Arhiv tekstova
Krist Kralj najstarija župa
Ovoga tjedna posjetili smo spomenutu župu i razgovarali sa župnim vikarom, vlč. Stipom Filipovićem, koji je rodom iz Zagreba, a na službi je u Beogradu. U razgovoru koji je uslijedio doznali smo mnoštvo informacija, kako o župi tako i o njenim živim zajednicama. Govori nam kako su više od 60 godina trajali pregovori između Svete Stolice i vlasti Srbije o pravnom statusu Katoličke crkve i njezinih vjernika u tadašnjoj Kneževini, a kasnije Kraljevini. Srpski konkordat potpisan je 1914. godine, ali njegova primjena bila je odgođena zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, čime je i osnivanje Beogradsko-smederevske biskupije bilo odgođeno. Tek nakon završetka rata 1918. godine, kada je formirana nova država – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) – stvoreni su uvjeti za obnovu i organizaciju biskupije.
Papa Pio XI. imenovao je 29. listopada 1924. fra Ivana-Rafaela Rodića prvim nadbiskupom novonastale Beogradsko-smederevske nadbiskupije, a njegovo posvećenje i intronizacija održani su 7. prosinca 1924. u tadašnjoj crkvi-kapeli za katolike u Beogradu. Ova kapela, koja se nalazila u okviru austrougarskog veleposlanstva, bila je preteča današnje crkve Krista Kralja. Zgrade su kupljene za potrebe nadbiskupije i župe zahvaljujući financijskoj pomoći Svete Stolice, jugoslavenske vlade te razumijevanju austrijske vlade, a sve to uz posredovanje nuncija i austrijskog poslanika.
Upravitelji župe
»Nakon osnivanja Beogradsko-smederevske nadbiskupije i imenovanja prvog nadbiskupa, osnovane su tri župe u Beogradu: Krist Kralj, sv. Antun i Uznesenje Blažene Djevice Marije (1926.-1927.). Prvi upravitelj župe Krista Kralja bio je dr. Vjekoslav Wagner (1927. – 1932.), kojeg je naslijedio đakovački svećenik dr. Matija Petlić (1932. – 1959.). Za vrijeme njihova vođenja vjerski život u župi intenzivno se razvijao, a broj vjernika kontinuirano rastao – gotovo svakodnevno su se održavala krštenja, a svaka dva dana vjenčanja«, govori nam vlč. Stipo Filipović.
Naglašava kako je nakon mons. Petlića župu preuzeo mons. Alojz Turk (1959. – 1964.), koji će kasnije postati beogradski nadbiskup (1980. – 1987.). Sljedeći župnik, dr. Anton Hočevar (1964. – 1966.), tadašnji župnik u Kragujevcu, započeo je radove na obnovi, izolaciji, renovaciji i proširenju crkve, sakristije i dvorane, a radove je nadzirao nadbiskup dr. Gabrijel Bukatko (1964. – 1980.), koji je preuzeo nadbiskupiju nakon smrti nadbiskupa dr. Josipa Ujčića (1936. – 1964.). Nakon njih, župnik don Ciril Zajec, salezijanac (1966. – 1971.), nastavio je i dovršio ove projekte.
»Prema smjernicama Drugog vatikanskog sabora (1962. – 1965.), crkva je bila obnovljena i prilagođena novim liturgijskim pravilima. Glavni oltar okrenut je prema vjernicima, a postavljen je nadbiskupski tron s istočnim grbom nadbiskupa Bukatka, izrađen u mozaiku, uz geslo ‚Po Bogorodici ka Kristu‘ na staroslavenskom jeziku. Bukatko je bio biskup grkokatoličkog obreda i služio je grkokatoličkoj zajednici u Jugoslaviji, dok je istovremeno bio nadbiskup za rimokatolike Beogradske nadbiskupije i apostolski administrator Banata. S obje strane trona postavljeni su pomoćni sjedeći položaji, a u bočnim lađama nalazili su se oltari s tabernakulima, postoljima i kipovima Bezgrešne Djevice Marije i sv. Josipa, te krstionica. Zidovi crkve bili su obloženi mramorom, a u apsidi, iznad trona, smješten je veliki poluovalni mozaik Krista Kralja. Simboli sedam svetih sakramenata postavljeni su ispred njega, dok se iznad ulaznih vrata crkve nalazi manji mozaik Krista Kralja. Prozori s vitrajima prikazuju prizore iz života Isusa, Blažene Djevice Marije te važne trenutke u povijesti Crkve. Renovaciju je izradio i nadzirao rimski umjetnik prof. Augusto Ranocchi. Postaje Križnog puta, urezane u hrastovom drvetu, djelo su beogradskog umjetnika. U desnoj niši, u blizini sakristije, nalazi se grob nadbiskupa dr. Josipa Ujčića«, kaže vlč. Filipović i naglašava kako je nakon što je don Ciril Zajec napustio župu, njome upravljao don Herman Habič (1971. – 1974.), također salezijanac.
Godine 1974. upravu župe ponovno je preuzeo dr. Anton Hočevar, koji je vodio župu sve do svoje smrti 2002. godine. Nakon toga, privremenu upravu preuzeo je njegov kapelan, župni vikar i mladomisnik Goran Avramov, koji je ostao na toj dužnosti do 17. kolovoza 2003., kada je župnikom postao mons. dr. Marko Čolić, bivši župnik u Boru i upravitelj župe u Zaječaru. Do njegova odlaska u Aleksinac 2004. godine, vlč. Goran Avramov ostao je njegov pomoćnik i zamjenik. Od 2004. do 2007. novi župni vikar bio je vlč. Andrej Đuriček. U isto vrijeme, mons. dr. Marko Čolić napustio je službu župnika, a vlč. dr. Milutin Novaković preuzeo je župu do ožujka 2008. godine. Od tada, upravljanje župom preuzeo je vlč. Stjepan Barišić, koji je ranije služio u Smederevu. Vlč. Andrej Đuriček bio je župnik od 2010. do 2016. godine, kada preuzima vodstvo župe vlč. Aleksandar Kovačević koji ostaje župnikom do 2023. godine. Do prosinca 2023. župu su vodili vlč. Grzegorz Chudek i vlč. Gergely Beer. Sadašnji župnik je Aleksandar Ninković.
»Ova crkva, koja je izvorno bila austrougarska kapela posvećena sv. Ladislavu, duga je 15 metara i široka 9,5 metara. Izgrađena je od čvrstog materijala i postala je prva župna crkva i privremena katedrala. Godine 1926. proširena je na današnje dimenzije, a na svetkovinu Krista Kralja posvećena je novom zaštitniku – Kristu Kralju. Crkva je zadržala svoju funkciju sve do 1988. godine, kada je posvećena nova katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije. Od tada, crkva Krista Kralja postaje konkatedrala. Orgulje koje su postavljene 1927. godine, prve takve u Srbiji, izrađene su u tvrtki F. Jenko iz Ljubljane i još uvijek su u funkciji. Planira se njihova obnova povodom stote obljetnice crkve kako bi ponovno zasjale u punom sjaju. Orguljaš Stefan Simonović brine o ovim orguljama i svojim sviranjem obogaćuje liturgijska slavlja«, rekao je vlč. Stipo Filipović.
Vjerske zajednice u župi
Kao centralna župa, Krist Kralj zadržao je neke posebnosti, poput mise za diplomate, vjeronauka za njihovu djecu, te raznih vjerskih, međuvjerskih i društvenih susreta. Te se aktivnosti nastavljaju, uz tendenciju širenja i rasta.
»Imamo međunarodnu zajednicu vjernika, dolaze nam razni veleposlanici, ima ih skupa oko stotinu vjernika na svetoj misi, što nije mali broj. Tu su veleposlanici Argentine, Poljske, Njemačke, kao i mnogi drugi. Sveta misa je na engleskom jeziku, ali neka čitanja su na francuskom ili talijanskom jeziku, to se mijenja vremenom. Na našoj misi u deset sati koja je na hrvatskom dolaze vjernici koji su podrijetlom iz Hrvatske, ima miješanih brakova, dolaze nam ljudi iz veleposlanstva Hrvatske i njihovi suradnici, uvijek su nam na raspolaganju što je bitna stvar za našu župu, jako nam je drago kako svi oni žive svoju vjeru. Djece i mladih u župi, kada se gleda naša zajednica, nema mnogo, dok smo u međunarodnoj zajednici imali desetak krizmanika i desetak prvopričesnika. Imali smo prošle godine najviše krizmanika u Beogradu, što prije nije bio slučaj. To je velika stvar, a ujedno i nama poticaj da radimo još više, jer želimo imati živu zajednicu«, nastavlja vlč. Stipo.
Dalje nam govori kako lokalna vjerska zajednica svakim danom raste, što je dakako pozitivno, tijekom tjedna bude između 7 i 12 vjernika na svetoj misi.
»Sjećam se prvi put kada sam došao u Beograd kao bogoslov, župnik je imao misu, nitko nam nije došao na misu. To je bio jedan šok na samom početku, nakon Zagreba i života u mojoj župi gdje je živa zajednica s oko 10.000 vjernika, vidjeti praznu crkvu na misi. U posljednje vrijeme nedjeljom na jutarnjoj misi bude oko 40-50 vjernika što nam je veliki pomak. Nakon mise vjernici se okupe na čašici razgovora, cilj nam je bio međusobno se upoznati kako bi ljudi poznali čovjeka pored kojeg stoje na misi, kako se zove, na taj način se kroz druženje nakon mise zbližava naša zajednica. Nudimo našim vjernicima razne duhovne sadržaje, župnik Aleksandar Ninković ponedjeljkom nakon mise ima biblijsku školu, budući da je on bibličar koji je magistrirao u Rimu. Napravio je i viber grupu, svakoga dana šalje ulomak iz Svetog pisma, komentira ga i radi aktualizaciju, razmišlja skupa s vjernicima o Božjoj riječi. Srijedom imamo pobožnost svetom Josipu jer je nekadašnja župa svetog Josipa na Karaburmi inkorporirana u župu Krista Kralja. Također, ono što je izuzetno dobra stvar, uveli smo u župi psihološku pomoć za one ljude koji su u potrebi. Imamo vjernike koji su liječnici, profesionalci na tom polju, koji su odlučili svoje slobodno vrijeme darivati zajednici kako bi drugima mogli pomoći. Uz prethodnu prijavu kod župnika, ti susreti se organiziraju svake druge i četvrte subote u mjesecu. To je izuzetno velika stvar, jer moramo obratiti pažnju na veliki problem današnjice, a to je mentalno zdravlje. Zato smo se mi kao župa aktivirali kako bismo pomogli našim vjernicima, jer znamo kako je teško priznati postojanje problema zbog straha od osude svih koji te poznaju, zato se sve odvija u anonimnosti«, naglašava vlč. Filipović.
Ivan Ušumović
