Arhiv tekstova
Zajednički korak za Dužijancu
Prošloga tjedan, 6. veljače, u prostorijama Bunjevačkog nacionalnog vijeća održan je sastanak na kom su nazočili predsjednica istoga dr. Suzana Kujundžić Ostojić i član BNV-a Veljko Vojnić, te iz hrvatske zajednice predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić, direktor Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca Marinko Piuković i član Udruge Miroslav Kujundžić.
Na ovome sastanku, kako je rekao Piuković, bilo je riječi o upisu Dužijance u Centralni registar Nematerijalnog kulturnog naslijeđa Republike Srbije.
»Hrvatska zajednica je još 2012. godine krenula s inicijativom da se Dužijanca upiše na listu Nematerijalnog kultunog naslijeđa. Nama, kao UBH-u Dužijanca jako je važno da dobijemo potvrdu struke za ono što radimo i njegujemo više od jednog stoljeća. Kakve ćemo koristi imati od toga to ćemo tek vidjeti, ali se uvijek možemo pozvati na to da je Dužijanca registrirana u registru NKN-a i pri nekim drugim čimbenicima mislim da je to važno, ne samo za hrvatsku zajednicu nego i naš grad Suboticu. Kada smo 2017. bili na korak do predaje dokumentacije, dobili smo pozitivan odgovor da bi se to moglo i ostvariti, te vjerujm da će do toga i doći«, kaže Piuković.
Kako je u razgovoru spomenuo, iz centra za Nematerijalno kulturno naslijeđe dobili su informaciju kako je Dužijanca pravi »školski primjer« koji treba štititi i biti u nacionalnom registru. Podatak da se na tome radi gotovo 13 godina govori da to ne ide uvijek glatko.
»Kao što se već zna, Dužijancu u nacionalni registar želi upisati i bunjevačka zajednica. Ono što znamo i što nam je potvrđeno jeste da je to moguće. Praksu koju upisujemo mogu imati dvije nacionalne manjine, s time da svatko prijavljuje svoje. Kao osnov za održivost elementa upisuje se živuća praksa, ono što mi prakticiramo i radimo, a evidentira se, i tako će i biti, sve ono što je bilo u prethodnom periodu. Dakle, sve od 1911. godine, pa čak i obiteljsku dužijancu, iz koje je i proistekla ova zahvala evidentirat ćemo u obrascu. To je jedan element, običaj koji sada prakticiraju dvije zajednice – svatko na svoj način. Još 2020. godine smo Ljiljana Dulić i ja uz koordinaciju regionalne koordinatorice za NKN Tatjane Bugarski popunili obrazac koji svih ovih godina nije bio u funkciji. Sada ćemo to obnoviti i sljedeći korak je da se sastanemo i vidimo što dalje treba pripremati za komisiju. Mislim da i javnost to treba znati i da trebamo biti jasni. Ništa se novo neće dogoditi u smislu same Dužijance. Nama nije cilj spajati Dužijancu, kao što su neki pomislili, nego nam je cilj evidentirati trenutno stanje. Okolnosti u zajednici su bile drugačije i sve je stavljeno na stranu, a sada su se stvorili uvjeti da se krene dalje. Sve je još u procesu i konačnu odluku možemo očekivati tek kada sve predamo. Ono što je na ovom sastanku dogovoreno, a što nam je svima bitan korak, jeste da smo se usaglasili da svatko ide svojim putem, da ne ovisimo jedni od drugih, niti ćemo biti smetnja jedni drugima. Svatko štiti svoju praksu, a običaj je jedan«, pojašnjava Piuković.
Ž. V.
