tu ide prvo baza, pa ide perla (čestice koje određuju nijansu boje), te zabojeni lak koji daje taj intenzitet. E sad, problem je u tome što sunce za 3, 4 ili 5 godina ‘pojede’ te pigmente u boji i nastaju problemi. Kad mušterija želi ofarbati samo vrata, onda je problem. Mi imamo intenzivnu boju, a na autu je već izblijedila«, priča sugovornik i pojašnjava: »Nisam mogao zamisliti da ću ikada imati čitač boja. To je skener uz pomoć kojeg skeniramo boju na autu i on nam očita ‘kod’. Na temelju toga se pravi boja koja odgovara. To je naš poluproizvod, jer sada drugi dio posla ovisi od autolakirera, podloge, iskustva i znanja... Svaka greška dodatno košta, a često se mora raditi i sjenčenje, kako bi se izbjegli prijelazi i vidljivost razlike – no to više ne ovisi od nas. Ako je majstor koji radi dobar, razlika je ljudskim okom nevidljiva«.
Kako je Cvijin pojasnio, kod nas se slabo kupuju novi auti. Većina auta je iz uvoza i oni su često već farbani.
»Tada se postavlja pitanje je li prilikom farbanja ‘pomjerena’ nijansa. To su sve igre koje su jako važne za krajnji učinak, a ljudsko oko je najmjerodavnije, osobito ono koje ima iskustva u ovom poslu«, priča Cvijin.
Novi auti iziskuju novo znanje
Nismo svi stručni za ovaj posao, kako miješanja boje, tako i nanošenja iste, ali kod nas je vrlo aktualna praksa »sam svoj majstor«.
»Nažalost, ali zaista ima svega. Ljudi žele često proći jeftinije pa se odluče kupiti auto sprej, koji mi napravimo u određenoj boji, ali i za taj sprej je potrebno znanje, pa često onda ta želja da sve bude jeftinije ispadne skuplje. Puno je čimbenika od kojih ovisi krajnji proizvod: od debljine sloja, podloge, pritiska, iskustva i znanja majstora...«
Prije dvije godine spomenutom dvojcu se pridružila i Željkova supruga Gordana koja je uposlenica u Delta spektri, a koja je unijela i neke novine. Sitnice koje do sada nisu bile u ponudi pokazale su se dobrima, jer ljudi na jednom mjestu mogu kupiti i farbu i prateću opremu i potreban materijal.
»Osim toga, ona je preuzela porudžbinu i brojnu papirologiju, a kolega i ja samo se fokusirali na pravljenje boja. Uz to, kao i u svakome poslu danas, potrebno je stalno usavršavanje, jer suvremena tehnika donosi razne novitete. Nekad su se koristile sasvim drugačije boje, a danas je nešto drugo. Ovo što se sada koristi su dvokomponentne boje, a nekada su bile jednokomponentne i mogle su se debljim slojem boje pokriti sve eventualne pogreške. Sada to ne ide tako... Mora se paziti na svaku sitnicu jer je sve vidljivo. Također, puno je reciklaže, pa ljudi dođu s retrovizorom koji je kupljen na otpadu pa bi voljeli istu boju kao na autu....«
Po riječima sugovornika, ono što je za svakog dostupno, a što pokriva male sitne ogrebotine, jeste korektor koji ne zahtijeva nikakvu pripremu niti posebno znanje.
Na svijetu postoji oko dva milijuna nijansi boja automobila što je nemoguće imati u ponudi, ali se svaka nijansa može dobiti. Stoga, kako je rekao Cvijin, postoje mix strojevi koji se koriste za miješanje boja.
Za ovih proteklih deset, pa i više godina i u ovome poslu je bilo raznih dogodovština i smiješnih i ozbiljnih, gdje se tražilo rješenje. Jednu takvu situaciju Cvijin navodi kao nešto što nikada neće zaboraviti.
»Došli su u radnju muž i žena i tražili intenzivnu zlatnu boju. Pregledali su oni kartice, sve smo analizirali i ja im pojašnjavam kako nakon te boje moraju nanijeti i lak. I oni sve potvrdno odgovaraju, sve im je jasno i sve može. Kada sam završio boju i oni bili zadovoljni, malo začuđen sam pitao za koji auto im treba boja, a oni su onako tiho rekli ‘ne treba nama za auto nego za dasku za wc školjku’. Ostao sam zatečen, ali ljudi imaju pravo za svoj novac farbati što god žele«, priča Cvijin kroz smijeh.
Kada su u pitanju planovi, Cvijin je naglasio kako je ova godina i desetljeće poslovanja bilo »vjetar u leđa«, te razmišljaju o eventualnom uposlenju još jedne osobe.
»Planova uvijek ima, ali želja mi je kupiti automatski stroj, gdje nema sipanja boja«, priča Cvijin pokazujući žulj koji ima upravo od toga i nastavlja: »To je sistem koji je robotiziran, zatvoren i u sebi ima skener. Zapravo, sve u jednom. Takvi strojevi postoje u svijetu, ali ne i kod nas. No, nisam mislio niti da ću imati čitač boja, i sve ono što sada imam, pa moguće da ću jednog dana ispuniti i ovu svoju želju«.
Ž. V.
