Arhiv tekstova
Jubileji u godini jubileja
Katoličko društvo Ivan Antunović u okviru manifestacije Dani biskupa Ivana Antunovića organiziralo je više događanja, a 16. siječnja održan je XXXIII. Razgovor i time su Dani završeni. Tema ovogodišnjeg Razgovora, koja je okupila lijep broj posjetitelja bila je »1100. obljetnica Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga Kraljevstva«. Predavači na ovu temu, prošlosti i sadašnjosti, bili su profesor crkvene povijesti, engleskog jezika i književnosti prof. dr. sc. Ivan Zubac i biskup Zrenjaninske biskupije mons. mr. sc. Mirko Štefković.
1100 godina Hrvatskog Kraljevstva
U uvodnom dijelu predsjednik KD-a Ivan Antunović, vlč. Josip Štefković pozdravivši okupljene naveo je kako je ovo jubilej na koji se hrvatski narod s ponosom prisjeća, pa, kako je rekao i mi, bački Hrvati želimo se priključiti obilježavanju.
»Naš ovogodišnji Razgovor doprinos je tome. Događaji su to koji svjedoče kako su bolja organiziranost i uređenost temelji prosperiteta jednog naroda, Crkve i društva u cjelini. Papa Ivan X. i njegov nasljednik Lav VI., kao i hrvatski kralj Tomislav, i ninski i dalmatinski biskupi, pokazuju lijep primjer dobre volje uvažavanja različitih mišljenja i težnje da se drugi shvati i razumije, a sve u interesu općega dobra i na zadovoljstvo svih. Teritorij na kom se mi nalazimo nije pripadao Tomislavovom kraljevstvu, ali bački Hrvati u prošlosti, u povijesnim spisima najviše nazivani Dalmatincima, sigurno vuku korijene iz onih krajeva u kojim je prije 1100 godina vladao hrvatski kralj Tomislav«, podsjetio je vlč. Josip Štefković.
Moderator večeri bio je vlč. Tomislav Vojnić Mijatov, koji je predstavio predavače i vodio diskusiju koja je uslijedila nakon predavanja.
Prvo predavanje imao je gost, prof. dr. sc. Ivan Zubac koji je na zanimljiv način, uz video prezentaciju, prikazao povijesne veze hrvatskog naroda i Svete stolice, kako one iz najranije prošlosti, tako i one iz novije, s posebnim naglaskom na temom određeno razdoblje X. stoljeća, papu Ivana X. i hrvatskog kralja Tomislava.
»Točno prije 100 godina slavila se tisućita obljetnica Hrvatskog Kraljevstva u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji i ona je bila najveći putokaz ponovne reintegracije hrvatskog identiteta tadašnjim teškim društvenim okolnostima i određenim prijeporima koji su bili i u tadašnjoj državi. Tisuću i stota obljetnica, pred kojom se nalazimo, je u biti obnova naših krsnih zavjeta, možemo to tako reći, jer su biskupi to tako napravili kao jedan dio pripreme za 1400 godina obljetnice pokrštenja Hrvata, koja će se, odnosno trebala bi se slaviti 2041. godine. Hrvatski identitet je jednostavno nezamisliv bez vezanosti s rimskom Crkvom. Tako, sve ono što je smišljeno, i posveta Srcu Isusovu, hodočašće u Rim, Vjeronaučna olimpijada... Sva ta obilježavanja, te velike baštine, trebaju se obilježiti i na ovim, uvjetno rečeno, rubnim područjima Crkve u Hrvata ili hrvatskog etničkog prostora. Ne treba se bojati i treba uvijek biti svjestan konteksta u kojem se određena, lokalna crkva nalazi«, kaže Zubac i pojašnjava kako je uz pomoć vjere sačuvan i identitet, ali kako je rekao, to nije samo hrvatski specifikum, nego i kod mnogih naroda u Europi.
»Sada da krenemo od toga tko je prvotno bio pravoslavac, a tko katolik, mnogi bismo se iznenadili, ali hrvatski identitet nije sačuvan uz pomoć Crkve ili uz Crkvu samo u Vojvodini, nego po cijelom svijetu. I u Hercegovini, Bosni, a da ne spominjemo cijelu hrvatsku dijasporu, od Amerike, Njemačke, Australije, Čilea... To je opće hrvatska stvar kroz vjekove«, rekao je Zubac.
Izraz radosne zahvalnosti
Drugo predavanje održao je zrenjaninski biskup mons. Štefković, kojemu je uža specijalnost fundamentalna teologija Katoličke Crkve. On je prošlost povezao sa sadašnjošću na temelju pastirskoga pisma biskupa Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, objavljenog u prosincu 2024. godine povodom različitih jubileja koji se obilježavaju ove 2025. godine.
»Ove godine imamo nekoliko važnih jubileja, počevši od ove Jubilejske 2025. godine koju već slavimo, a svakako su već više puta spomenuti Splitski crkveni sabori i 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva. Zašto se slavi jubilej? Jubilej ponajprije upućuje na radost, slavlje, prizivajući i posadašnjujući spomen na važne događaje iz prošlosti. U svetopisamskom smislu, jubilejska godina, jeste sveta oprosna godina. U Crkvi je slavlje jubileja izraz radosne zahvalnosti Bogu za njegove darove, ali i vrijeme obraćenja, pomirenja i pokore, te uzimanje odgovornosti poslanja u suradnji s Bogom, za svijet u kojem živimo da ga učinimo što skladnijim s Božjim stvarateljskim naumom. Da On bude mjesto mira, pravednosti, istinskoga zajedništva u ljubavi«, kazao je mons. Štefković.
Kako je rekao, pismo, koje su uputili biskupi ima tri poglavlja: Prošlost – Baština koja poučava i ohrabruje, Sadašnjost – izazov koji potiče i Budućnost – ljepota koja privlači i oduševljava.
»Slavljenjem ove godine svjedočimo Božjem spasenjskom zahvatu u povijesti, i to ne samo u nekakvim važnim izvanjskim događajima, nego ponajprije vlastitim obraćenjem i svjedočanstvom. Kroz svoju povijest, Crkva je jasno rasla i napredovala u razumijevanju vjere. Ove godine se također spominjemo, i to navode biskupi, obljetnice nicejskoga sabora koji je održan prije 1700 godina. Evo, 1700 godina mi kršćani ispovijedamo svoju vjeru da je Isus istobitan s Ocem, a ujedno se spominjemo i 60. obljetnice Drugog Vatikanskog koncila, posljednjeg u nizu ekumenskih koncila. Ovaj, 21. koncil je u mnogome obilježio Crkvu kakvu je mi danas znamo, kakvu živimo«, naveo je mons. Štefković.
Tijekom svog izlaganja mons. Štefković je napomenuo kako i u povijesti, ali i danas postoje svjedoci vjere kojima se treba utjecati, moliti njihov zagovor. Također, u svom izlaganju rekao je kako biskupi pozivaju da svu povijest hrvatskog naroda čitamo u jednom povijesnom, spasenjskom ključu, u hodu s Gospodinom Bogom, koji traje već gotovo 14 stoljeća.
»Čuli smo kako proslava 1300. obljetnice kršćanstva u Hrvata nažalost nije mogla biti odrađena kako je planirana, ali se nadamo da će 1400. obljetnica biti proslavljena. Niz je to svjedočanstava vjere kako institucionalno, tako i osobnim svjedočanstvima Božjih ugodnika, koji su svojim životom pridonijeli kršćanskim korijenima Europe. Toga trebamo biti svjesni, na to ponosni i ne trebamo se toga stidjeti, nego dapače, imamo na čega biti ponosni«, poručio je biskup Štefković.
Na kraju predavanja istaknuo je važnost da svatko od vjernika obnavlja i osobni odnos s Bogom, poglavito, kako je rekao, u ovoj oprosnoj godini, kada postoji prilika za potpunim oprostom. Naglasio je kako je obnovljen odnos s Bogom ispravni temelj odnosa prema bližnjima, prema stvorenom svijetu, a onda i prema nama samima. Biskup Štefković je završio riječima:
»Mi ljudi smo često zaboravni. Zaboravimo. Vjerujem da je upravo u zaboravu napast da naši međuljudski odnosi, u obitelji, zajednici, prema nama samima pa i prema Bogu bivaju narušeni i gube svoju svježinu, a psalmist nas u Psalmu 103, podsjeća i kaže: ‘Blagoslivljaj dušo moja Gospodina i ne zaboravi dobročinstava Njegovih. On ti oprašta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje. On ti od propasti izbavlja život, kruni te dobrotom i nježnošću’«.
Razgovoru, koji je održan u prostorijama Augustinianuma, prethodilo je polaganje vijenaca na spomenik biskupa Ivana Antunovića, te sveta misa. Na ovaj način obilježena je 137. obljetnica smrti biskupa, pisca i preporoditelja Ivana Antunovića.
Ž. V.
