Arhiv tekstova
Politički prvak bunjevačkih Hrvata
Prije nekoliko dana, u utorak, 4. ožujka, navršilo se 75 godina od smrti Josipa Đide Vukovića (1890. – 1950.), jednog od najznačajnijih prvaka međuratnog perioda među bunjevačkim Hrvatima u Bačkoj.
Rođen je 14. veljače 1890. u Tavankutu, u obitelji Vuković-Futoš, koja je imala ulogu u podizanju crkve u Kumbaji (1870.). Završio je sedam razreda gimnazije. Oženio je Mariju Grgić, bogatu udovicu iz Bikića i nastanio se u ovom mjestu. Međutim, sudjelovao je u društvenom životu Subotice kroz Neven, gdje je objavljivao svoje tekstove. Kritizirao je agitatore mađarizacije među Bunjevcima, među kojima su bili tavankutski župnik Grgo Romić i subotički gradonačelnik Károly Bíró. Prvi svjetski rat odveo ga je, kao i mnoge bunjevačke Hrvate, iz rodnog kraja. Sudjelovao je na talijanskoj fronti. Međutim, ni ovdje njegovo pero nije zamrlo. Pisao je pjesme, koje je objavio poslije rata u Nevenu.
Bajski trokut
U godinama poslije Prvog svjetskog rata Đido je imao vidnu ulogu u društvenom i političkom organiziranju bačkih Bunjevaca u svom kraju. Bio je član deputacije Bunjevaca Bajskog trokuta, koja je otputovala 22. rujna 1919. na konferenciju mira u Parizu. Deputacija nije polučila uspjeh i tako su Bunjevci Bajskog trokuta ostali iza granice, u Mađarskoj. Đido je također bio svjedokom i kritičarom loše uprave u tim krajevima. Neven je objavljivao njegove članke o korupciji i nemaru srpskih činovnika.
Dvadesetih godina Đido je sudjelovao u političkom životu u Subotici kao istaknuti član Bunjevačko-šokačke stranke, koja je osnovana u jesen 1920., uoči izbora. Tada je BŠS dobila čak četiri mandata: tri u subotičkom, a jedan u somborskom izbornom okrugu. Đido je zaslužan za ovaj uspjeh, jer je u svom kraju, Tavankutu, agitirao u korist BŠS-a. Također je sudjelovao na Bunjevačko-šokačkom saboru 10. listopada 1920. u Subotici, na kojem je Bunjevačko-šokačka stranka objavila svoj program. Na tom zboru govorio je »u ime Bunjevaca iz Bajskog trokuta, koji željno očekuju ujedinjenje s Jugoslavijom«.
Đido je također bio član HPD-a Neven iz Subotice. Kada je Društvo gostovalo u Zagrebu srpnja 1923., Đido je održao govor. On je održao i govor nad odrom zastupnika BŠS-a Vranje Sudarevića koncem svibnja 1924. Sudjelovao je i u osnivanju katoličke organizacije za mladež Orao u Subotici. Izabran je za starješinu organizacije.
Liberalno krilo BŠS-a
Koncem 1924., kada je došlo do podjele između liberalnog i klerikalnog krila BŠS-a, Đido je stao uz liberale. Izabrana je nova uprava BŠS-a: predsjednik Mirko Ivković Ivandekić, dopredsjednici Joso Vuković Đido i Nikola Matković. Govorio je na predizbornim skupovima početkom 1925. Bio je kandidat za II. srez (kotar) Subotice i topolski srez na listi BŠS-a.
Na izborima 8. veljače 1925. BŠS nije uspjela ostvariti uspjeh. Đido je 20. ožujka otvorio sjednicu Glavnog odbora BŠS-a, umjesto bolesnog predsjednika (Mirka Ivkovića Ivandekića). Na toj sjednici glavni odbor BŠS-a jednoglasno je konstatirao da parlamentarna većina »nema nikakve ni legalne ni moralne podloge ni opravdanja, jer je izabrana nasiljem, bezakonjem, prevarom i falzifikovanjem prave narodne volje«.
Dana 5. srpnja 1925. u Subotici je priređena svečanost Bunjevcima maturantima, na kojoj je govorio i Đido. Na proslavi tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva u Subotici 20. rujna 1925. Đido je također govorio na Trgu kralja Tomislava.
Fuzija s HSS-om
Već 1926. učinjeni su prvi koraci ka priključenju BŠS-a Hrvatskoj seljačkoj stranci. Početkom 1926. Đido i Mihovil Katanec bili su u Zagrebu, gdje ih je primio Stjepan Radić, predsjednik HSS-a. Dana 24. siječnja 1926. Stjepan Radić održao je svoj prvi zbor u Subotici. Na zboru je govorio i Đido.
Tijekom 1926. BŠS se spojila s HSS-om. Svečani čin ujedinjenja obavljen je u Somboru 24. svbinja 1926. Predsjednik subotičke organizacije HSS-a postao je Mirko Ivković Ivandekić, a Đido je ušao u vodstvo organizacije.
Početkom 1927., pred lokalne izbore 23. siječnja, organizacija HSS-a u Subotici održala je zborove u okolici Subotice (Ludoš, Tavankut, Drugi kvart). Kao jedan od kandidata, na zborovima je govorio i Đido. Dana 22. svibnja 1927. priređena je u Zagrebu svečana smotra hrvatskih seljačkih pjevačkih zborova. Na toj smotri bili su i predstavnici bunjevačkih i šokačkih Hrvata, među kojima i Đido. Posjetili su Hrvatski seljački dom, gdje ih je dočekao Stjepan Radić.
Seljačko-demokratska koalicija
U ožujku 1928. izabran je na čelo kotarske organizacije HSS-a u Subotici. Iste godine pojavljuje se kao predsjednik mjesne organizacije Seljačko-demokratske koalicije u Subotici. Ova koalicija predstavljala je savez HSS-a i Samostalne demokratske stranke. Kao predsjednik mjesne organizacije SDK Đido je otvorio veliku skupštinu u Subotici koncem travnja 1928. na kojoj su govorili Stjepan Radić i Svetozar Pribićević (SDS). Na sprovodu hrvatskih zastupnika ubijenih u Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. govorio je i Đido.
I poslije šestosiječanjske diktature Đido je nastavio društveni aktivizam. Početkom 1929. prihvatio se uredništva nad Nevenom.
Narodni zastupnik
Od 1929. do 1934. nije bilo političkog života u Kraljevini Jugoslaviji. Tek poslije smrti kralja Aleksandra nastali su uvjeti za kraj diktature. Na izborima 5. svibnja 1935. Đido je osvojio mandat narodnog zastupnika kao predstavnik Udružene oporbe za subotički srez.
Održao je govor na proslavi 250. godišnjice dolaska Bunjevaca u Suboticu 15. kolovoza 1936. Govorio je na blagoslovu Hrvatskog doma na Šebešiću svibnja 1938. U kolovozu 1938. prisustvovao je posveti zastave HKD-a Miroljub u Somboru. Bio je kandidat za grad Suboticu na listi SDK. Međutim, na izborima 11. prosinca 1938. nije polučio uspjeh.
Banovina Hrvatska
Tijekom 1939. Đido je razvio kampanju protiv gradonačelnika Subotice Marka Jurića. Sudjelovao je na proslavi Zrinskog i Frankopana, rođendana braće Radić i rođendana Vladka Mačeka, predsjednika HSS-a u Subotici i okolici. U to vrijeme se spominje i kao član uprave sportskog društva Bačka. Dana 29. kolovoza 1939. otputovao je u Zagreb, gdje je prisustvovao sjedinici hrvatskog narodnog zastupstva. U to vrijeme obrazovana je Banovina Hrvatska, a Đido je tražio da Subotica i Sombor pripadnu novoj banovini.
Dana 9. rujna 1939. Đido je održao u ime bunjevačkih Hrvata sportaša govor dobrodošlicu igračima nogometnog kluba Građanski, koji su igrali protiv Bačke. Tijekom rujna i listopada 1939. Đido je tražio da vlast u gradskim samoupravama u Subotici i Somboru kao i u bunjevačkim općinama pripadne HSS-u. Zajedno sa svojim pristašama boravio je u Beogradu. Međutim, nisu imali uspjeha. Dana 10. studenoga 1939. održana je u Subotici proslava 21. godišnjice isticanja hrvatske zastave u Subotici, na kojoj je Đido održao govor »u kome je izložio cilj Bunjevaca Hrvata, kako treba da uđu u sastav Banovine Hrvatske«.
Hrvatski senator
Na vijest da je Đido kandidiran za senatora Banovine Hrvatske Tavankućani su početkom studenoga 1939. priredili svečani doček. Dana 12. studenoga 1939. obavljeni su izbori za Senat i Đido je izabran za senatora za banovinu Hrvatsku. U Subotici mu je tim povodom priređen svečani doček. Kao senator, Đido se zalagao za interese siromašnih ljudi. Početkom 1940. Jugoslavenska radikalna zajednica bila je podijeljena na frakcije. S druge strane, HSS je bilježio popularnost. Đido je bio jedan od članova odbora za priređivanje Narodnog sabora bačkih i baranjskih Hrvata u Subotici, koji je trebao biti održan 9. i 10. ožujka 1940. u Subotici. Ostali su bili Blaško Rajić i Mihovil Katanec.
Dana 2. ožujka 1940. Đido je s članovima Društva bačkih Hrvata (udruge iz Zagreba) svečano dočekan u Varaždinu. Tada je održao govor. Također je sudjelovao i govorio na Danu bačkih i baranjskih Hrvata u Zagrebu 13. i 14. travnja 1940. Na općinskim izborima lipnja 1940. HSS je polučio veliki uspjeh u Bačkoj i Baranji: dobio je većinu u 7 općina, JRZ u 2, a Nijemci u 1. U Bačkoj HSS je dobio većinu u Beregu, Bajmaku, Lemešu i Sonti.
U prosincu 1940. pod vodstvom senatora Đide Vukovića i njegovog zamjenika Jerka Zlatarića deputacija hrvatskih mjesta Bačke i Baranje posjetila je Vladka Mačeka, potpredsjednika vlade u Beogradu. Deputacija je tražila da vlada jednom deklaracijom prizna hrvatstvo Bunjevaca i Šokaca u Vojvodini, te prema tome njihovu pripadnost hrvatskom narodu, pa bi se time ubuduće izbjeglo u ovim krajevima i po državne interese štetne prepirke o narodnoj pripadnosti Bunjevaca i Šokaca. Koncem prosinca Đido je dao ostavku na mjestu predsjednika kotarske organizacije HSS-a za grad Suboticu.
Drugi svjetski rat
Zbog svoje uloge u događajima 1918./19. Đido je otišao u emigraciju u Hrvatsku, kada je mađarska vojska ušla u Bačku. Njegova uloga u Pavelićevoj Hrvatskoj bila je minorna. Zbog kritiziranja politike Pavelića prema Mađarskoj bio je zatvaran. Poslije Drugog svjetskog rata također je zatvaran i prijetila mu je smrtna kazna. Međutim, njegov život je spašen intervencijom Hrvata komunista, koji su pozitivno ocijenili njegovu međuratnu socijalnu politiku. Ostatak života Đido je proveo izvan društvenih događanja. Umro je 4. ožujka 1950. Sahranjen je na Bajskom groblju u Subotici.
Vladimir Nimčević
