Arhiv tekstova
Iznad svega ljubav
Koja je zapovijed veća od svih ostalih? I sami često razmišljamo o tome. Ponekad sebe korimo misleći kako je najvažnije ono u čemu smo mi najslabiji ili se pak tješimo smatrajući da se naše slabosti ne odnose na najvažnije zapovijedi. A koje su to najvažnije zapovijedi, oduvijek su se ljudi pitali, osobito u židovstvu, jer je brojne propise teško sve izvršavati. Očekujući da će Isus ukazati na one koje su važnije od ostalih, pa na njih stoga treba i više paziti, jedan pismoznanac pita Isusa koja je zapovijed veća od svih.
I, koja je to najveća zapovijed?
Kao i svaki put kada židovski pismoznanci postavljaju Isusu pitanje s već očekivanim odgovorom, Isus iznenađuje onim što im ima reći i potiče na razmišljanje okupljene. Tako i ovoga puta, kada pismoznanac želi čuti od njega koja je najveća zapovijed, svi koji to slušaju imaju neka očekivanja, jer svi na zapovijedi imaju neke svoje poglede, te ih razvrstavaju po nekakvim osobnim prioritetima. Nikome nisu sve jednako bitne. Ali, Isus i ovoga puta iznenađuje okupljeni puk, te odgovara: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«. Iako je već izdvojio najveću i prvu, ne zaustavlja se, nego dodaje: »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih« (Mk 12,30-31). I tu dolazimo do biti kršćanstva, do biti našeg vjerskog života. Izvor i pokretač svega što činimo treba biti ljubav, bez ljubavi sve je isprazno, samo forma koja ničemu ne služi. Tko ne ljubi Boga, sve zapovijedi za njega su samo puke obveze koje će jednom prestati ispunjavati, jer ga suviše opterećuju. A tko Boga ne ljubi, teško će ljubiti bližnjega, te će mu grijesi po kojima krši zapovijedi koje se tiču bližnjeg izgledati mali, opravdavat će se da je u redu ponekad biti prema bližnjemu ovakav ili onakav, možda neće ni primjećivati da u odnosu na bližnjega krši Božje zapovijedi, pa čak ni formu neće ispuniti.
Čovjek koji ljubi drukčiji je, jer je bliže Bogu, dopušta Bogu da po njemu djeluje, te se po njemu očituje Božja ljubav u svijetu. On vrši Božje zapovijedi, ne iz nekog straha, ne zato da ga drugi vide, nego zato što ga ljubav potiče da tako čini, te drukčije ni ne može. I sve su Božje zapovijedi zapravo izrazi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, pa ako nas ljubav vodi, nećemo ni razmišljati poštivamo li neke propise ljubeći ili ne.
Put u Božje kraljevstvo
Pismoznanac je shvatio o čemu je riječ, te mu je Isus kazao: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« (Mk 12,34). Dakle, put u Božje kraljevstvo nije u strogom čuvanju zapovijedi, kao što su činili farizeji, legalizam nije Bogu potreban. Nije put u Božje kraljevstvo činiti ono što su činili naši djedovi, pa i mi činimo tako da se ne zaboravi. U Božje kraljevstvo će nas odvesti ljubav, iz koje ćemo onda lako, da i ne primijetimo, činiti sve ono što je zapisano kao zapovijed. To će za nas postati čin ljubavi a ne puko obdržavanje propisa.
I nije ga se više nitko usudio ništa pitati, piše evanđelist, jer su svi shvatili što im je činiti, shvatili su neki i koliko griješe, te da valja sve ispraviti, ali su shvatili i koliko je teško uzeti ljubav za vodilju u životu. Ljubiti znači odricati se, umirati sebi, znači uzeti križ i to zbog drugog, trpjeti zbog vjere i Boga. Isus nam je svojom mukom i smrću na najbolji način pokazao što znači ljubiti bez granica, a uskrsnućem nam darovao vječnost ako i sami prigrlimo križ iz ljubavi.
