Arhiv tekstova
Krist Kralj
Liturgijska godina završava svetkovinom Krista Kralja, nakon koje započinje došašće, vrijeme priprave za Božić, kada slavimo Kristovo rođenje, njegov dolazak na ovaj svijet. Ove nedjelje slavimo Kralja svega stvorenja, prikazanog na slikama s kraljevskim obilježjima, koji drži svijet u ruci, a za mjesec dana istog tog Kralja u liku djeteta koje leži u štali na oštroj slami. Apsurd koji je dokaz njegove ljubavi i njegove veličine.
On je vladar svega
Kraj liturgijske godine obilježen je svetkovinom koja nam poručuje da je Krist prvi i posljednji, alfa i omega, početak i svršetak. On je vrhunac povijesti, jer u nju dolazi, ali je nadilazi. On je vladar svijeta i svemira, svevladar. Iako je gospodar svega, on ne vlada poput zemaljskih vladara koji često svoju moć na loš način pokazuju, uglavnom na štetu drugih. On svoju vlast pretvara u ljubav, u brigu za svoje stvorenje, jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, te on ne vlada kao vladari ovoga svijeta. On dolazi na ovaj svijet donijeti ljubav, pokazati Božju brigu za čovjeka, navijestiti svoje kraljevstvo, čija će vrata za svakog otvoriti s križa.
Ove nedjelje čitamo iz Ivanovog evanđelja kako Pilat prije osude Isusa ispituje, pa ga pita i je li on kralj (usp. Iv 18,33b-37). Isus ne niječe, ali ne daje ni konkretan odgovor, jer Pilat ne može razumjeti njegovo kraljevanje. On samo krotko odgovara da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Jer, kada bi njegovo kraljevstvo bilo odavde, skupili bi se neki vojnici, krenuli bi u obranu svoga kralja. A on oko sebe ima skromne učenike, koji su se razbježali pred ovom opasnošću, a i da nisu, ništa ne bi mogli učiniti. Zašto? Zato što Kristova moć kojom vlada nije rušilačka, ona koja uništava, koja pov-rjeđuje ljude, koja nanosi rane. To ne čini ni svojim neprijateljima. On vlada blagošću i ljubavlju, pun smilovanja i za one koji ga predaju u smrt. I zato vladara svega stvorenja gledamo ponižena od tih stvorenja, mučena i razapeta. Dopušta onima nad kojima ima moć da ga ismiju i ubiju, zato što on pobjeđuje na drugi način. Njegova je pobjeda bila na križu, što je svima izgledalo kao poraz. Bog je tko zna koji put pokazao da njegova logika nije što i ljudska, da čovjekov um ne može dokučiti veličine njegova djelovanja te da je najsnažnija sila na ovome svijetu ljubav, ljubav kojom on ljubi svoja stvorenja. A sve ono što mi smatramo moći, veličinom i silom zapravo nije ništa, odraz je naše nemoći i malenosti.
Boriti se na njegov način
Zastanimo ove nedjelje pred slikom Krista Kralja, našega Kralja kojemu sve dugujemo, sve što imamo na ovome svijetu, a osobito ono čime će nas nagraditi na onome svijetu, u njegovom kraljevstvu. Jesmo li službenici našega Kralja Krista, zapitajmo se. Osjećamo li da pripadamo njegovom kraljevstvu koje nije od ovoga svijeta ili radije želimo što bolje se uklopiti u ovozemaljska kraljevstva, postati dio njihovih struktura?
Da, istina je živimo na zemlji, ali ne smijemo zaboraviti koje je naše konačno odredište, ne smijemo zaboraviti kome uistinu trebamo služiti – našem Kristu Kralju. Boriti se trebamo za njegovo kraljevstvo. Osobito znakovito je govoriti o borbi u ovo tužno vrijeme kada bjesne ratovi i svi se oni bore za nešto što smatraju ispravnim i svi oni misle da je sila i moć u njihovim rukama. Jedinu pravu moć ima Krist, a svi mi koji smo njegovi trebamo se boriti na njegov način: ljubavlju. Ljubav sve pobjeđuje, ona sve rješava, ona može promijeniti svijet.
