Arhiv tekstova
Prikaz bogate povijesti
U sklopu projekta prekogranične suradnje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koji je realiziran koncem prošle godine, iznad sakristije crkve Uzvišenja svetog križa u Rumi izgrađen je župni muzej riznica. Prekogranični projekt realiziran je s Općinom Gorjani u Hrvatskoj, koja je također u svojoj župnoj crkvi izradila isti projekt. Završeni su građevinski radovi u crkvi u Rumi, te je nabavljen namještaj, vitrine i police. Trenutno se u njima nalaze misna ruha za svećenike, stare knjige i kipovi. Kako bi se riznica upotpunila, rumski župnik Josip Ivešić putem župne web stranice pozvao je sve Rumljane, kako one koji žive u Rumi tako i one koji su rasuti po svijetu, da dostave stare fotografije iz povijesti grada, posebice one koje ovjekovječuju značajne događaje i običaje.
Nedostatak povijesne građe
Rumska župa je među starijima na području Srijema kada govorimo o vremenu nakon Turaka a ne o razdoblju srednjeg vijeka i prije starog Sirmijuma. Nakon povlačenja Turaka život se na području sadašnje Rume polako vraćao i počelo je naseljavanje tih krajeva. Kada se govori o Rumi, treba imati na umu da dolaskom grofova Pejačevića dolazi do stvaranja značajnijeg naselja na tom prostoru. Ubrzo se ukazuje potreba za duhovnom dimenzijom, odnosno vjerskim životom. Sredinom XVIII. stoljeća započinje dušobrižnički život. U Rumi se najprije gradila mala drvena crkva koja nije bila prikladna za potrebe vjernika pogotovo nakon naseljavanja velikog broja Nijemaca, Mađara i Hrvata s raznih strana. Ukazala se potreba za izgradnjom veće crkve. Sredinom XVIII. stoljeća najprije su franjevci započeli vjerski život u Rumi. Ovo su okvirni podaci o rumskoj župi, a da bi se dobili opširniji podaci, prema riječima župnika Ivešića, potrebno je angažirati stručnjake, povjesničare te istražiti arhiv u Đakovu i Mađarskoj.
»Bio bi potreban profesionalniji pristup svemu tome. Kao župnik, zbog svojih svećeničkih obveza, nisam u mogućnosti više se posvetiti istraživanju. Okrenuli smo se onome što je dostupnije, a to je ono što već posjedujemo, knjižnička i arhivska građa. Želimo je sačuvati i prezentirati. To smo učinili kroz naš župni muzej, riznicu koji se nalazi iznad sakristije. Riznica još nije završena, ali se nadam da će uskoro biti«, istaknuo je vlč. Ivešić i dodao: »Živimo u vremenu kada je medijska prezentacija vrlo važna i mislim da i Crkva treba koristiti blagodati koje pruža. Preko nove župne web stranice nastojimo pratiti sve što se događa. Rodila se ideja da uputimo javni poziv svima, ne samo župljanima koji žive u Rumi, nego i bivšim Rumljanima u cijelom svijetu da nam skeniraju i pošalju prvenstveno fotografije. Mi imamo stare dokumente ali su pisani na latinskom, njemačkom goticom, pisanom latinicom i to mora stručna osoba čitati, dok je fotografija jasna. Putem web stranice zamolili smo ih da nam napišu tko je na fotografiji, o kojem događaju je riječ i iz koje je godine. Ukoliko bismo sakupili više fotografija, osim što bismo upotpunili našu riznicu, ideja nam je i objaviti monografiju župe kroz povijest«.
Pisani trag na njemačkom jeziku
Pisani trag s kojim rumska župa raspolaže su i dvije knjige koje je objavila udruga Nijemaca koji su nekada živjeli u Rumi, no nakon Drugog svjetskog rata većina ih je otišla u Austriju.
»Jedan bračni par iz Austrije je prije izvjesnog vremena posjetio našu crkvu. Pozdravio sam ih i gospođa mi je rekla da je došla vidjeti mjesto gdje je rođena i gdje je živjela njena baka. Tada mi je rekla za njihovu udrugu i da planiraju objaviti knjigu o Rumi. Zamolio sam je da mi ih pošalje. Ona je ispoštovala dogovor i sada imam dvije knjige o Rumi s puno fotografija u njima, ali su one pisane na njemačkom. Bez obzira na to, i one su vrijedan povijesni trag.«
Bilo je dosta nedoumica oko toga gdje su se neke stvari u crkvi nekada nalazile poput propovjedaonice, drvenog kipa Krista dobroga pastira koji je rađen u stilu kipova na glavnom oltaru. Istražujući, preko starih fotografija, župnik Ivešić je došao do tih saznanja.
»Saznao sam da kad se crkva obnavljala prije 40-ak godina, propovjedaonica više nije služila svojoj svrsi. Nitko tada nije razmišljao o njenoj povijesnoj i kulturnoj vrijednosti. Ona je izgubila svoje značenje zato što je došlo do uporabe ambona, a služenje mise se promijenilo na način da je svećenik okrenut prema ljudima. Propovjedaonica je uklonjena iz crkve, a kip je očito bio dio te priče«, navodi naš sugovornik.
I kako na koncu razgovora navodi, ima još puno toga vezano za običaje u srijemskim župama, koje su još uvijek nepoznanica. U Rumi posebno, jer je ona uvijek bila multinacionalna sredina u kojoj su živjeli Srbi, Mađari, Nijemci i Hrvati koji su imali svoje običaje. Zato bi svaka stara fotografija bila od iznimno velikog značaja, kao koristan materijal za bolje otkrivanje povijesti župe i dopunu župnog muzeja, riznice, koja će uskoro biti dostupna široj javnosti.
S. D.
