Arhiv tekstova
Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva
U nakladi Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba objavljena je nova knjiga dr. sc. Milana Bošnjaka pod naslovom Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva. U pitanju je monografija sociokulturne tematike koju krasi potpuno suvremeni narativ o tom dijelu hrvatskog etničkog korpusa u 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe (među kojima su i Hrvati u Srbiji). Zbirka je ovo odabranih eseja, članaka, studija i prigodnih zapisa o hrvatskoj manjini proizašla iz autorovih neposrednih uvida u društvene, političke i kulturne prilike u tim državama.
Veze s maticom
Hrvatska manjina živi u sljedećim zemljama: Austrija, Bugarska, Crna Gora, Češka, Italija, Kosovo, Mađarska, Rumunjska, Sjeverna Makedonija, Slovačka, Slovenija i Srbija. Kako ne postoji općeprihvaćena definicija nacionalnih manjina u Europskoj uniji, pa tako ni u zemljama gdje višestoljetno zatječemo hrvatsku manjinu, autor ove zbirke članaka Milan Bošnjak nastoji skicirati postignuća prekogranične kulturne, znanstvene i obrazovne suradnje Hrvatske s ljudima hrvatskih korijena u tome geografskom prostoru, pretežno uz programe Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske (SDU) i Hrvatske matice iseljenika (HMI), koji su namijenjeni očuvanju identiteta, materinskoga jezika, povijesti i kulture u konkretnoj manjinskoj zajednici. Autor je posebno usredotočen na strateške projekte Vlade Hrvatske koje provodi SDU među Hrvatima izvan Hrvatske. Potonji projekti proteklog su desetljeća, na koje je autor Bošnjak prema području svoga profesionalnog djelovanja i osobno zainteresiran, stvorili izrazito pozitivno ozračje za provedbu svekolike suradnje u tom vrlo šarolikom jezičnom i kulturnom arealu i nadasve raznolikom okviru političko-pravne manjinske zaštite, čija se fleksibilnost u odnosu na potpisane međunarodne konvencije Vijeća Europe razlikuje od države do države.
Pažljivi čitatelj saznat će ponešto o prednostima i nedostacima izdvojenih modela manjinske regulative, kako u 12 europskih zemalja gdje živi hrvatska manjinska zajednica tako i o specifičnostima modela manjinske zastupljenosti koji primjenjuje Hrvatska za predstavnike 22 manjine koje žive na njezinu državnome teritoriju.
Izgradnja institucionalne skrbi
Sažeto, ova zbirka od osam članaka usmjerena je ponajprije na tri ključna zadatka. Prvo, ukratko nastoji prikazati institucionalnu izgradnju cjelokupne skrbi moderne hrvatske države prema vlastitoj nacionalnoj manjini u europskom okruženju, koja je ojačala posljednjih desetak godina (2014. – 2024.).
Drugo, na vremenskoj liniji od pola tisućljeća želi skicirati složenost i društveno-povijesnu uvjetovanost hrvatskih etnokulturnih zajednica označenih pojmom nacionalne manjine te izostanak njezine šire prihvaćene manjinske zbilje u društvenoj praksi domicilnih sredina (primjerice u Sloveniji).
Treće, želi istaknuti djelovanje međuvladinih mješovitih odbora za zaštitu nacionalne manjine/nacionalnih manjina, izdvojivši uzorne prakse, i to između Hrvatske i Mađarske, ali i fascinantno manjinsko zakonodavstvo koje se primjenjuje u Hrvatskoj. Sva tri zadatka, po riječima nakladnika Mije Marića, trebala bi poslužiti oblikovanju višedimenzionalnoga kulturnog i društvenog okvira za kritičko propitivanje zastupljenosti nacionalnih manjina s obje strane granice na parlamentarnoj razini u europskom susjedstvu, kao što je to riješeno u Hrvatskoj, uz temeljnu svrhu (bez reciprociteta) što uspješnije integracije u dvojezične/višejezične sredine našijenaca uz poticajne uvjete za očuvanje jezičnog i kulturnog identiteta hrvatske nacionalne manjine.
Četvrt milijuna manjinaca
Ova promatrana skupina, teritorijalno raspršena u 12 zemalja, trenutačno ima ukupno četvrt milijuna (250.000) pripadnika unatoč višestoljetnim integracijskim i asimilacijskim procesima. Razvojne perspektive kulturnog i društvenog stvaralaštva u tome hrvatskome manjinskom perimetru podupire 15 diplomatsko-konzularnih predstavništava Hrvatske: 12 veleposlanstava u glavnim gradovima tih država te triju generalnih konzulata u Pečuhu, Subotici i Kotoru. Sve zemlje u kojima živi hrvatska manjina članice su Vijeća Europe, poput Hrvatske.
Zaključno, radovi Milana Bošnjaka služe sistematizaciji dosadašnjih temeljnih programskih i analitičkih postupaka usustavljenih posljednjih deset godina kroz djelovanje SDU-a i starije HMI (utemeljene daleke 1951.) pa nedvojbeno mogu biti korisni čitateljima, osobito budućim kreatorima međudržavne kulturne, znanstvene i obrazovne suradnje/razmjene, čije polje interesa obuhvaća stvaralaštvo i općenito život Hrvata izvan Hrvatske – od različitih instituta do fakulteta, kulturnih, sportskih i gospodarskih ustanova pa sve do raznih organizacija civilnog društva s obje strane granice. Mjestimičan izlazak iz ovih tematskih okvira Bošnjak opisuje kao dopunu navedenim vlastitim radnim zadacima, a ne kao otvaranje novih pitanja o kojima bi trebalo razmišljati, i to ne samo zbog ograničenoga opsega knjige, nego i zbog tematike jasno određene u naslovu ove zbirke radova o statusu i perspektivama četvrt milijuna Hrvata koji stoljećima žive izvan matične zemlje u višejezičnom europskom susjedstvu. Stručnjacima se preporučuje poticanje obrazovnih i kulturnih programa koji podržavaju dvojezično obrazovanje i potiču ovladavanje i autohtonim manjinskim jezikom. Prema autorovim uvidima i uvidima HMI-ja – u tom prostoru djeluje više od 220 hrvatskih udruga.
Knjigu je uredila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo. Recenzenti knjige su dr. sc. Željko Holjevac i dr. sc. Marina Perić Kaselj. Knjiga je opremljena fotografskom građom, sadrži izabranu literaturu te predmetne međunarodne dokumente s manjinskom tematikom i ostala usporedbena internetska vrela, uz popis institucija i udruga hrvatske nacionalne manjine u 12 država.
Izvor: HMI; priredio: D. B. P.
