Arhiv tekstova
Duhovna obnova svećenika u Srijemu
Duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije 4. studenoga predvodio je o. Marijan Steiner, član Družbe Isusove iz Beograda. On je, nakon pozdravnih riječi biskupa mons. Fabijana Svaline, održao predavanje na temu U nebo kroz čistilište.
U prvom dijelu izlaganja o. Steiner je govorio o eshatonu, koji etimološki potječe od grčke riječi eshata, koja znači posljednje, posljednje stvari. Kazao je kako je eshaton za nas na zemlji nedokučiv i skriven, sve do trenutka smrti, kada se čovjek svega lišava i dolazi pred Boga sam. To je trenutak istine u našem životu. Naglasio je kako nikako ne smijemo banalizirati Nebo, praveći se da smo sve primili. O Nebu trebamo govoriti, ali ne zato što o njemu znamo sve, nego zato što imamo povjerenja u Onoga koji ga obećava. A do Neba vode »Uska vrata, strmi put«, citirao je Isusa. Istaknuo je dva glavna vidika biblijske eshatologije: »ja sam i ja s drugima, čovjek osobno i u zajednici«.
Kazao je, također, kako cijeli ljudski rod vjeruje u zagrobni život, u kojemu nastavlja živjeti čovjekova duša, koja je jedna i jednostavna, nema dijelova, pa se ne može raspasti kao tijelo. I po tome je čovjek uzvišenije biće od životinje, koja toga nema.
Kako prenosi mrežna stranica Srijemske biskupije, predavač je govorio i o čistilištu uz napomenu da se Crkva tih duša koje su tamo sjeća svaki dan u misi. Kazao je kako ne znači da je u Nebu netko tko umre pomiren s Bogom, bez smrtnog grijeha, jer je možda umro s grešnim nagnućima, navezanosti na neki laki grijeh, od čega se treba očistiti. Teški grijeh Bog oprašta po svom milosrđu u ispovijedi, ali vremenite kazne ostaju. Ispaštamo ih na ovome svijetu prihvaćenjem teškoća i nepravdi, jer ništa nečisto ne može ući pred Boga. A biti s Bogom je jedino što čovjeka ispunja i smiruje. On je stvorio dubine ljudskog srca i samo ih On može ispuniti. Ali, samo nakon očišćenja blaženo gledanje može biti potpuno.
Duša u čistilištu nije osamljena kao duša u paklu, koja se nije odrekla smrtnih grijeha. Dušu u čistilištu prati molitva Crkve. Voditelj obnove podsjetio je kako u svakom trenutku treba biti spremna za susret s Bogom, jer ništa nije tako sigurno kao smrt. A što je čovjekova ljubav prema Bogu veća, koja se očituje u čestitosti života, to je manje straha od smrti, jer straha u ljubavi nema. Kao važno, istaknuo je i da duše mole za nas, kao što mi molimo za njih. Put čišćenja je pokora koja se čini u zajedništvu Crkve, a to traje i onkraj groba. Tako je istaknuo bitnu dimenziju ehatologije, a to je zajedništvo. Čovjek živi u zajedništvu i onkraj grobne granice, jer jedni za druge nosimo križ, patimo, pomažemo. Tako se promiče jedinstvo Crkve. U času smrti čovjeka prožima vatra Kristove prisutnosti, a upravo je čistilište najveći znak Božjega milosrđa, kazao je okupljenim svećenicima o. Steiner.
Nakon izlaganja uslijedio je drugi dio duhovne obnove, slavlje sakramenta pomirenja i euharistijsko klanjanje.
