Arhiv tekstova
Rič pismom postala
S ciljem očuvanja i promocije mjesnog govora šokačkih Hrvata, KUDH Bodrog je i ove godine priredio u Monoštoru manifestaciju Divanim šokački. Ovoga puta ona je protekla u znaku poezije Monoštorke Anite Đipanov Marijanović, odnosno njezinog književnog prvijenca, zbirke pjesama Oće rič pisma da bude objavljene u nakladi NIU Hrvatska riječ iz Subotice.
»Ovakve večeri podsiću nas da mi, Šokci, imamo u sebi pohranjen svoj, ‘šokački kod riči’, onaj stalno nosiv u duši i srcu koji nas vraća našoj Šokadiji i njezinim sokacima kroz viru, običaje, pisme, sigre i riči... A zapravo je to sve divan o našim starima, našoj viri, našoj nadi i stremljenju, to je divan o nama samima«, istaknuto je na početku večeri.
Snažan prvijenac
O knjizi Oće rič pisma da bude govorili su njezin urednik Mirko Kopunović, autor pogovora Tomislav Žigmanov, ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković te u ime nakladnika NIU Hrvatska riječ Davor Bašić Palković.
Mirko Kopunović je kazao kako Monoštorci mogu biti ponosni na Anitu Đipanov Marijanović, budući da je učinila snažan iskorak u pjesničkom izražaju Šokaca, od Lire naive do modernog iskazivanja na šokačkome govoru.
»Anita vjeruje, zato i pjeva, da u nama ljubavi i snage ima, da ćemo povjereno nam kao čedo u krilu njegovati, razvijati ga, jačati i ponosno ga svijetu pokazivati. Anita pjeva o ljudima, ljubavi, životu, ričima o ričima, tradiciji, slobodi, topolama, vrbama, Dunavu, kanalima, njivama, vinogradima, o ljudima, svemu što nas okružuje. O govoru koji diše, obujmi nas ravnicom, mirom, tišini punoj zvukova. Njezin stih utopljen ikavicom je slobodan, melodičan i harmoničan, zavijen metaforama traži da ovu knjigu čitamo do posljednje pisme, do posljednje riči. Poslije toga nama je samo poželjeti Aniti da nastavi s pjevanjem«, kazao je Kopunović.
Moderan pjesnički izraz
Po riječima Tomislava Žigmanova, Oće rič pisma da bude izuzetno je zreo pjesnički prvijenac, kojim se autorica pridružuje novoj generaciji pjesnikinja na književnoj sceni ovdašnjih Hrvata:
»Anita je u knjizi uspjela na veleban način iskazati svoje najdublje osjećaje, užljebiti ih u ono gdje živi, Monoštor i šokaštvo i poslati vrlo jasnu poruku: da riječ ili rič treba imati posebno, gotovo sveto mjesto u našim životima. Anita je imala svijest da svoj talent mora brusiti, kako bi ono što nosi u sebi iskazala na jedan ovakav način. I to na govoru kojeg je slušala od tate, na ulici, od onoga što je od jeke predaka osluhnjivala, tražila i pretočila u jedan moderan, ženski, topao pjesnički izraz«.
Dodao je i da se duh i kultura jednoga naroda najbolje zrcali u riječima.
»Riječ je život, ono što nas određuje i putem kojega sebe prikazujemo. Zato čitajmo, slušajmo i pazimo kako ćemo se služiti riječima, riječi su vrijednost bez premca, jer duh i kultura jednoga naroda i jedne osobe najbolje se zrcali u riječima«, naveo je Žigmanov.
Životni ciklus protkan stihovima
U drugom dijelu večeri izveden je scenski program »o rađanju, sazrevanju, odrastanju, smiju, sigri, odlaženju« protkan šokačkom tradicijom i poezijom Anite Đipanov Marijanović. U njemu su sudjelovale pjevačke skupine Kraljice Bodroga i Bodroški bećari te Dječja folklorna skupina KUDH-a Bodrog.
Ravnateljica ZKVH-a Katarina Čeliković sakupila je po publikacijama rasute Anitine pjesme za njezin književni prvijenac.
»Godine 2007. na pokrajinskom susretu pučkih pjesnika Lira naiva pojavila se Anita. Prva njezina pjesma u Liri naivi bila je Među zvizdama a druga Rađanje. Tako se riječ rodila i krenula u Iluziju, u Jecaj prirode, u Cvijeće mandarina i zaplela se u vičnost i postala je glad, Himna valova, Paunov san, Spoznaja jezika, Grozd… Pa kad je već htjela, rič je postala pisma te ostala svima nama za neki novi dan i novu noć«, rekla je Čeliković.
Na kraju večeri obratila se i Anita Đipanov Marijanović zahvalivši svima koji su je, još od osnovne škole, poticali da se bavi pisanom riječju kao i onima koji su pomogli da njezina zbirka bude tiskana.
»Riči su one koje nas nadahnjuju, inspiriraju, one nas obavijaju. Imaju moć da nas utješe, da nas ohrabre, daju nove uvide, i kako je netko zapisao, imaju moć da nas vinu do najvećih rajskih visina ali i da nas gurnu u najdublje dubine pakla. Zato pazite što pričate i govorite, samima sebi, ali i drugima«, rekla je Đipanov Marijanović.
D. B. P.
