Javna »anketa« o radu Vijeća

16.01.2004

LAZAR VOJNIĆ HAJDUK – rođen u Subotici 4. kolovoza 1942. godine. Osnovnu školu završio je u Subotici, Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a filozofske studije na Filozofskom učilištu u Samoboru 1964. godine. Oženjen je i ima dvije kćerke.
   Veći dio radnog staža proveo je kao upravitelj ERC-a (elektronsko-računski centar) u »Pioniru«, tvornici konditorskih proizvoda u Subotici, ukupno 17 godina. Od 1993. godine do 1996. godine je potpredsjednik Izvršnog odbora Skupštine Općine Subotica, a od 1996. do 2000. godine je stručni suradnik Kabineta gradonačelnika Subotice i šef protokola u predsjedništvu lokalne samouprave u Subotici.
Član je Matice hrvatske od 1968. godine. U vrijeme »obračuna« s Hrvatima, kada je u SFRJ započeta borba za hrvatska nacionalna prva, često nazivana »hrvatsko proljeće«, bio je proganjan od tadašnjeg političkog režima. Taj progon je kulminirao 1970. godine gubitkom radnog mjesta programera u ERC-u Službe društvenog knjigovodstva, filijala Subotica i stavljanjem na spisak nepodobnih Subotičana.
   Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Bunjevačko kolo« 1970. godine.
   Zadnjih 10 i više godina vrlo je aktivan u politici i kulturnom životu Hrvata u Subotici, a i u Vojvodini.
   Član-osnivač je Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, čiji je dopredsjednik od 1993. do 1996. godine.
   Od 1992. do 1995. godine potpredsjednik je KUD »Bunjevačko kolo«. Inicijator je i nositelj posla transformiranja KUD »Bunjevačko kolo« u Hrvatski kulturni centar, čiji je bio direktor od transformiranja 1995. do 2001. godine.
   Veoma aktivan u radu za očuvanje tradicije, običaja i kulture bunjevačkih Hrvata. Od 1993. do 2003. godine bio je predsjednik Organizacijskog odbora »Dužijanca«, žetvenih svečanosti i Subotici. Kao predsjednik Organizacijskog odbora »Dužijanca« dobio je niz priznanja, a posebno valja istaći »Antušovu nagradu« 1994. godine i najveću i najznačajniju nagradu u gradu Subotica »Pro urbe« 2001. godine.
   U više navrata predsjednik Organizacijskog odbora »Veliko prelo«, te predsjednik ili član u velikom broju općinskih odbora i komisija.
   Od 1998. do 2000. godine predsjednik je Hrvatskog narodnog saveza, a 1999. godine bio je u jednogodišnjem mandatu predsjedatelj Foruma hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini.
   Na izborima 2000. godine izabran je za odbornika Skupštine Općine Subotica i iste godine prelazi u radni odnos u HKC »Bunjevačko kolo«, gdje vrši dužnost tajnika.
Godine 2002. na elektorskoj skupštini hrvatske nacionalne manjine izabran je za vijećnika Hrvatskog nacionalnog vijeća. Godine 2003. izabran je za predsjednika Izvršnog odbora HNV-a, koju funkciju i danas obavlja.
Glas vijećnika HNV-a: Dobro je što se glavni urednik našeg hrvatskog tjednika latio posla i uvrstio vijećnike Hrvatskog nacionalnog vijeća u javno izjašnjavanje o funkcioniranju Vijeća. To ima veliku ulogu u informativnom smislu. Podržavam ovakve poteze. Ako malo podrobnije pogledamo izjašnjavanje do sada predstavljenih vijećnika, lako se mogu uočiti najmanje tri ocjene o radu Vijeća. Jedna je pozitivna i puna podrške, četrnaest vijećnika se tako izjasnilo. Druga je izričito negativna, osam vijećnika tako misli i treća ocjena je nešto između, ali s pozitivnom energijom k napretku i boljitku. Nisam siguran da ja trebam ocjenjivati rad Vijeća iz razloga što sam jedan od odgovornih ljudi za funkcioniranje HNV-a, ali bit ću toliko slobodan reći nekoliko svojih zapažanja, koja mogu pomoći u razumijevanju određenih poteškoća i zastoja u radu Vijeća. HNV je naša hrvatska skupština, parlament ili ako hoćete naš sabor. Biti član ovog najvišeg tijela u nas Hrvata je posebna čast ali i obveza vezana s vrlo ozbiljnim dužnostima. Status vijećnika obvezuje doprinijeti, dati, uraditi, aktivirati se, žrtvovati se za dobro hrvatske zajednice u SCG.
   Vijeće smo osnovali. No, mi smo još uvijek, glede HNV-a, u fazi konstituiranja. Nismo okončali postupak jer su se u procesu formiranja pojavile za neke vijećnike dileme u načelima legitimiteta i legaliteta. Neki se vrlo ozbiljno zalažu za donošenje odluka konsenzusom, a ipak isti na kraju zaključuje: »Što se mene osobno tiče, u HNV-u ću uvijek glasovati po osobnoj savjesti, kada se radi o nekoj značajnoj političkoj odluci.« To je lijepo, ali što ćemo onda s konsenzusom. Ima i takvih, i to se moglo pročitati u izjavama, uporno traže konsenzualno odlučivanje, a istodobno insistiraju na pripadnosti A ili B listi, što nije ništa drugo nego opstrukcija i blokada rada Vijeća. Neki vijećnici su očito to htjeli, ali su na vrijeme otkriveni, pa je tok razvoja funkcioniranja Vijeća krenuo demokratskom pozicijskom logikom uz traženje i želju za prihvaćanjem pravih i dobrih prijedloga. Od nezadovoljnih, nažalost, prijedloga do sada nije bilo. Držim da sučeljavanje mišljenja, argumentiranje i rasprava jesu demokratski instrumenti s kojima se radi u parlamentu. Ni toga nije bilo. Neki od vijećnika su se ponašali kao uvrijeđena i u natjecanju poražena djeca. Svoja nezadovoljstva potkrijepljivali su neadekvatnim argumentima i jednostavno svojim suprotnim željama.
PROTIV PODJELA: Nadalje, mnogi još uvijek govore »mi i vi«. Tome treba stati na kraj. »Kamen spoticanja« je izišao iz javnog života. Razlog podvajanja je nestao, pa prema tome nema nikakvih razlog zadržavati stare podjele na »mi i vi« ili »A i B«. Postoje različita mišljenja i različita rješenja problema, a usklađivanje stavova i donošenje odluka vrši se parlamentarnom procedurom, preferirajući uvijek interes hrvatske zajednice. Nema opravdanog razloga boriti se za nekakvu vlast na neadekvatan način. Jedini kriterij diferenciranja mora biti kvaliteta rada. Sve je promjenljivo i zamjenljivo. Nitko nije, to je barem jasno, nezamjenljiv.
   Objedinjavanje snaga u našoj zajednici je hvala Bogu započelo. Političke stranke našle su zajednički jezik, jer je uzrok neslaganja nestao. Ne vidim nikakav razlog da se ne razgovara o svim problemima i o svim pitanjima, ali bez predrasuda i unaprijed osuđivanja i omalovažavanja rada bilo kojeg člana naše zajednice. Mislim da je vrijeme da političke stranke ponovno preispitaju svoje odluke i stavove glede pojedinih realnosti u našoj zajednici. To je nužno, jer samo osuvremenjivanjem i korijenitim promjenama i obnovama u stranci može se očekivati učinkovit rad za opće dobro. Prave vrednote trebaju biti tema razgovora. Moramo se prvo upoznati i međusobno informirati. Nije pošteno paušalno donositi ocjenu o radu ili neradu, a nismo se potrudili saznati ništa o aktivnostima drugoga. Mnogi kažu da nisu informirani. Informacija se traži, jer svi jako dobro znamo – bez informiranosti naše su mogućnosti djelovanja vrlo, vrlo male. Stoga učinimo korak, informirajmo se o tome, o čemu dajemo sudove, pa će biti manje nesporazuma a više suradnje. S ovakvim predispozicijama, vjerujem, naše Hrvatsko nacionalno vijeće bit će konačno konstituirano, aktivno i učinkovito za nas Hrvate.

MATO M. M. GROZNICA – Rođen je 1966. Školovao se u Sovićima (BiH), Golubincima, Staroj Pazovi, Zemunu i Beogradu. Diplomirao je na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu. U raznim zvanjima više godina je radio na matičnom fakultetu na mnogim naučno-istraživačkim projektima, bavio se vrednovanjem varijanti rješenja projekata, vještačenjem prometnih nezgoda, radio u nastavi… U Caritasu je radio kao koordinator programa. Bavi se književnim radom. Član je Sinode Đakovačko-srijemske biskupije. Predsjednik je HKPD »Tomislav« Golubinci, predsjednik UO NIU »Hrvatska riječ« te potpredsjednik HNV-a.
    »Na aktivnosti HNV-a gledam kao na dijete koje treba voditi za ruku dok ne prohoda. Dakle ne možemo i ne smijemo odustati kod prvih koraka. Svi koji misle da može više, bolje, brže, trebaju uzeti u obzir da je »malo ruku, malena i snaga«. Pokušat ću biti objektivan pa reći da sam i sam možda mogao više doprinijeti izgradnji HNV-a. Ali opet budimo realni, niti ja, niti bilo tko drugi nema neiscrpan izvor financiranja i slobodnog vremena da bi ga mogao podrediti entuzijazmu i višim zadaćama. Opet s druge strane, zašto bi netko svoje osobno potrošio na opće? Osobno znam da je gospodin predsjednik potrošio prilično svog novca i vremena na HNV, sve vapeći za boljitkom zajednice. Zašto i kuda to vodi?«
    Pomalo se stvorio dojam o hiperaktivosti IO koju, reklo bi se, koči neaktivnost Vijeća, što je po mom mišljenju točno samo na prvi pogled. Svatko od nas, a posebice IO je trebao više poraditi na uspostavi preduvjeta za funkcioniranje Vijeća. Izvršni Odbor je u biti izvršno tijelo HNV-a i on treba provoditi politiku Vijeća, odnosno dobiti verifikaciju svojih odluka od strane Vijeća inače su takve odluke neutemeljene.
    Neizostavno se nameće pitanje kontinuiranog financiranja barem osnovnih aktivnosti Vijeća. Kao jedan od uzroka ovih problema vidim maćehinski odnos matične države prema nacionalnim manjinama, dakle i prema Hrvatima. Zakonski okviri bez materijalne potpore ne znače mnogo.
    Moramo izraditi nekakvu vrstu plana i proračuna i s tim kucati na mnoga vrata kako bi se predstavio program HNV-a, odnosno prikazali problemi zbog kojih mi praktički ne možemo razvijati organizaciju manjinske zajednice. To mora biti prioritet, sve ostalo je nadogradnja, koja, ako je pokušamo provoditi prije vremena, biva promašena investicija, koju ne smijemo dopustiti i za koju, ako treba, nekoga potegnuti za rukav.
    Recimo i to da je za sustavnu izgradnju institucije HNV-a, integracija zajednice preduvjet. Čini mi se da je integriranje započelo i vjerujem da će ići u pravom smjeru što podrazumijeva stavljanje u stranu osobnih taština.
    Na sljedećoj sjednici, nadam se, da ćemo imati dosta toga na stolu, i da će Vijeće konačno početi raditi u cjelovitom sastavu. Svi moramo pokazati visoku svijest za odgovornu zadaću.«

DUJO RUNJE – rođen je 1951. godine u Karakašici, općina Sinj, Republika Hrvatska. U Sinju je završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon završetka srednje škole upisao je Filozofski fakukltet – smjer pedagogija, u Beogradu. Uz rad završava i Pravni fakultet u Novom Sadu. Radi u PU »Naša radost«, gdje je koordinator pedagoško-psihološke službe. Trenutačno je predsjednik Hrvatskog akademskog društva, potpredsjednik Hrvatskog narodnog saveza i član Izvršnog odbora HNV-a.
»Za mene osobno HNV je imao i ima posebnu specifičnu težinu, jer sam jedan od aktivnih sudionika od osnutka HNV-a. Ono što mi nismo mogli kao zajednica, omogućio nam je Zakon o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina. Naime, Zakonom su stvorene pretpostavke da dobijemo jedno jedino legalno i legitimno tijelo koje će predstavljati sve Hrvate u Srbiji i Crnoj Gori. Ono što je nedostajalo Forumu, a to je legalnosti, ovo je tijelo dobilo.
    S puno nadanja i strepnji naša zajednica je uprla oči u HNV. Najvjerojatnije, bilo je tu i nerealnih očekivanja. Mnogim zadaćama i izazovima HNV nije mogao odgovoriti zbog objektivnih okolnosti, ali za zajednicu je faktor vrijeme bitan čimbenik. Dosta smo vremena utrošili na jalove diskusije. Došlo je vrijeme djela i po tome će jedino biti prepoznatljivo HNV. Ako je i bilo opravdanja za prethodnu godinu, za ovu ne može niti ne treba. HNV može i treba dati više i bolje u svakom pogledu. Zbližavanje dviju stranaka hrvatske provenijencije trebaju imati svoje reperkusije i u HNV-u. Došlo je vrijeme da raspravljamo o programima i idejama koje su bitne za funkcioniranje zajednice, a, htio bih vjerovati, tada se neće primjećivati niti lista A niti lista B. Tada će se najbolje putem argumentacije pro i contra moći artikulirati interesi čitave zajednice i svake interesne grupe posebno.
    Time nisam mislio reći da ćemo uvijek lako dolaziti do zajedničkih stavova, niti vjerujem da bi to bilo dobro, jer smo mi u mnogo čemu i po mnogo čemu različiti. Kredo djelovanja HNV-a bi trebao biti ideja i njena argumentacija bez obzira s koje liste ili kog pojedinca dolazila. Sve ostalo bi nas vodilo u veće probleme s nesagledivim posljedicama. U slučaju da dođe do zatvaranja u »ljušture« lista ili »atare uskih vidika«, smatram svojom osobnom obvezom i jedinim rješenjem odstupiti i dati drugima mjesto, onima koji će moći sve te prepreke savladati. Naravno, vjerujem da do toga neće doći i da će ova nova godina u mnogo čemu biti uspješnija za HNV. Obveza je svih članova HNV-a da do toga dođe, a i vrijeme je da i mi Hrvati pokažemo i dokažemo svoju političku zrelost. Mi to trebamo, mi to možemo i uvjeren sam da to i hoćemo.«