Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Klasičan bijeg II. dio

Jesam li srela medvjeda? Ne znam, ali vjerojatno sam bila u njegovom dnevnom boravku. Vrlo je moguće da nas je on sreo i da mu nismo bili interesantni. Što i nije tako loše jer susresti medvjeda u to doba noći značilo bi da mu smetamo, a to bi vrlo vjerojatno dovelo do nekog okršaja. Kasnije smo od mještana čuli da je mjesto na kojem smo ostavili automobil bilo udaljeno od prebivališta jedne medvjedice svega dvadeset metara, a da je staza kojom smo hodali na jednom dijelu bila udaljena samo metar od mjesta gdje je nekoliko dana ranije medvjed napravio nered s nekim prikolicama ili dijelovima nečega, iskreno, nisam dobro upamtila. Još su nam pričali da je ta medvjedica, koja je tamo već neko vrijeme, često prgavog karaktera, pa je znala bacati kamenje ako joj smeta nečija blizina. Čuli smo još raznih priča. Ja i dalje želim sresti medvjeda, ali svakim danom otkrivam više okolnosti u kojima bi se to trebalo dogoditi. Dakle, na popis dodajem još jedan uvjet – da bude dan.
Na Maganiku smo bili smješteni u Planinarskom domu, u koji smo stigli oko jedan sat iza ponoći. Hodanje noću u takvim uvjetima i divljini sigurno nije najprimamljivija i najsigurnija aktivnost, ali kad se sretno završi, zaista je čarobna.
Ako planirate avanturu na Maganiku, iskrena preporuka za smještaj je Planinarski dom na Maganiku. Dom je novoizgrađen, ima nove dušeke i posteljinu, a zajednička prostorija je lijepo opremljena. Mi smo se zadržali samo jedno, od planirana dva noćenja, pa nismo imali priliku uživati u svim njegovim sadržajima, ali čak i ono što smo doživjeli bilo je odličan odnos cijene i kvalitete. Dodatni ugođaj je bio taj da su ljudi s kojima smo komunicirali divni, profesionalni i vrlo susretljivi.

Hajdemo sada gore

Staza za uspon na vrh Trešteno prilično je dobro označena. Krećete od Planinarskog doma širokim makadamskim putem sve do katuna Poljana. Ako imate terensko vozilo i ne dovoljno vremena za hodanje, možete doći vozilom sve do katuna. Nakon toga, kreće planinarenje. U početku uspon ide kroz šumicu s puno gljiva, a potom počinju dolaziti maganički predjeli. To znači stijene, formacije vapnenca, a naizgled nježna staza postaje staza koja kažnjava nepažljivo hodanje. Red penjanja, pa red spuštanja. A pogledi su nevjerojatni.

Nepažnja, nepažnja

Kada govorim o kažnjavanju nepažnje, vrijeme je da povjerujete ili ne povjerujete što mi se dogodilo. Ali prvo da ispričam kako je na jednoj pauzi prijatelj koji se oslonio na stijenu u jednom trenutku pao i počeo se kotrljati prema dolje. Srećom, brzo je stao i sve se završilo samo s nekoliko udaraca. Sve se dogodilo jer se odlomilo parče stijene na kojem je on bio naslonjen. E sada dolazimo do mene. Desetak minuta nakon toga ja započinjem strastvenu priču o svojim planiranjima i na trenutak gubim pažnju u odabiru gdje ću spustiti stopalo i zapnem. Pala sam tako da sam se dočekala na dlanove i na desno koljeno. Osjetila sam da se malo izokrenulo, ali činilo mi se da, osim jakog udarca prouzročenog padom, nemam većih ozljeda. Zavrnula sam nogavicu samo da provjerim je li mi koljeno na mjestu i koliko je modro, kad sam ugledala krv i ranu koja nije bila velika, ali je bila duboka do kosti. Svi su odlučili umjesto mene da je za mene kraj uspona. Neću vam reći da su baš na tom dijelu Maganik i uspon na Trešteni vrh postali najljepši. Taman smo se spuštali u takozvanu klisuru, utrobu Treštenog vrha i pred nama su se otvarali nevjerojatni prizori. Nas dvoje smo se vratili u dom, zapravo kod našeg domaćina Kaleta, a ostali su nastavili uspon. Povratak je trajao oko tri sata, a ja sam, iako tužna zbog svega što se dogodilo, bila sretna što se ipak mogu vratiti na nogama i što se sve na kraju nije završilo jako loše.
Na povratku sam jela najljepši kačamak ikada, upoznala ljude koji iznajmljuju ladu nivu sa šatorom na krovu i sklopila poznanstvo i dogovor da se sljedeće godine penjemo i Trešteno i Međeđi vrh, ali i obiđemo kanjon rijeke Mrtvice.
Krenuli smo te večeri kući jer nismo znali što noć donosi za moje koljeno, a po ulasku u zemlju dobila sam jedan šav koji će me podsjećati na ovu avanturu i jedan vrh koji mi se nije odmah dao.
Gorana Koporan

Najava događaja

06.12.2024 - NIU »Hrvatska riječ«: Poziv za slanje rukopisa

NIU »Hrvatska riječ«: Poziv za slanje rukopisa

Nakladničko vijeće NIU Hrvatska riječ poziva književne autore i autorice iz Srbije koji stvaraju na standardnom hrvatskom jeziku ili dijalektalnim govorima Hrvata da šalju svoje neobjavljene rukopise radi njihove moguće objave u idućoj, 2025. godini. Rukopise je potrebno poslati u elektroničkom obliku (Word dokument) na e-mail: naklada@hrvatskarijec.rs. Rok za slanje rukopisa je do 30. studenoga 2024. godine.
O uvrštenju rukopisa u nakladnički plan za 2025. godinu odlučivat će Nakladničko vijeće NIU Hrvatska riječ. Recenzije, predgovori i pogovori se ne zahtijevaju. S autorima se sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a prispjeli rukopisi ne vraćaju se autorima.

25.11.2024 - Smotra hrvatskog filma u Beogradu

Produkcija Teatar Stella iz Splita u suradnji sa ZHB-om Tin Ujević iz Beograda organizira od 25. do 30. studenoga 6. smotru hrvatskog filma u Beogradu. Smotra se realizira uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra a u spomen na redatelja i nekadašnjeg predsjednika ZHB-a Tin Ujević Stipu Ercegovića (1948. – 2023.). U glavnom programu su igrani filmovi novije produkcije a na programu će se naći i dokumentarna i kratka igrana ostvarenja, uz dio namijenjen retrospektivi. Prva dva dana manifestacije, ponedjeljak i utorak, 25. i 26. studenoga, rezervirana su za pitching forum hrvatskih kratkih igranih filmova Make it happen koji će okupiti redatelje i producente iz Hrvatske, Srbije i Albanije.

Smotra će biti održana u Art kinu Kolarac (Studentski trg 5) a službeni program počinje u srijedu, 27. studenoga, kada publiku očekuju tri filmska ostvarenja. Od 17,30 sati bit će prikazan igrani film Most na kraju na kraju svijeta redatelja Branka Ištvančića a od 19 sati dokumentarni film Spomenici hrvatskih kipara na tlu Srbije Stipe Ercegovića. Svečano otvorenje je u 20 sati, nakon kojega u 20,30 sati će biti prikazan igrani film Božji gnjev Kristijana Milića.

U četvrtak, 28. studenoga, bit će prikazana četiri filma. Od 18,30 sati na programu je kratki dokumentarni film Strossmayerov kipar – Priča o Vatroslavu Doneganiju Mihaela Kelbasa i Mirka Ćurića, u 19 sati slijedi igrani film Stigme (režija: Zdenko Jurilj) a u 20 sati bit će prikazan kratki igrani film Kaže se Čakovec (režija: Vanja Nikolić). Publika će od 20.30 sati moći pogledati igrani film Bosanski lonac u režiji Pave Marinkovića.

U petak, 29. studenoga, na programu su također četiri ostvarenja. Od 18,30 sati bit će prikazan kratki dokumentarni film Punim plućima (režija Leila Elhoweris), od 19 sati slijedi dokumentarni film Potraga za gušterom (režija Lukša Benić), a od 20 sati kratki igrani film Marko (režija: Marko Šantić). U glavnom programu od 20.30 sati na programu je igrani film Dnevnik Pauline P. u režiji Nevena Hitreca.

Za subotu, 30. studenoga, najavljena su tri filma. Od 18,30 sati na programu je igrani film Tereza 37 Danila Šerbedžije, od 20,10 sati publika će imati prilike pogledati kratki igrani film Snjeguljica (režija: Lana Barić), dok od 20,30 slijedi igrani film Punim plućima (režija: Radislav Jovanov Gonzo).

Svake večeri nakon projekcija bit će organiziran razgovor s autorima i glumcima iz prikazanih ostvarenja.

Selektorica i umjetnička direktorica 6. Smotre hrvatskog filma u Beogradu, uime produkcije Teatar Stella iz Splita je filmska i televizijska redateljica doc. dr um. Branka Bešević Gajić, a producentica i direktorica kazališna i filmska glumica Andrijana Vicković.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika