Arhiv tekstova
Hrvata sve manje
Popis stanovništva u Crnoj Gori urađen je 2023. godine, ali su rezultati objavljeni tek krajem 2024. godine. Uprava za statistiku Crne Gore (Monstat) saopćila je u utorak dio rezultata Popisa stanovništva u Crnoj Gori provedenog krajem prošle godine, prema kojem Crna Gora ima 623.633 stanovnika, što je za 0,6 posto više nego na posljednjem popisu 2011. godine.
Prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore nijedna nacija nema natpolovičnu većinu. Najviše je Crnogoraca, kojih ima 41,1 posto, dok se 32,9 posto popisanog stanovništva izjasnilo kao Srbi. Prema popisu iz 2011. u Crnoj Gori je bilo 45 posto Crnogoraca, a 29 posto Srba. U Crnoj Gori živi 9,45 posto Bošnjaka, Albanaca 4,97 posto, 1,63 posto Muslimana, 1 posto Roma, 0,97 posto Hrvata. Rusi u Crnoj Gori, prema posljednjem popisu, čine 2,6 posto stanovništva. Na pitanje koji im je materinski jezik, 36,2 posto stanovnika Crne Gore odgovorilo je da je to crnogorski, dok je 43,5 posto popisanih reklo da im je materinski jezik srpski. Prema popisu 2011., srpskim jezikom govorilo je 42,88, a crnogorskim 36,97 posto stanovništva u Crnoj Gori. Najviše građana u Crnoj Gori izjasnili su da su pravoslavci – 71,1 posto, islamske vjeroispovijesti je 19,9 posto, katolika 3,2 posto. To su skoro identični podaci kao na popisu 2011. godine.
Skrivanje iza Bokelja
Prema popisu stanovništva u Crnoj Gori živi 5.150 Hrvata, što je za gotovo tisuću ljudi manje u odnosu na popis iz 2011. godine. Najveći pad zabilježen je između popisa 1971. i 1981. godine. Hrvata je manje u svim za ovu nacionalnu manjinu povijesno značajnim gradovima kao što su Kotor, Tivat i Herceg Novi. Neznatno veći broj Hrvata zabilježen je samo u Baru. Najviše Hrvata živi u Općini Tivat, gdje ih prema rezultatima popisa ima 1.963, zatim Kotoru 1.304, Podgorici 622, Herceg Novom 511, Baru 266.
Na Popisu stanovništva 2023. godine posebna kategorija bili su Bokelji. Bokeljima se u Crnoj Gori izjasnilo 640 stanovnika. U Herceg Novom je Bokelja 295, Kotoru 211, Tivtu 95. U općinama gdje živi značajan postotak hrvatskog stanovništva najviše je i neizjašnjenih. Ukupno ih je 3.906, a od tog broja u Herceg Novom je 1.996, Kotoru 1.204, Tivtu 706. U analizi popisa stanovništva koju je objavio Hrvatski glasnik, glasilo Hrvata u Crnoj Gori predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković naglašava da ni politička ni društvena klima danas nisu povoljne za Hrvate u Crnoj Gori.
»Osjetno je javno poticanje da Hrvati bježe u subetnonim (Bokelji), a prisutno je da se političkim rezolucijama i javnim demonstriranjem uspoređuje hrvatsku zajednicu s fašističkim režimom iz prve polovice prošlog stoljeća. Ovo je samo dio objektivnih razloga zašto ima manje Hrvata, katolika i govornika hrvatskog jezika«, smatra Deković.
Prema njegovom mišljenju na (ne)izjašnjavanje Hrvata utječe mimikrija i autocenzura.
»U jednom potpunom građanskom društvu, za koje se zalaže hrvatska zajednica u Crnoj Gori, pitanje nacionalne pripadnosti i vjerske opredijeljenosti apsolutno pripada privatnoj sferi, dok je u nas uzdignuto na višu instancu važnosti, uz prizvuke građanskog rata. U takvoj situaciji i ozračju Hrvati katolici, koji su stoljećima odgajani u duhu zajedništva, pomirenja i tolerancije teško se snalaze u ambijentu u kojem reprezentativne ankete pokazuju da 36 do 50 posto ne želi Hrvata za učitelja, radnog kolegu ili bračnog druga«, navodi Deković.
On smatra da su se Bokeljima izjašnjavali samo Hrvati i da nije bilo toga broj Hrvata na popisu bio bi isti kao i 2011. godine.
Loša demografska struktura i iseljavanje
Analizirajući rezultate popisa stanovništva za Hrvatski glasnik dr. sc. Domagoj Vidović kaže da pad udjela hrvatskog stanovništva u ukupnom broju stanovnika Crne Gore nije neočekivan s obzirom na lošu demografsku strukturu i iseljavanje u Hrvatsku. Brojčani pad bio bi i veći da nije bilo kampanje hrvatskih institucija u Crnoj Gori, diplomatskih predstavništava Hrvatske i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
»Iako se vjersko i narodnosno ne mora nužno poklapati, po mojoj se slobodnoj procjeni približno 25 posto tivatskih, 40 posto kotorskih, 50 posto hercegnovskih i 60 posto budvanskih Hrvata ne izjašnjava Hrvatima iz raznoraznih razloga. U Baru je taj postotak još nepovoljniji, ali je zbog buđenja hrvatske zajednice stanje čak i nešto bolje nego prije 12 godina«, navodi Vidović.
Hrvati su najmalobrojnija nacionalna zajednica u Crnoj Gori, podložni su različitim vrstama asimilacija, od prirodne do ciljane, pa je trend opadanja broja stanovnika teško zaustaviti. Ipak, kako smatra Deković, postoje načini da se tome donekle odupre.
»Jedan od načina je javno ohrabrivanje pripadnika hrvatskog naroda da izraze svoj nacionalni identitet, a iznimno je i proaktivno djelovanje u institucijama hrvatske zajednice u Crnoj Gori, od političkog do nevladinog sektora, Naravno, važna je i podrška matične države našim institucijama. Buduća situacija u najvećoj mjeri ovisi o volji većine, odnosno države u kojoj živimo, a koja bi trebala imati poseban senzibilitet u očuvanju malobrojnih nacionalnih zajednica«, smatra Deković.
Hrvati su najstarija etnička skupina u Boki, s negativnim fertilitetom, te su uz nepovoljnu društvenu i političku klimu to dodatni razlozi za trend pada broja Hrvata u Crnog Gori.
»Da bi se kultura jednog naroda održala više od 25 godina, mora postojati stopa fertiliteta od najmanje 2,11 djece po obitelji. Sve ispod toga vodi ka nestajanju naroda. To bi bili prirodni razlozi za ovakav trend od koga boluje cijela Europa«, navodi Deković.
Z. V.
