Arhiv tekstova
Sedam prutova
Može li se inzistirati na poštovanju zakona, a da se u temeljima takvih apela nalazi laž? I bez promišljanja o teoriji i praksi odgovor je može, jer nije svaka laž kršenje zakona. Zapravo, ako malo bolje razmislimo u svakodnevnom životu izgovori se na milijune laži a da se one pri tomu ni ne očešu o kazneni zakonik. Međutim, problem na relaciji legalizacija – laž nastaje onda kada je glavni akter u tom procesu država, odnosno kada njezini predstavnici traže provedbu zakona, a da ga istodobno oni svakom svojom rečenicom ili djelom krše. Jer, ono što nam se svakodnevno događa na ulicama, mostovima, na fakultetima i učionicama posljedica je upravo dvanaestogodišnje laži u kojoj ovo društvo živi, a koja je kulminirala neistinama koje su nakon pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu 1. studenoga prošle godine i ubojstva nedužnih žrtava izgovorili tadašnji ministar građevinarstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić, a nešto kasnije i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a znatno ranije i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković da iz njima nepoznatih razloga jedino nadstrešnica nije rekonstruirana, odnosno da je novosadski željeznički kolodvor najmoderniji u Europi i siguran za putnike. Ako pratite što nam se nakon toga događa, lako ćete i sami zaključiti koliko se nakon tog događaja, koji je i inicirao bunt i neposlušnost velikog dijela građana, svakodnevno izgovorilo laži s najodgovornijih mjesta s jedinim ciljem da se upravo odgovornost za tragediju prekrije.
Nakon dugotrajne hibernacije Subotičani se, izgleda, polako bude, mijenjajući svoju toplu sobu cičom zimom na ulici. Pokazala je to i nedjeljna prosvjedna šetnja od Dvorane sportova do Gradske kuće, a još i više dan poslije kada su neke od srednjih škola na jedan dan obustavile rad i pridružile se brojnim drugim školama u Srbiji koje su učinile isto. Ali, za razliku od studenata, ovaj je događaj pokazao i s kolikom količinom problema i nedoumica su suočeni prije svega profesori, a zatim i roditelji, a ponajmanje učenici. Ne može se ne raditi, a pri tomu očekivati plaća; ne može se djeci uskraćivati pravo na obrazovanje i time se ugroziti cjelokupni nastavni proces; inspekcije će na terenu utvrditi tko ne drži nastavu i takvima neće biti mjesta u školama..., grme i prijete i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić i premijer Miloš Vučević, koji smatra da ni 15 ni 155 ni 1.555 nedužnih žrtava ne mogu biti razlog da država malo zastane, lupi se po čelu i zapita što nam se to, i zašto, događa. Pri tomu i sami profesori ne samo da su svjesni nego i izjavljuju da je ovakav oblik štrajka protuzakonit, pa su prema tome svjesni i da eventualne posljedice mogu biti utemeljene upravo na zakonu. U kombinaciji s etičkim dvojbama o uskraćivanju prava djeci na obrazovanje zabrinutost za vlastitu egzistenciju idealan je izgovor za vraćanje u učionicu i povratak na »djeco, danas ćemo učiti o građanskim pravima i slobodama«.
Opisane sumnje i dileme odnose se isključivo na one najlabilnije (a takvih je u ovom trenutku vjerojatno najviše), jer se pokazuje da su i škole, baš kao i cijelo društvo, duboko podijeljene na one koji iza poziva predstavnika države na poštovanje zakona ne vide neistinu koja je prouzrokovala trenutačnu situaciju i one koji odbijanjem da nastavu drže u istim tim pozivima vide laž onih koji na tome inzistiraju.
Problem je, dakle, najdublji upravo u najbrojnijoj kategoriji, kategoriji labilnih koji su se, kako je to bivši ministar prosvjete Srđan Verbić rekao, našli na nepoznatom a brisanom prostoru. Drugim riječima, iza njih je poznata mračna prošlost i sadašnjost, a svjetlo budućnosti bez potrebne većine nisu sami spremni upaliti. U situaciji u kojoj su se našli – a to je ona poput mačke koja nikada nije ušla u sobu, a željela bi – sve glasniji pozivi na generalni štrajk djeluju im jednako opasno kao i prijetnje otkazom. Uz opasnost da ih, ukoliko se ipak odluče za korak naprijed, čak i gradonačelnik Stevan Bakić sve redom nazove bitangama i fukarama i ako se već kao ljudi koji »samo rade svoj posao« ne zapitaju zašto su se našli u situaciji u kakvoj jesu jedan prijedlog: neka od učiteljica posude narodnu pripovijetku Sedam prutova i od učenika zatraže poučak. Studenti, odvjetnici, poljoprivrednici i dobar dio građana pokazuju da ga znaju, jer su prepoznali ono što iza svega stoji. A nalazi se i u uvodu ovoga teksta.
Z. R.
