Arhiv tekstova
Vjera nije uzaludna
Čovjeka često u ovom životu obuzmu beznađe i besmisao, čak i vjernika. Pod teretom problema, nepravdi i patnja vjernik se pita ima li smisla njegova vjera. Bog mu se nekada učini dalek, toliko da ga obuzmu sumnja i nevjera. I onda, uz sve to, kao da nevjernici bolje žive, lakše im je, bolje su uklopljeni u svijet. Istina je, ponekad je teško vjerovati, teško je slijediti Krista u ovome svijetu, jer nam se iz ove perspektive to može učiniti besmisleno jer nam to nameće križeve pod kojima padamo. Ipak, ovaj život je prolazan, sve ljepote kao i patnje ovoga života su prolazne, a ono za čega vjernik živi je vječnost, kojoj nema kraja. Iz toga dolazi nadahnuće i snaga za podnošenje svih nevolja.
Uskrsnuće je izvor nade
Na Veliki petak, nakon Isusove smrti na križu, njegovi su učenici bili obuzeti očajem i beznađem. Činilo im se da je njihov Učitelj pobijeđen od strane svojih protivnika, te im se sve u što su vjerovali i što ih je on poučavao činilo uzaludnim i promašenim. Ipak, uslijedio je preokret koji je potvrdio da s Bogom ništa nije uzaludno, da on pobjeđuje svako beznađe. Nada je jedino u njemu. Krist je uskrsnuo. To je temelj naše vjere, to je istina našeg spasenja. Njegovo uskrsnuće je dovršetak njegovog spasenjskog djela. »A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!« (1Kor 15, 16-19). Kristovo uskrsnuće baca potpuno novo svjetlo na našu vjeru i na naš život. Ono nam daje nadu da ništa nije uzalud, da će naš hod u vjeri biti nagrađen, da ćemo dočekati svoje uskrsnuće. Zato nam se isplati hoditi Kristovim putem, koliko god da nam se nekad čini uzaludno i besmisleno, jer smisao je u Bogu, a to svijet često ne može vidjeti, niti može razumjeti, kao što ni Krista mnogi nisu razumjeli.
Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša, ali uskrsnuo je, ništa nije uzaludno. Samo nema jednostavnog puta, nema Uskrsa bez Velikog petka, a Bog je taj koji Veliki petak preobražava u Uskrs, samo treba našu vjeru. On ovozemaljski besmisao pretvara u smisao i tugu u radost. Patnja nije znak da smo na pogrešnom putu, već da smo na pravom. Križ je simbol spasenja, tako i svatko tko vjeruje mora ponijeti svoj križ dok ne stigne u vječnost.
Blago onom tko vjeruje
Isus u govoru na gori sve vrijednosti ovoga svijeta izokreće, te tako sve što je ovome svijetu vrijedno, pred njim prestaje biti, a ono od čega svijet bježi, postaje blagodat za one koji su u tome. Bogatstvo, moć, ljudske hvale i časti, isprazni povodi za radost i smijeh, sve je to pred Bogom bezvrijedno i ne vodi čovjeka do vječne radosti. Ne samo da mu ne služi, nego ga upropaštava jer kad čovjek postane zadovoljan materijalnim i ovozemaljskim, odbacuje Boga, smatrajući ga nepotrebnim. A onaj koji podnosi nepravdu i pati, on se pouzdaje u Boga jer mu ništa drugo ne preostaje. A sve ono što nas vodi bliže Bogu to je za nas blagoslov. Jer bez Boga nema spasenja. A, Isus napominje, blago onima koji su progonjeni zbog imena njegova jer onaj tko ostaje uz njega po cijenu svega, posebno je Bogu mio, njegov je put u vječnu radost osiguran. Zato su još od prvih vremena kršćani mučenike odmah častili kao svece.
U vjeri je naša snaga i naš put u spasenje, zato nemojmo dopustiti da je pobijede prolazne patnje ovoga svijeta. Bog je uvijek uz nas i nagrađuje našu vjernost i ljubav.
