Arhiv tekstova
Posljednji trenutak da se pozabavimo sa svojom budućnosti
Srbiji polako curi rok od 45 dana da riješi pitanje vlasništva u NIS-u i tako izbjegne energetske sankcije usmjerene prema većinskom ruskom vlasniku. Najavljene sankcije NIS-u osjetit će i hrvatska državna tvrtka Janaf. Nove sankcije ruskim energetskim tvrtkama uvela je odlazeća američka administracija. Novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump prisegnuo je i službeno preuzeo vlast. Pozdravljen je u Srbiji njegov dolazak na vlast, ali pitanje je koliko su realna očekivanja da će baš Srbija biti u fokusu Trumpove vanjske politike. Ovo je samo dio tema koje smo otvorili u razgovoru s geopolitičkim analitičarom iz Zagreba Denisom Avdagićem.
►Američko ministarstvo financija objavilo je 10. siječnja sankcije ruskim energetskim tvrtkama. Te sankcije odnose se i na Naftnu industriju Srbije, jer 50 posto vlasništva u NIS-u ima Gazpromnjeft, a 6,15 posto Gasprom. Ali pitanje sankcija NIS-u nije samo energetska tema u Srbiji već i u Hrvatskoj. Hrvatskoj je to problem zbog Jadranskog naftovoda, a Srbiji mnogo veći za ukupnu energetsku stabilnost. Jesu ove sankcije na prvi pogled usmjerene ka ruskoj kompaniji, ali nije li to možda i poruka Aleksandru Vučiću da se mora konačno opredijeliti za Istok ili Zapad?
Sankcije su isključivo usmjerene na ruske vlasnike te prijetnja o istima prestaje istog trenutka kada Gazpromnjeft neće biti u djelomičnom ili većinskom vlasništvu NIS-a. Da će se to dogoditi prije ili kasnije bilo je posve jasno svima koji prate energetiku, politiku i međuodnose posljednjih nekoliko godina, a napose nakon početka druge ruske agresije na Ukrajinu, prije gotovo tri godine. Još 2022. Gazpromneft je prodao ili recimo prebacio vlasništvo na Gazprom, upravo zbog sankcija. Dakle, znalo se što će uslijediti, kako sam kazao, prije ili kasnije, ali vrh politike u Srbiji čekao je s odlukama i djelovanjem, a sada se stvara atmosfera panike i prijetnje za koju nema razloga. Pogledajte kako Janaf komunicira, kao jedna ozbiljna kompanija u Europskoj uniji, bez izazivanja pažnje, bez panike jer joj ovdje nema mjesta, za sve se ozbiljni akteri ozbiljno pripremaju, jer posebno u energetici kao biznisu, nema emocija. To znaju apsolutno svi akteri. Nema nikakvih skrivenih poruka, prije svega Srbiji, a kao čelniku niti Aleksandru Vučiću, samo je realnost pokucala na vrata. To hoće li i kako te koliko i ovo koristiti za milozvučne poruke Rusiji je na kraju njegov stil i poruka, a je li to prihvatljivo prije svega je pitanje za građane Srbije.
► Kako će ovo sa sankcijama NIS-u zavrišti? Hoće li Rusi pristati prodati svoj udio, hoće li Srbija biti spremna kupiti ga? Ili će možda Vučić odbiti bilo što što se tiče promjene vlasništva u NIS-u i s kojim onda posljedicama, gospodarskim i političkim?
Ruski vlasnici će izaći iz NIS-a. Ako bi i odbili, Srbija ima poluge kao država da to učini, a ako i čelništvo Srbije odluči ne djelovati, onda bi to bila odluka namjernog izazivanja krize u Srbiji. Ne vjerujem u takav crni ishod ili rasplet. NIS će, po meni, vrlo skoro biti ili u rukama Srbije ili novog vlasnika, suvlasnika.
► Može li se dogoditi da nakon inauguracije Donalda Trumpa nova američka administracija povuče sankcije prema NIS-u?
Ne vjerujem ni najmanje u takvu mogućnost. Ako se politika sankcija u nekom roku promijeni, to neće biti brzo i optimistično bi bilo promišljati kako je to moguće očekivati do konca ove godine koja je eto tek započela.
► Moglo bi se reći da je Janaf kolateralna šteta jedne od posljednjih odluka Bidenove administracije, jer značajan prihod ostvaruje od protoka nafte za Srbiju.
Spomenuo sam, Janaf je ozbiljna kompanija, oni su spremni i na ovakve izazove. A ovaj razvoj znači istovremeno kako se može očekivati povećana suradnja i opseg poslovanja s drugim partnerima. Janaf i njegovo poslovanje neće biti ugroženi iako je logično da oni ne žele izostanak suradnje i poslovanja s važnim klijentom, NIS-om. No, Hrvatska i Janaf nisu ti na kojima je potez. Kakav god ishod bio, on je ponajprije na Srbiji kao državi.
► Koliko ove sankcije mogu uzdrmati, ako mogu, globalno energetsko tržište naftom?
U pogledu NIS-a, radi se o malom proizvođaču, ali sankcije usmjerene na tankersku takozvanu sivu flotu kao i na ruske kompanije već su utjecale na povećane cijene, ali neće posebno uzdrmati tržište. Svi su se na to pripremali godinama, jednako kao što je i Srbija znala ili morala znati kako će taj dan doći.
► Što će globalno promijeniti dolazak Trumpa na mjesto predsjednika Amerike?
Puno toga se mijenja, prije svega komunikacija. Rekao bih da je Trump kao vatromet, nasuprot uobičajenom oblačnom ili vedrom nebu sa zvijezdama. Nije to za svakoga, ima onih koji to vole, a nekima je možda neprimjeren trenutku, ali vatromet će se održati.
► Dolazak Donalna Trumpa na vlast pozdravili su Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, Viktor Orbán.
Daleko od srca, daleko od očiju. Možda je bilo uzbudljivo dijelu političkih aktera, posebno u ovom dijelu Europe zamišljati kako su važni i kako su bliski, Trumpu mili, ali daleko su od Amerike, daleko od Washingtona, od centra moći. Zar netko doista misli kako će bilo kakav fokus američke, Trumpove politike biti na Srbiji ili još bolje na Republici Srpskoj. To je zapravo jedna nerealna bajka, a još više zbog toga za što se određeni političari orijentiraju i čemu se nadaju u Trumpovoj politici, a imaju vlastite interese, koje bi kao Trump trebao njima ispuniti. No, za njih tamo ima malo ili niti malo mjesta. Neka se ne razočaraju previše ako sve želje ostanu neispunjene.
► Trump je zaprijetio Danskoj otimanjem Grenlanda, Kanadi, brisanjem granica, Panami preuzimanjem Panamskog kanala. Koliko su to realne prijetnje?
Što se tiče Trumpovih izjava, one su do jučer bile jedno, od sutra nešto posve drugo. Ono od sutra će biti važno, djelovanje i konkretni potezi, to je ono što svi čekaju. Naravno da Grenland ne možete otkupiti, to jednostavno nije moguće. Tim više su takve izjave zanimljive, izazivaju nemir. Gledamo vatromet, a on izgleda bljeskavo. Međutim, to je sve parada, događaj. Naime, spomenimo, otkup Grenlanda nije spomenut prvi put od strane Trumpa, a eto, prvi put kada je to spomenuo nije niti blizu izazvalo pozornosti kao sada, a nije bilo ishoda bilo kakvog. Ne pokušavam umanjiti ozbiljnost ili neozbiljnost teme, samo želim pojasniti kako to nije novo, iznenađujuće, iako je razočaravajuće što na taj način gledamo geopolitičku dinamiku. No, svijet se mijenja, komunikacija se mijenja i moramo prihvatiti realnost. Moramo se tomu prilagoditi, nemamo previše izbora, pogotovo Europa koja nažalost nije predvodnik i danas jedino može preuzeti brigu za svoj kontinent, aspiracije za više od toga su nerealne, ali je posljednji trenutak da se pozabavimo sa svojom budućnosti. Uostalom, to i je primarni naš zadatak. Za sve drugo, sad nemamo snage.
► Možda se nova američka administracija neće baviti Srbijom, a koliko će se baviti Europom, NATO-m?
Europa je američki sigurnosni klijent, ali to je prepoznato s obje strane Atlantika. Nitko ovdje nema u tom smislu ružičaste naočale. EU je spremna na postupanja koja je davno prije trebala učiniti, na povećanje ulaganja u obranu, ali i na druge pojačane oblike suradnje sa SAD-om. Članice NATO-a su svjesne kako su obranu stavile po strani, kako su ulaganja bila mala, to se već mijenja, a mijenjat će se i više. Sad smo u fazi gdje svi znaju kako nema alternative. Nova administracija nije protiv NATO-a, ali ne žele popuštati. Uostalom, dva posto ulaganja i trošenja BDP-a za obranu dogovoreno je u vrijeme administracije Baracka Obame, trebalo je to postići 2024., a brojne članice i dalje nisu tu. Hrvatska je ove godine u toj kategoriji, sad je pitanje hoće li se ići i korak dalje, na tri ili više posto. Nije to nemoguće, a i same europske države već godinama izrazito povećavaju ulaganja. Spoznajemo kako je to nužda ne samo zbog mišljenja s one strane Atlantika nego kao potreba. Uostalom, obrambena snaga je važna i za odvraćanje, a mir je najvažnija pretpostavka za naše napredovanje, ulaganja, svakodnevni život.
► Što bi se moglo Trumpovim dolaskom promijeniti na zapadnom Balkanu?
Ona razina interesa i aktivnosti koju smo vidjeli tijekom prvog mandata, to se može očekivati i u drugom. Ne bih preporučio nikome vjerovanje kako je Trump uz njih, jednostavno je to sanjarenje jer je ovo uistinu za Ameriku daleko i malo bitno. Postane bitno ako napravite probleme, ali više nitko nema strpljenja za političare malih, svijetu malo bitnih država. Ako mislite na Balkanu raditi probleme, bolje nemojte, neće vam nitko pomoći, a ponajmanje Trump. To bi bila najbolja poruka. Što to bolje i prije shvate svi, bit će bolje svima.
► Može li ove godine završiti rat u Ukrajini?
Vrlo kompleksno pitanje. Treba realno sagledati stvari. Ne očekujmo nakon toliko prolivene krvi instantna rješenja. Realnost je kako je u Rusiji jedna politika i samo jedna politika ponuđena građanima. Realnost je kako se građanima plasira ugroženost, a represija je takva da bi je i autoriteti iz sovjetskih vremena pohvalili. S druge strane, većina Ukrajinaca jednostavno ne želi rusku čizmu. U takvim međuodnosima stvarni mir, ta lijepa slavenska riječ, nema uporište, sve kada agresija i prestane. Kraj u takvim uvjetima nije kraj, a to smo vidjeli već jer je ovo druga epizoda agresije na Ukrajinu.
► Što će donijeti 2025. godina? Mogu li neka ratna područja dočekati mir? Tinjaju li neki novi ratni sukobi?
Nažalost, svijet je u fazi turbulencija, dakle nesigurnosti, ponekad prividni mir predstavlja zatišje pred buru. U 20. stoljeću svi su mislili kako će svijet u 21. biti bolje mjesto za život, što se zapravo u globalu doista događa. Život je za veliku većinu stanovništva daleko bolji, lagodniji nego prije stotinu godina. Međutim, ratovi su tu i dalje, a kada razmatramo novu fazu opće globalne militarizacije, jakog porasta prodaje oružja i namjenske opreme, jasno je da ratovi neće stati. Ali, ova godina, može biti početak pauze u tom pogledu.
► Građani Srbije su na ulicama. Studenti, profesori, glumci... Kako se taj masovni izlazak na ulice može završiti?
To će ovisiti o samim građanima. Srbija ima iskustva s prosvjedima koji donose promjene, jednako kao i s onima koji se ispušu poput balona. Pitanje je dakle koliko su i kakvih promjena željni građani. Politika u ovom slučaju postupa pogrešno, a to je već pokazatelj mogućeg raspleta.
► Ima li Vučić i dalje prešutnu potporu Zapada, zbog litija, Kosova? Vidi li se on još uvijek kao poželjan partner?
Kao predsjednik koji zapravo kontrolira sve poluge vlasti, predstavlja jedinog sugovornika. Teško je govoriti o poželjnosti u tom smislu, osim građana Srbije nitko se ne budi s jutrom razmišljajući o Srbiji ili Aleksandru Vučiću. Oni koji su više u dnevnoj europskoj politici, primjerice europarlamentarci, šalju različite poruke, ali više je onih koji vladavinu Vučića ne smatraju dobrom.
► Može li se praviti paralela s prosvjedima 1996./97. protiv Miloševića kada je Milošević od strane svjetske zajednice čuvan kao garant Daytonskog sporazuma, a sada Vučić zbog ekonomskih i drugih interesa?
Paralele i usporedbe koristimo kako bismo izvukli iskustvo iz prošlosti, ponešto naučili iz njega. Ovdje se čini kako nitko od onih koji su trebali nije izvukao pouke, ali doslovno nitko od aktera. Od Vučića i drugih političkih aktera u Srbiji, pa do vanjskih faktora. Zato nažalost nerijetko kažemo, povijest se ponavlja.
► Povjerenica za proširenje EU Marta Kos izjavila je prije nekoliko dana uverenje da će tijekom ovog mandata Europske komisije (2024.-2029.) makar jedna zemlja iz procesa proširenja dostići »ciljnu crtu«. Spominjala je Crnu Goru i Albaniju, ali ne i Srbiju. Kakv je put Srbije? Ima li
stvarne političke volje za članstvo u EU ili je to samo pokušaj sjedenja na dva stolca?
Srbija ne pokazuje stvarnu volju za članstvom u EU, to je vrlo evidentno. Na stranu je li Unija spremna na apsorpciju nove članice, zemlje kandidatkinje imaju svoju zadaću, a EU članice svoju. Ako je vaša želja nikakva, ne očekujte da se ujedinjena Europa trudi vama osigurati milijarde, otvoreno tržište. Hrvatska je imala sreću jer su se političari ujedinili, žurilo se, prilagođavalo i ispostavlja se bilo je to vizionarski. U protivnom, umjesto zemlje koja je danas elitni dio, kao članica Unije, NATO-a, Schengena i eurozone, tavorila bi u nekakvim bizarnim okvirima poput Otvorenog Balkana, što ne da nije i ne može biti zamjena nego je porazni pokušaj popunjavanja praznine strahovitog zaostajanja za EU. Ujedinjena Europa je milenijski projekt za naš kontinent, oni koji tu nisu, čine strašnu štetu sebi i svojim građanima. Kad krenete primjerice iz Austrije prema Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, prelaskom granice jasno vidite tko je kasnije ušao u EU ili tko nije. Tu cijenu plaćaju svi građani, svake zemlje, a posebno oni koji su i dalje daleko od članstva.
► Kako vidite zapadni Balkan za pet, deset godina?
Ako budu svi usmjereni na dobro, kao daleko bolje mjesto za život, posebno za deset godina. Nažalost, puno je godina koje su nepovratno izgubljene. Ne zaboravimo to, jer kad razmislite, gledajući pred sebe, godina dugo traje, predugo za prepustiti se i ne činiti ništa.
► Odnosi Hrvatske i Srbije više su loši nego dobri. Može li se to popraviti i kako?
To je pitanje praktično samo na Srbiji. Postoje moralna pitanja u tom odnosu, nestali u ratu, pa i dokumentacija vukovarske bolnice, što je uopće civilizacijska sramota da je pitanje. Granica, što ne bi smjelo biti pitanje, jer se ona znala i zna, ali opet nije do Hrvatske, ne svojata se sa zapada ni metra kvadratnog Srbije nego obrnuto. To nisu ustupci, to je zbilja minimum nakon svega koji Srbija može napraviti. Hrvatska je Srbiji, bez obzira na svu prošlost, dobar susjed. To treba vidjeti, a to je prilika koju Srbija može jako brzo i jednostavno zavrijediti, treba učiniti korake koji su moralno i pravno ispravni. Imati nakon svega susjeda koji oprašta i koji ne traži ništa osim ispravnog je uistinu zlata vrijedno. Šteta je što srbijanska politika to ignorira, nadam se da će građani Srbije to znati prepoznati. Neka si ne dopuste da ih bilo tko plaši kako studente u Srbiji netko novači i iskorištava. Hrvatska je za Srbiju zapravo najbolji susjed, jer nakon svega što se u odnosu naroda i država dogodilo pitam vas tko bi drugi sve to popustio.
