Arhiv tekstova
Zanimljivosti o Božiću
Iako je sam Božić prošao, božićno vrijeme traje sve do blagdana Krštenja Isusova, koji se obilježava prve nedjelje nakon Bogojavljanja (6. siječnja), dakle ove godine to će biti 12. siječnja. Budući da smo još uvijek u božićnom vremenu, još uvijek možete pjevati božićne pjesme i čestitati jedni drugima Božić, ako već niste to učinili ranije. Božić nam je postao nezamisliv bez brojnih detalja, koji sve više stavljaju po strani ono što je Božić zapravo. Brojne reklame i propagande koje nude privlačne proizvode, Isusa i Njegovu obitelj ostavili su po strani, pa je tako zahvaljujući reklami Coca-cole Djed Božićnjak ušao na velika vrata, a u stvari i nema neke veze s Božićem. Takvih stvari ima puno i one su nam se uvukle u »običaje« iako često tu ne pripadaju. No, najvažnije je, iako to ne prihvaćamo, ne zaboraviti čiji rođendan slavimo i tko je glavni lik.
Evo niza zanimljivosti, koje možda niste znali:
Na svijetu postoji šest gradova i sela koji se zovu Betlehem. Riječ Betlehem znači »kuća kruha«.
Nekada se umjesto božićnog drvca u kuću unosio badnjak, odnosno drvo prema kojem je taj dan i dobio ime. Vremenom su badnjak ili pokoju unesenu granu bora ili jele počela zamjenjivati čitava božićna drvca. Ona su se ukrašavala jabukama, orasima i neponovljivim salon-bombonima, a na vrh se stavljala zvijezda repatica ili anđeo, koji su označavali betlehemska događanja.
Prve jaslice napravio je sv. Franjo Asiški u špilji u talijanskom gradiću Greccio. Bile su to »žive jaslice« jer je Franjo stavio jedno novorođenče između vola i magarca.
Datum slavljenja Isusovog rođenja 25. prosinca određen je 330. godine.
Na mjestu špilje Isusova rođenja u 4. je stoljeću izgrađena bazilika. Mjesto gdje su bile jaslice u koje je Marija položila Isusa označava velika srebrna zvijezda s natpisom na latinskom jeziku »Ovdje je Djevica Marija rodila Isusa Krista«.
Pjesmu Tiha noć izvorno je napisao župnik iz austrijskog gradića Oberndorf Joseph Mohr, uglazbio ju je učitelj Franz Gruber još 1818. godine, a prvi puta ju je izveo tamošnji crkveni zbor. Pjesma je 2011. godine uvrštena na UNESCO-ov popis zaštićene nematerijalne baštine te je doživjela prijevode na brojne jezike diljem svijeta.
Grof Nikola Monte Mellini 1709. godine napisao je nekoliko stihova i rečenica s lijepim željama za Božić, te ih je poslao svojim prijateljima i rodbini. Zbog toga on se smatra izumiteljem božićnih čestitki. Iako je zamisao bila lijepo prihvaćena, slanje čestitki za Božić proširilo se tek u 19. stoljeću kada su dvije tiskare u Milanu počele prodavati razglednice s prigodnim crtežima.
Austrijske i njemačke vlasti zabranile su lik Djeda Božićnjaka tvrdeći da je on proizvod Coca-cole i da odvlači ljude od pravog značenja Božića.
Češkom kralju Václavu možemo zahvaliti za lijep običaj pečenja raznih kolača i darivanja siromašnima i nemoćnima. Priča kaže kako je Václav s prozora svoje kraljevske palače, vidjeći promrzla siromaha koji je na ulici tražio nešto za ogrjev, napunio košaru hranom i darovao mu je. Također, on je priredio božićnu gozbu za svoje najsiromašnije podanike. Bilo je to u 10. stoljeću.
U austrijskom selo Christkindl (u prijevodu Dijete Isus) stižu tisuće pisama naslovljenih na malog Isusa. Od 1950. godine tamošnja pošta odgovara svima koji pišu, a poštanski žig se mijenja svake godine. Adresa je: Dijete Isus – Christkindl, Postamt, A-4411 Christkindl, Austrija. (Pokušajte i vi).
Prvo kićenje drvca kakvo danas poznajemo zabilježeno je oko 1600. godine u njemačkom Porajnju, a odatle se proširilo čitavim kršćanskim svijetom. Smatra se da su Germani inspiraciju pronašli u antičkim vjerovanjima. Zimzeleno drvo u njihovu je svijetu simboliziralo plodnost, a grane su kitili svijećama kako bi si osigurali dobar urod i odbili zle sile. U našim krajevima ukrašavanje drvca je preuzeto krajem 19. stoljeća.
Prvi božićni sajam bio je otvoren u 16. stoljeću u bavarskom mjestu Nürnberg. Davne 1570. na tom se sajmu na štandovima prodavala hrana i piće, a s godinama su se sajmovi na germanskom području, poznati kao Christkindlmark, proširili čitavom Europom, a potom i Sjedinjenim Američkim Državama.
I danas se često na boru nalaze ukrasi crvene i zlatne boje uz postojeće zeleno drvce. No, to nije slučajno. Naime, kako se smatra, sve su te boje vezane za iskonsko značenje Božića. Crvena simbolizira Isusa i njegovu kasniju žrtvu, zelena život, a zlatna svjetlost i obilje.
Najpoznatija i najprodavanija božićna priča svih vremena je Božićna priča (Christmas Carol) Charlesa Dickensa. Priču koja prati škrtog starca Scroogea i tri duha koji ga vode kroz prošlost, sadašnjost i budućnost njegova života Dickens je pisao nekoliko dana, i to prema narudžbi, a glavni mu je cilj bio platiti dugove.
Okićeno božićno drvce postalo je jedan je od simbola božićnih i novogodišnjih blagdana. Iako ljudi često kažu da su ukrasili bor, zapravo kuglice se najčešće stavljaju na smreku ili jelu.
Još jedna biljka koja je »bliska« Božiću jest zimzelena božikovina, koja je zapravo zimzeleni grm ili manje drvo. Odlikuju je tamnozeleni, sjajni i nazubljeni listovi, cvjetovi blijedožute boje i koštunjavi bobičasti plod crvene boje kojim se uglavnom hrane ptice ili neke divlje životinje, dok je za ljude štetan. Zanimljivo je da se božikovina povezuje s Božićem još iz davnih dana. Stari Rimljani i Kelti smatrali su je svetom. Simbol je mira i dobre volje. Postoji nekoliko legendi o božikovini, a jedna glasi da je siroče donijelo Isusu na dar krunu od lovorovih grana, pa je posramljeno zbog skromnog dara briznulo u plač. Po toj legendi Isus je njegove suze pretvorio u crvene bobice, a svoju krunu u vijenac božikovine.
Priredila: Ž. V.
