Arhiv tekstova
Isus je s nama
Blagdanom Krštenja Gospodinovog završava božićno vrijeme. Sin Božji, utjelovivši se, dolazi u liku djeteta među grješnike donijeti im spasenje. No, dok se nije ispunilo vrijeme, on živi skrovitim životom. Po njegovom dolasku na svijet pastirima i kraljevima objavljeno je da se rodio Sin Božji, te su se i sami u to uvjerili kada su došli pokloniti mu se. Pred Herodovim gnjevom Božji Sin je prinuđen bježati, te kako vrijeme prolazi narod zaboravlja čudesno rođenje u betlehemskoj štali, a Isus živi u skrovitosti, sve dok nije došao čas da se ponovo razotkrije svijetu te ispuni zadatak s kojim je došao među ljude, donijeti im spasenje.
To je Mesija
Kada je došao trenutak da se Isus razotkrije pred svijetom kao toliko dugoočekivani Mesija, Bog šalje Ivana Krstitelja da mu pripravi put. Da bi Mesija bio prihvaćen i na koncu njegovog poslanja čovjek bio spašen, on mora doći do srca svakog koji se s njim susretne i koji za njega čuje. Zato je Ivan trebao pripremiti narod za taj susret. A jedina priprava je obraćenje na koje je Krstitelj pozivao ljude. Znak obraćenja, te nužne promjene koja otvara put Gospodinu do ljudskog srca je krštenje. Svatko tko je odlučio odbaciti starog sebe i krenuti novim putem, onim na kojem mu Mesija dolazi u susret, dolazio je Ivanu na Jordan krstiti se. I tu, na iznenađenje i samog Ivana Krstitelja, među grješnike dolazi sam Sin Božji, najavljivani Mesija kojega narod očekuje. I on traži da ga Ivan krsti, iako njemu to nije potrebno, jer je u svemu nama sličan, osim u grijehu. Ali, njegovo krštenje nije znak obraćenja, kao kod svih onih koji su tih dana dolazili Ivanu na Jordan, ono je trenutak njegove objave. Bog svojim djelovanjem zbunjuje čovjeka, kao što je Isus zbunio Ivana, ali sve se kod njega događa s razlogom i na veće dobro. Tako je trenutak Isusovog krštenja trenutak potvrde njegovog božanskog sinovstva, jer »rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!« (Lk 3,22).
Bog otkriva svoga Sina, kao i kod rođenja, onima koji nisu nikakvi uglednici, nego običan narod, ali spreman na obraćenje. On na početku svoga djelovanja dolazi među grješnike, kao što će činiti i kasnije, što će mu predbacivati pismoznanci i farizeji. No, on dolazi među one koji ga žele prihvatiti, koji su sposobni prepoznati u njemu Mesiju te mijenjati se.
Obraćenje traje cijeli život
Nakon tolikih stoljeća poslije ovog događaja sve se promijenilo, svijet se promijenio, ali jedno je ostalo isto – Krist nam donosi spasenje, a za to je potrebno obraćenje. Božićno vrijeme, koje nas je nekako izmjestilo iz svakodnevne rutine i držalo nas u blagdanskom ozračju, sada završava i to upravo blagdanom Krštenja Gospodinovog. Taj nas blagdan podsjeća da Krist i sada dolazi među nas grješnike, s nama je u našoj svakodnevici. Ali da bismo ga prepoznali, moramo učiniti taj korak na koji je Ivan pozivao, pripraviti mu put. U našim svakodnevnim poslovima i rutinama mnogo je prostora za promjene, znamo i sami da nam je obraćenje potrebno. Netko je kroz došašće počeo raditi na sebi, netko je čekao da započne nova godina, netko možda nije još, jer nije spreman ili misli da mu obraćenje ne treba. No, nemojmo se duhovno zapustiti, nemojmo nikad prestati raditi na svom obraćenju, to je proces koji traje cijeli život, a Isus je s nama i želi pripravljen put do našeg srca.
