Arhiv tekstova

Poštuj­mo sva­ki na­rod i vje­ru

Podunavska općina Bač jedna je od nacionalno najmješovitijih u Vojvodini. U bližoj povijesti, tijekom ratnih devedesetih godina, stanovnici ove općine bili su svjedoci, pa i žrtve, mnogih strahota koje rat nosi. Kroz Bač i sela ove općine – Vajsku, Plavnu, Bođane – prošle su tisuće srpskih izbjeglica iz Hrvatske, a mnogi ovdašnji autohtoni Hrvati odlazili su, pod pritiskom ili preventive radi, u suprotnome smjeru.
Danas je sve to prošlost, ali ljudi pamte.
Na čelu Skupštine općine Bač od 2000. godine nalazi se Tomislav Bogunović, čovjek kojega njegovi sugrađani uvijek ističu kao tolerantnog, a Hrvati posebno kao njima naklonjenog, gradskog čelnika.
HR: Poznato je kako je Bač nekad bio kulturno, duhovno, gospodarstveno, zanatsko i trgovačko središte ove regije. Gdje je Bač danas?
    Zbog novih uvjeta, prvenstveno novih tokova prometa, Bač je ostao po strani. Naša je zadaća vratiti ga na kolosijek na kojem je bio. Teško će biti vratiti mu onaj stari sjaj i pozicije, onu prepoznat-ljivost koju je imao u prošlosti. Bač može postati izuzetno dobra turistička destinacija, ogromna prednost nam je rijeka Dunav, koja protječe kroz našu općinu duljinom od 43 kilometra, te ogromne šume, koje tvore 17 posto teritorija naše općine. Dakle, sama priroda nam daje idealne uvjete za razvoj lovnog i ribolovnog turizma, a na području naše općine postoje i mnogi povijesni i arheološki lokaliteti, atraktivni za inozemne posjetitelje. Velika prilika za »izlazak u svijet« nam je poljoprivreda, koja nam daje dobar temelj za razvoj postojećih i stvaranje novih prerađivačkih kapaciteta. Najkrupniji postojeći subjekti su nam šećerana, koja je privatizacijom stala na zdrave noge, te oni u okviru poljoprivrednih kombinata »Labudnjača« i »Agrobačka«. »Labudnjača« je i površinama i prinosima danas među prvima u Srbiji, a nadam se i da će »Agrobačka« privatizacijom zauzeti nekadašnje pozicije, kad je upošljavala oko 600 radnika. Dobro posluje i »Slavija«, tekstilno-prerađivačka tvornica, nastala od pogona osječke »Slavonije«. Ovo poduzeće upošljava oko 500 radnika. Naša budućnost su mala, obiteljska poduzeća, koja već nastaju u našoj općini. Mogu se pohvaliti da smo već postali najveći proizvođači sirkove metle u Europi. Petnaestak obiteljskih poduzeća pravi godišnje između dva i pol i tri milijuna metli, koje se izvoze u zapadne zemlje. Tu su nam još, što u radu, što u projektima, mala poduzeća za preradu drveta, voća, povrća, te jagodičastog voća. Korist je dvostruka: sami prerađujemo svoje sirovine, izbjegavajući njihovu jeftinu prodaju, a istodobno upošljavamo i svoju radnu snagu.
HR: Dokle se u Općini Bač stiglo s procesom privatizacije?
    Puno toga je već obavljeno. Za privatizaciju su nam ostala tri poduzeća: »Agrobačka«, koja ide na aukciju, te »Labudnjača« i »Slavija«, koje idu na tender. Ostala poduzeća su privatizirana, tako da već rade po novim principima. Privatizacijom šećerane riješili smo najveći gospodarstveni problem u općini. Šećerana sad radi, stari dugovi su sanirani, novi vlasnik je već uložio značajna sredstva u proizvodnju, tako da već imamo neke pozitivne pomake. Pravi rezultati pokazat će se tek u sljedećoj sezoni, za kada je novi vlasnik najavio i proširenje proizvodnje. Bilo je nekih sitnijih problema u manjim poduzećima, oni su riješeni u međusobnim dijalozima između radnika i novih vlasnika. Dobro je što je tako, vlasnik mora shvatiti da je i radnik sa svojih 30 posto kapitala snaga koju treba poštovati.

HR: Kakvi su financijski efekti od privatizacije?
Iako je šećerana prodana za tri eura, mi smo jako zadovoljni. Novi vlasnik – »MK Commerc« – naslijedio je ogromne dugove, koje je sanirao, a najvažnije je to što je šećerana u funkciji. Mi smo s vlasnikom šećerane napravili ugovor o financiranju lokalne zajednice u sljedećih pet godina i to s 50.000 eura godišnje. Novac od privatizacije ostalih poduzeća već je u cijelosti uplaćen i upotrijebljen je za komunalne djelatnosti na području općine Bač. Mislim da smo jedna od rijetkih općina koje su uspjele realizirati sredstva od privatizacije, predviđena za razvoj lokalne zajednice.
HR: Po nacionalnoj strukturi, općina Bač je među najheterogenijima u Vojvodini. Kakvi su međunacionalni odnosi?
    Po mojoj spoznaji, u općini Bač živi preko 20 nacija. Imamo, koliko znam, jedini u Vojvodini čak i muslimansku zajednicu. Žitelji su nam izmiješani, u svakoj ulici, u svakom selu, a općina Bač je poznata po najvećem broju mješovitih brakova. I naša Skupština općine je šarolika. Imamo odbornike Srbe, Hrvate, Mađare, Slovake, Rumunje… Mislim da su zastupljeni skoro svi narodi koji ovdje obitavaju. To je sigurno garancija da ne može ponovno doći do pojave problema iz devedesetih godina proteklog stoljeća. Posebno mi je drago da sam jedan od ljudi koji su znatno utjecali na punu suradnju predstavnika različitih konfesija u Općini Bač. Najbolja ilustracija tih odnosa je gradnja nove pravoslavne crkve u Baču. Među najvećim donatorima ima i katolika i evangelista, a posebnu zahvalnost dugujem gospodinu Jakovu Fajferu, župniku apatinskom i odžačkom, koji je stavio na raspolaganje ogromnu građevinsku skelu, dok hram ne bude završen. Puno izdvajamo i za kulturu – moj stav je da svaka nacionalna zajednica treba njegovati svoju baštinu. Prije tri godine, iako nemamo baš veliki postotak žitelja mađarske nacionalnosti, ovdje su održani Dani kulture vojvođanskih Mađara. Prije oko godinu dana, poduprli smo osnivanje HKUPD »Dukat« Vajska-Bođani, a raduje me svaki njihov poziv i rado sam nazočan prigodom njihovih manifestacija.
HR: Velikim dijelom općina Bač je u pograničnom području. Imate 43 kilometra Dunava, odnosno granice s Republikom Hrvatskom. Je li to prednost, ili opterećenje u kontekstu zbivanja iz proteklih godina?
    U svim normalnim državama, u svim normalnim uvjetima, granica je uvijek prednost. Već nekoliko dana po preuzimanju vlasti 2000. godine jedna multinacionalna delegacija općine Bač posjetila je g. Vladimira Štengla, gradonačelnika Vukovara. Tom prigodom dogovorili smo oblike suradnje koji su u interesu građana Općine Bač, kao i žitelja vukovarske regije. Mi smo prvi susjedi, moramo surađivati, Dunav nas treba spajati, a ne razdvajati. Ne možemo na njega gledati kao na granicu, već kao na kičmu koja će nam omogućiti ulazak u punopravno članstvo euroregije Dunav-Drava-Sava, skupa s općinama Sombor i Apatin.
HR: Što je sa skelom Plavna-Vukovar i graničnim prijelazom Vajska?
    Upravo smo dovršili razgovore s ljudima iz elektrodistribucije Sombor, koja će izvesti radove na osvjetljavanju spomenutog graničnog prijelaza s naše strane. Granični prijelaz je u funkciji, malogranični promet je uspostavljen, ali se sve svodi na prijelaz malim, privatnim čamcima. Puni promet će se ostvariti tek uspostavljanjem prijevoza skelom. Općina Bač je spremna osloboditi svih taksi iz svoje nadležnosti onog koji bi preuzeo upravljanje i prijevoz skelom. Budite sigurni da ovaj problem zbog nas uopće ne bi postojao, problem moraju riješiti više instance. I ovim putem bih apelirao na subjekte koji mogu utjecati na ubrzavanje rješavanja zahtjeva koji leže u nekim ladicama u Zagrebu ili Beogradu. Možda je to vezano i za globalni problem granice između SCG i RH, ali mislim da time ne treba opterećivati lokalno pučanstvo. To je već posao za visoke dužnosnike.
HR: U ratnim godinama bilo je velikog priljeva izbjeglica u mjesta općine Bač, kao i iseljavanja pripadnika nacionalnih manjina. Kako se to odrazilo na etničku sliku općine i kakve su posljedice ostale?
    Pošto smo u graničnom području, normalno je da najveći broj onih koji su bježali od zla i nesigurnosti prođu upravo ovuda. Skela Borovo selo-Vukovar-Plavna za mnoge je tih dana i mjeseci bila jedini spas, jedini izlaz u svijet. Kroz našu općinu prošlo je jako puno ljudi, no nije se zadržao veliki broj. Vjerojatno su imali bolje destinacije. Po posljednjem popisu imali smo 1.150 izbjeglih, ali i taj broj smo znatno smanjili – projektima za njihovo zbrinjavanje. Izgrađen je određeni broj izbjegličkih kuća po principu samogradnje, a pred nama je i akcija otkupa starih kuća za izbjeglice, na bazi kreditiranja. U tijeku su pregovori s bankama koje bi bile u stanju pratiti ovu akciju svojim kreditnim sredstvima. Ovo pogoduje i žiteljima starosjediocima, jer u selima naše općine imamo puno staračkih kućanstava i praz-nih kuća, koje vlasnici jednostavno nemaju kome prodati. Ovakvim potezom donijet ćemo korist i starosjediocima i izbjeglicama.
    Jedan broj izbjeglica riješio je svoj status putem zamjene kuća, najviše u selima prema Dunavu. Žitelji Plavne, Vajske i Bođana, mahom Hrvati, mijenjali su s došljacima kuće i imanja, za slične i istočnoj Slavoniji i zapadnome Srijemu. To je bio međusobni dogovor tih ljudi, njihova dobra volja. Bio sam nazočan tih godina na ovom području, ali nisam bio sudionik zbivanja. Svaka sila mi je strana, po uvjerenju sam pacifist. Bilo je raznih neprijatnosti: bacanja bombi, premlaćivanja, prijetnji, no drago mi je da je većina krivaca identificirana i kažnjena. Mislim da nas je sve to opametilo i da se nikad više neće ponoviti. Što se strukture žitelja tiče, po popisu iz 2002. godine imamo oko 500 birača više nego ranije. To su došljaci koji su dobili državljanstvo, a samim tim i pravo glasovanja. Ti ljudi, koji su došli i ostali, koji su ili putem samogradnje, ili putem otkupa kućanstava riješili svoj status, ljudi su koji su se bavili poljoprivredom i tamo odakle su došli, a to čine i ovdje.
HR: Veliki dio žitelja općine Bač obitava u selima. Ta populacija, uglavnom, živi od poljoprivrede, koja je na najnižim granama unazad pedesetak godina. Vidite li izlaz za njih?
    Izlaz je, prije svega, u promjeni strukture proizvodnje. Kod nas su ljudi navikli da zasiju pšenicu ili kukuruz, drže malo stoke i da tako preživljavaju. Dobra strana dolaska izbjeglica iz Slavonije jest donošenje novih navika u vezi poljoprivredne proizvodnje. Ugledajući se na njih, starosjedioci se sve više okreću povrtlarskoj proizvodnji, plastenicima, jednom riječju, svakodnevnom radu. Takav rad donosi i veće konstantnije prinose. Već sada imamo nekoliko obitelji koje su se orijentirale na uzgoj povrća u plastenicima. Imamo kvalitetno zemljište, imamo dobru mrežu kanala za navodnjavanje, a isto tako i dobru i vrijednu radnu snagu. Svi preduvjeti za dobru zaradu su prisutni. Tu su nam i projekti za mala prerađivačka poduzeća, kako za povrće, tako i za voće. Trebali bismo forsirati i zasade malina, kupina i ostalog jagodičnog voća i malih tvornica za preradu. Na taj način selo će ostvariti puno veći profit nego jednostavnom proizvodnjom žitarica. Prava dobit leži samo u zatvorenom krugu proizvodnje i u prodaji finalnih proizvoda. Pun pogodak bit će ukoliko sve ovo bude naslonjeno na razvoj turizma. Jako nam je važna i infrastruktura. Izgradnjom ceste Plavna-Bođani dobit ćemo kvalitetnu prometnicu, koja će omogućiti prilaz za oko 10.000 hektara najkvalitetnije oranice, izuzetno pogodne za uzgoj voća i povrća.
HR: U selima je veliki broj staračkih kućanstava, a mladi i dalje odlaze. Kako riješiti taj problem?
    Bač je jedna od rijetkih općina koja je uspjela zaustaviti proces općeg starenja. Valjda smo jedina općina u Vojvodini koja ima trend rasta broja žitelja u odnosu na popis iz 1991. godine. Kod nas je do velikog smanjenja broja žitelja došlo 1965. godine, poslije velikih poplava. Već spomenutim programima mi »vraćamo život« u sela. Imali smo velikih komunalnih ulaganja, izgradili smo kvalitetne ceste, vodovodi su sređeni, sela imaju kvalitetnu elektromrežu. Sad je na nama još samo da nastavimo s projektiranim programima oživljavanja poljoprivrede. Mislim da će to na neki način privući mlade da se okrenu selu i poljoprivredi, a većim zaradama omogućit će i kvalitetniji život za sebe i svoje potomke.
HR: Jeste li stranački opredijeljeni i ima li to utjecaja na obnašanje Vaše dužnosti?
    Član sam Demokratske stranke, član s najstarijim stažem i osnivač podružnice u Baču. Već na izborima 1996. godine ostali smo u Općini Bač oporba samo s dva odbornika manje od većine. U obnašanju dužnosti predsjednika Općine Bač izuzetno dobro surađujem sa svima. Na prvom mjestu su mi interesi građana, pa tek onda stranački. Na takvim principima je zasnovan i rad mojih suradnika, tako da među nama nema sukoba.
HR: Zastupnik ste u Skupštini AP Vojvodine i potpredsjednik Odbora za sigurnost. Kako biste s te pozicije prokomentirali nedavne nemile scene na katoličkim grobljima u Novom Sadu i Bačkom Monoštoru, a nakon toga i u Mužlji?
    Mislim da su to izdvojeni incidenti, bez nacionalne obojenosti. Policija je locirala grupe koje su počinile vandalizme. Sve tri grupe su bile nacionalno heterogene, a zajedničko im je bilo to što su kod svih bili prisutni droga i alkohol. U Baču smo poduzeli sve neophodne mjere da do ovakvih pojava ne dođe. Po dolasku na vlast izgradili smo kapelu, u kojoj se vrše obredi za sve konfesije. Pogrebna služba je prisutna maltene 24 sata dnevno, a cijelo groblje je osvijetljeno. Mislim da smo na ovaj način preventivno spriječili svaki mogući incident.
HR: Postoje li kontakti općinskih organa Bača s institucijama hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini?
    Imamo odlične odnose s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Beogradu, kao i s Generalnim konzulatom u Subotici. S HNV-om, na žalost, i pokraj zamjetnog postotka žitelja hrvatske nacionalnosti u Općini Bač, još uvijek nismo u kontaktu.
HR: Na koncu, kako biste ocijenili rad rukovodeće garniture Općine Bač u tekućem mandatu?
    Na početku mandata bili smo u dosta nezavidnoj poziciji. Naslijedili smo more problema i praznu kasu. Zadovoljan sam što smo uspjeli riješiti te probleme i tako utjecati na vraćanje životnih tokova u normalu. Nastavit ću se baviti ovim poslom, a želja mi je da skupa sa susjedima uđemo 2007. godine u Europsku uniju. Znam da će to biti jako teško, ali bih apelirao na svaku jedinku da aktivno sudjeluje u svim zbivanjima. Dok smo na vlasti, trudit ćemo se da nikad više ne dozvolimo poremećaj u međuljudskim odnosima. Moramo biti tolerantni, moramo poštovati svaki narod i vjeru, moramo poštovati svaku jedinku. Baš ovo nacionalno i vjersko šarenilo jest najveće bogatstvo jedne države. Srbin sam po nacionalnosti, ali to nikad nisam bio po zanimanju. Izuzetno mi je drago gostovati u »Hrvatskoj riječi«, a vašim čitateljima želim puno sreće i uspjeha u 2004. godini.