Arhiv tekstova
Još uvijek sam jako motiviran
Početkom listopada na Paliću su nekoliko dana boravili i vrijedno trenirali za Državno prvenstvo Hrvatske veslači Iktusa iz Osijeka. Među njima, uglavnom mlađim kolegama, bio je i David Šain koji je danas pomalo davne 2010. godine bio član osječke momčadi koja je osvojila naslov prvaka Hrvatske. I ne samo to, ovaj samozatajni veslač iste godine bio je i prvak svijeta u četvercu na pariće (i 2013.) skupa s braćom Sinković i Damirom Martinom, da bi dvije godine kasnije u istom sastavu osvojili srebro na Olimpijadi u Londonu 2012. No, vratimo se u sadašnjost u kojoj je sada već 36-godišnji David u Zagrebu na Državnom prvenstvu osvojio srebro u samcu (bolji je bio za 2 sekunde Martin Sinković) i veslao u osmercu, te se, na koncu, skupa s ostalim veslačima Iktusa radovao novom naslovu momčadskog prvaka Hrvatske. Budući da se ne događa baš svaki dan da na palićkom jezeru vesla olimpijski viceprvak, iskoristili smo priliku i zamolili ga za kraći razgovor.
Otkud VK Iktus na Paliću i zašto ste najveće vojvođansko jezero izabrali za trening?
Na našoj Dravi nemamo mogućnost postavljanja staza, koje se ovdje nalaze na mirnoj jezerskoj površini, a kako će se Državno prvenstvo održavati na Jarunu onda je Palić bio pravi izbor. Pogotovo zbog činjenice da su se i naši juniori početkom ljeta isto ovdje pripremali i potom osvojili šampionski naslov. Konačno, na Palić dolazimo već godinama, imamo izvrsne domaćine i odlične uvjete za trening i veže nas veliko prijateljstvo s VK Palić.
Više od dva desetljeća aktivno se bavite veslanjem, sportom koji Vam je donio velike i zvjezdane trenutke tijekom proteklih godina. Kako to izgleda danas, kada u već pomalo veteranskoj dobi sjednete u čamac i natječete se sa znatno mlađom konkurencijom?
Jednostavno volim veslati i ovaj sport je, svih ovih godina od 1988. godine kada sam počeo, jednostavno dio mene. Danas imam neke druge ambicije, koje još nisam ostvario bez obzira na uspjehe u četvercu na pariće.
Sada veslate u samcu, za razliku od nekadašnjih nastupa u momčadskom četvercu. Kakva je osnovna razlika između ove dvije discipline?
Veslati u samcu je, prije svega, puno teže. U timskom veslanju važno je sinkronizirati ekipu da svi jednako rade i razmišljaju kao jedna glava. Kada si sam u čamcu, sve je na tebi i malo je teže, ali ti nije nitko kriv ukoliko je utrka bila lošija ili je netko više zaslužniji ukoliko je bila bolja. Prepušten si sam sebi i imaš prilike pokazati koliko doista individualno vrijediš.
I do kada još mislite veslati, jer u pitanju je izuzetno zahtjevan sport koji traži puno snage i ozbiljnog treninga?
Bez obzira na na moje godine, za sada ne vidim neki kraj veslanja i prestanak aktivne karijere. Istina, posljednjih godina nemam nekih značajnijih međunarodnih rezultata, ali još sam jako motiviran za treniranje, zna to dobro i moj trener, i nastojat ću dati sve od sebe da i dalje budem uspješan. Pored velike ljubavi prema veslanju, i dalje me vodi pomisao kako bih mogao nadvisiti svoje dosadašnje najbolje rezultate.
Znači li to da biste mogli napasti i olimpijsko zlato u Los Angelesu 2028?
Tko zna. Sportaš mora imati visok cilj za kojim će stremiti i za koji će marljivo trenirati. Još uvijek imam ambicije i dokle god budem imao volje i želje za jakim treningom niti jedan izazov nije isključen. A olimpijsko zlato je ostalo neostvareni cilj.
D. P.
