Arhiv tekstova
Na putu za Isusom
Korizma je vrijeme kada se vjernici posebno prisjećaju Isusove muke, Njegova križnoga puta. Ova pobožnost nekako je vezana za kalvariju i slike koje su postavljene obično na zidovima crkava, a koje nas podsjećaju na ono što je Gospodin prošao na putu do Golgote.
No, kada imate živi križni put, onda je to poseban osjećaj i posebna duhovnost koja se proživljava još dugo. Tako su vlč. Dominik Ralbovski, sada župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Bikovu i njegova sestra Kristina oživjeli među ljudima pobožnost križnoga puta. Cijele korizme oni sa svojim kostimima koje su sami izradili idu u unaprijed dogovorene župe i ovu pobožnost Isusove muke približavaju ljudima, i to već gotovo 20 godina.
»Kad dođe korizma, onda smo u raznim mjestima. Tamo smo gdje nas ljudi, odnosno svećenici zovu. Dominik je izradio sve ono što je napravljeno od lima, sve štitove, kacige, odnosno vojničke kape, a ja sam šivala kostime. To smo godinama izrađivali, a sada to samo dopunjavamo. Do sada smo možda više bili prisutni u Bačkom dekanatu, jer nam je to bilo bliže, a od kada smo na Bikovu više smo prisutni u ovdašnjim okolnim župama. Nama je cilj da ljudi to vizualno vide i samim time bolje dožive. To je pobožnost u koju (ako je moguće) želimo uključiti mještane onoga mjesta gdje jesmo. Imamo svoje ljude, sada s Bikova koji idu s nama, ali volimo dati priliku i drugima da to prožive u nekoj drugačijoj ulozi. To je za sve koji sudjeluju jedna velika duhovna milost, a takvi su i odjeci. Ljudi na jedan drugačiji način dožive ovu pobožnost, osobito djeca, pogotovo kada su uključene cijele obitelji. To je na neki način i duhovna povezanost obitelji, ali i svjedočanstvo da se ne boje ići za Isusom«, priča s. Kristina i pojašnjava kako im puno znači što su se u ovu priču uključili i odrasli župljani, na koje su, kako je rekla, izuzetno ponosni.
U živi križni put uključeni su odrasli, mladi i djeca, a prošle je godine, kako je s. Kristina ispričala, u Bajmaku bilo odjeveno 70 osoba, što je možda i najveća brojka do sada. Iako posjeduju svu opremu i kostime, uvijek ima posla jer se glumci smjenjuju, pa se ono postojeće samo dopunjava. Potrebno je napomenuti da se sve to mora pripremiti, da se uređuje i glača za svaki odlazak u drugo mjesto, što iziskuje dodatno vrijeme.
Još prije korizme, 1. ožujka su bili u Šidu, 9. ožujka su imali križni put na Bikovu, a 16. ožujka u župi sv. Josipa Radnika u Đurđinu. Do kraja korizme, odnosno do Cvjetnice, bit će u drugoj župi: 22. ožujka će biti u Bečeju (gdje će križni put biti na mađarskom jeziku), 30. ožujka će biti u Somboru, 6. travnja u Bajmaku, a 13. travnja, na Cvjetnicu, u Baču i time će se završiti ovogodišnja pobožnost živoga križnog puta.
Ž. V.
