Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Nova mjesta i škole

Jedno od osnovnih ljudskih prava jest pravo na obrazovanje, pa tako i na jezicima nacionalnih manjina. U Srbiji postoji cjelovito obrazovanje na srpskom jeziku uz mogućnost pohađanja izbornog predmeta/programa s elementima nacionalne kulture; potom pohađanje cjelovite nastave na jednom od osam jezika nacionalnih manjina među kojima je i hrvatski, uz obvezni predmet srpski kao nematerinji jezik i dvojezično obrazovanje na srpskom jeziku i jeziku nacionalne manjine. 
Ravnatelji škola su u obvezi pri kraju školske godine, odnosno za prvaše na početku, ponuditi roditeljima anketu u kojoj mogu birati hoće li njihova djeca pohađati neki od izbornih predmeta, među kojima je i hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, kao i vjerski odgoj (pravoslavni, katolički ili islamski) ili građanski odgoj.

Prvi puta i u Lemešu

Na teritoriju Vojvodine hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u aktualnoj školskoj godini izučava 460 djece. Mjesta s najvećim brojem učenika su Sonta i Monoštor, a potom Srijemska Mitrovica, Vajska... 
»Na početku školske godine organiziramo sastanak, često i online, kako bismo se svi okupili i kako bismo sagledali stanje na terenu. Među temama ovog sastanka su uvijek i plan rada za određenu školsku godinu, kao i izvannastavne aktivnosti u koje su djeca uključena. Želja nam je tu djecu i njihove obitelji uključiti više u našu zajednicu, da osjete pripadnost hrvatskom narodu. Ono što me osobito raduje ove godine jest da se ovaj izborni predmet prvi puta počeo izučavati i u Lemešu, gdje je Marija Bagi, uz podršku Hrvatskog nacionalnog vijeća, okupila djecu i pokrenula nastavu. Osim Lemeša, ove godine smo imali ogledni sat i u Beregu, te vidjeli i konkretno stanje na terenu. To je neki vid promocije, ali i podrške, kako djeci tako i učiteljima/nastavnicima koji rade s njima«, kaže predsjednica Odbora za obrazovanje pri HNV-u Nataša Francuz.  
Predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, kako je pojasnila Francuz, obuhvaća: jezik (govor i jezično izražavanje), književnost (hrvatski i zavičajnu književnost), povijest i geografiju (tu spada tradicijska kultura i baština, blagdani i običaji, zanati/obrti, folklor i nošnja, kazalište i film, nacionalna jela), glazbenu kulturu (pjevanje i slušanje), te likovnu kulturu, koja je najviše zastupljena u nižim razredima. Na ovaj popis svakako se mogu dodati i razne manifestacije koje se organiziraju u određenom mjestu, poput Dana kruha, Zavičajnog dana, pokladnih maskenbala... 
U planu i programu tijekom godine hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture ukupno ima 72 sata, što je dva sata tjedno, a sati se najčešće izvode u blok nastavi. Za ovaj izborni predmet izrađeni su udžbenici za prvi i drugi razred, a po riječima Nataše Francuz u planu je izrada i za sve naredne razrede. Izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture se u ovoj školskoj godinu izučava u sljedećim mjestima: u Đurđinu, Tavankutu i Monoštoru gdje postoji i cjelovita nastava na hrvatskom jeziku, te u Žedniku, Lemešu, Somboru, Sonti, Vajskoj, Plavni, Beregu, Bezdanu, Šidu, Sotu i u pet osnovnih škola i u Hrvatskom domu u Srijemskoj Mitrovici. 

Sonta i Monoštor

U OŠ Ivan Goran Kovačić u Sonti ovaj izborni predmet izučava se od 2004. godine, a trenutno ga pohađa 135 učenika od prvog do osmog razreda. Predaje ga nastavnica Tamara Kokai već punih 15 godina. 
»U našoj školi hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučava oko 70 posto učenika, što je lijep broj. Tako svaki razred ima svoju grupu, što doprinosi boljoj i kvalitetnijoj nastavi. Puno je običaja, tradicije, nacionalnog identiteta, likovnog i glazbenog, učenja jezika, često radimo vježbe, odnosno razlikovni rječnik srpsko-hrvatskog jezika... U starijim odjelima je više zastupljena kultura, povijest, upoznavanje Hrvatske, nacionalna obilježja, znamenitosti, izumitelji... Puno toga radimo kroz igru ili neke aktivnosti, poput kviza i drugih zanimljivih igara«, priča Tamara Kokai i dodaje: »Izvannastavne aktivnosti koje sami organiziramo ili koje nam organizira Hrvatsko nacionalno vijeće dodatna su motivacija djeci, pa i roditeljima prilikom upisa na ovaj predmet. Nerijetko je situacija da i oni jedni druge povuku. Trudim se da im na satu bude zanimljivo i korisno, da kroz igru ili zanimljivosti mogu nešto i naučiti«.
OŠ 22. oktobar u Monoštoru, osim izbornog predmeta koji pohađa 88 učenika, ima i cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku koju pohađa ukupno 18 učenika. Ova škola bila je prva kada je u pitanju ovaj predmet, te se tako u Monoštoru hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučava od 2003. godine. 
»U našoj školi je, kada je u pitanju hrvatski s elementima, prisutan kontinuitet od samih početaka. Kao i svaka druga škola, i mi iz godine u godinu imamo smanjen broj učenika, ali ovaj premet pohađa više od 50 posto njih, a ako tome pridodamo cjelovitu nastavu, onda je postotak i veći«, pojašnjava učiteljica Elena Brdar koja ovaj predmet predaje svim razredima u školi, od 1. do 8. razreda. 
»Kod nas u selu ima dosta i nacionalno mješovitih brakova, ali svjedočimo da to ne predstavlja problem. Čak smo i na cjelovitoj nastavi imali takvu situaciju. Djeca, osim toga što izučavaju u školi u teoriji, puno toga doživljavaju i u selu, odnosno u svakodnevnom životu i brojnim manifestacijama u kojima su i oni sami uključeni zahvaljujući mjesnom društvu, tako da se puno toga o našoj tradiciji i povijesti uči i u praktičnom životu«, pojasnila je Brdar.

Sot, Vajska, Plavna

Vrlo slična situacija, bar kada je u pitanju praktična nastava, jeste u OŠ Sremski front u Sotu, gdje je upisano svega tri učenice, što je gotovo polovica škole, budući da škola ima svega sedam učenika. 
»U Sotu imamo područnu školu i tu su djeca od 1. do 4. razreda, tako da su brojke male, ali svi oni koji pripadaju našoj zajednici su upisali djecu na ovaj predmet i, osim u školi, oni su aktivni i u zajednici. U centralnoj školi u Šidu u višim odjelima ima dvije učenice koje pohađaju ovaj predmet. Mi smo malobrojni, ali su djeca zainteresirana i možemo lijepo raditi. Osim naših običaja i tradicije, naglasak stavljamo na jezik, pravopis i izgovor, a ovaj predmet se u Sotu izučava od 2013. godine«, priča nastavnica Ana Vaht. 
U OŠ Aleksa Šantić u Vajskoj i u OŠ Sveti Sava u Plavni hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučava se od 2011. godine, a od ove školske godine predaje ga vlč. dr. Marinko Stantić, koji je prvi svećenik koji predaje ovaj predmet. 
»Iako sam tek počeo predavati ovaj predmet, mogu reći da sam lijepo prihvaćen od kolektiva i da su me djeca lijepo prihvatila. Budući da sam i župnik u Plavni, onda sam njima već na neki način poznat. Mislim da imamo lijep broj djece, a osobito me raduje činjenica da se brojke povećavaju, tako da mogu reći da ih trenutno u Vajskoj ima 49 učenika, dok je u Plavni njih 15«, priča vlč. Stantić i dodaje: »Radimo prema propisanom planu i programu, a trudim se da djeci bude zanimljivo i korisno, te da im ovaj predmet ne bude teret, nego radost da mogu naučiti nešto svoje. U zavisnosti od uzrasta do sada smo radili nacionalna obilježja, himnu, grb, znamenitosti, a moram priznati kako u prvom i drugom razredu i učimo, odnosno usavršavamo latinično pismo«.
Vlč. Stantiću ovo nije prvi puta da je u školi, budući da je već predavao u Tehničkoj školi Ivan Sarić u Subotici, te bio i razredni u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Somboru, a iskustva s manjom djecom ima i zahvaljujući župnom vjeronauku. 
Osim učenja hrvatskog jezika, kulture, tradicije i povijesti, djeca sudjeluju i na raznim izvannastavnim aktivnostima na kojima se upoznaju s vršnjacima iz drugih mjesta u Vojvodini, te tako jačaju zajedništvo.  
Ž. V.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika